Mnogi od klijenata s kojima sam radila i radim imaju decu. Ako i nisu roditelji, onda su nečija deca.

Dakle, odnos roditelj – dete je, među ostalim temama, često u fokusu procesa savetovanja. Promišljajući porodične odnose svojih klijenata zajedno s njima, mogla sam da zaključim da su isti neretko ispunjeni nezadovoljstvom, neslaganjem, nerazumevanjem, disharmonijom, patnjom, trpnjom, zamerkama i konfliktima. Dodatna je nevolja u tome što su odnosi s članovima najuže porodice među nama najvažnijim odnosima.

Marina Drobnjaković, dipl. psihološkinja i psihoterapijska savetnica

Kada se piše ili govori o roditeljstvu, ističe se koliko je ono odgovorno, ali – koliko stvarno odgovornih roditelja poznajete? Mnogi će reći da njihovi životi nisu imali smisla, ni svrhe do postajanja roditeljem, ali – koliko roditelja, među onima koje znate, nastoji da što češće i više bude zajedno sa svojom decom?

Pročitajte i ovo: U bračnom krevetu sa bebom

U ovom se društvu, složićete se, roditeljska uloga smatra jednom od najvažnijih, ako ne i najvažnijom. I porodica je, barem deklarativno, ispred posla, karijere i svega onoga što na red dolazi tek nakon što je kući sve u redu i miru. I otac je i dalje, barem deklarativno, takođe, „stub porodice“ i „glava kuće“ i trebalo bi da bude roditelj koliko i majka, ali – za koliko stvarno posvećenih, prisutnih i u roditeljstvo uključenih očeva znate?

Pročitajte i ovo: Da li se mame dele na dobre i doterane?

Shvatate šta hoću da kažem? Na rečima smo mnogo jači nego na delima.

Ako postajanje roditeljem uporedimo sa postajanjem bilo čim/kim drugim, uvidećemo da za sve, osim za roditeljstvo – apliciramo i konkurišemo. Da, da. Ako, na primer, svojim znanjem, veštinama, brojem ostvarenih saradnji ili nečim trećim nismo dovoljno vredni i od koristi u firmi u kojoj radimo – poslodavac će nas otpustiti.

Pročitajte i ovo: Vodič za razvedene

Upakovaće tu svoju odluku u ovaj ili onaj papir, ali – jasno će nam staviti do znanja da ne ispunjavamo očekivanja i da nama nije zadovoljan. Ako izneverimo, izdamo ili na neki način grubo povredimo prijatelja ili emotivnog partnera – i on će odlučiti da nas (ot)pusti. Ako se odlučimo za podstanarstvo ili podignemo kredit kako bismo kupili stan – ne sme nam ponestati novca za podmirivanje troškova stanovanja, inače – zna se šta sledi.

Pročitajte i ovo: Postoji li partner bolji od sadašnjeg?

Ako, pak, postanete roditelj ali o detetu brinete kada i koliko stignete, zaboravite na njegov rođendan ili igranje u predstavi, obećate mu nešto pa ne ispunite obećanje, malo ga zanemarite pa mu nakupujete igračaka, čitate novine ili skrolujete po telefonu dok vam ono uporno postavlja njemu važna pitanja – šta bude i desi se?

Pa, ništa (naročito), složićete se. Roditelj ste  i posle svih tih grešaka. I od sutra. Zauvek. Nema otkaza, ni otpuštanja. Nema ni negativnog ocenjivanja. Štaviše, vaše će vas dete voleti kakvi god da ste. I to kakvi ste prema njemu izjednačavaće s ljubavlju. I čekaće da stignete, nađete vremena, setite se, dođete, ispunite obećanje, obradujete ga i iznenadite. Shvatate šta hoću da kažem?

Pročitajte i ovo: Za koje žene brak nije dobar izbor?

Da biste postali roditelj dovoljno je samo da hoćete, biološki možete i imate s kim. Sada kada ćete ono što vam nedostaje moći da uzmete iz banke, više ni o ovom drugom nećete morati da mislite i brinete brigu. Biće potrebno i dovoljno samo to da se vama hoće. Iz kojih god razloga. Gde i kako god. Jer, roditelj je onaj čije je dete maženo, paženo i ide na časove violine ili stranog jezika, ali i onaj čije dete „koketira sa supstancama“ i nikada ne zna gde je ono i s kim. Shvatate…?

Pročitajte i ovo: Imaju li žene previsoka očekivanja od svojih partnera?

Znate, često pomislim da bi procenjivanje podobnosti za roditeljstvo bilo krajnje korisno i dobro. Štaviše, sve mi se češće učini preko potrebnim, jer ako usvojitelj mora da bude sve što se od njega zahteva i očekuje, nije li logično i fer da onaj koji dete hoće i može da ima bez ikakvih proceduralnosti – bude barem ono što i usvojitelj mora biti?

Kada je teško biti roditelj? Najjednostavnije rečeno – onda kada nije lako. Kada ste, na primer, u roditeljstvu sami. Kada mnogo radite samo za najosnovnije, a potrebno detetu i vama. Kada ste roditelj deteta koje ima smetnje ili teškoće u razvoju.

Pročitajte i ovo: On se njoj jako dopada, ali bez svega onoga što uz njega ide

Kada ste u vezi ili braku koji vas svojom disfunkcionalnošću ometa u funkcionisanju u roditeljskoj ulozi. Teško je i ako ste „samo“ a iznova posvećeni, savesni, svesni i odgovorni kao roditelj. Tada je teško jer je, jednostavno, zahtevno. Teško je, dakle, samo dobro i kvalitetno roditeljstvo jer je, razume se, teže misliti (unapred), razgovarati, slušati, čuti i primati k znanju, razumeti, paziti, maziti, negovati, biti brižan, nežan i strpljiv nego ne raditi ništa od toga.

Pročitajte i ovo: Zašto je ženama malo potrebno da se mnogo vežu?

Opet, iako suštinski teško – posvećeno, savesno, svesno i odgovorno roditeljstvo onima koji ga biraju i žele kao da se ne čini takvim. Tako mi se čini. Kao da ljubav s kojom mu se daju sve pretvara u moguće, olakšava i umanjuje muke, čineći ih „slatkim“.

Ti neki roditelji ne prevrću očima dok govore o svojoj deci. Ne ismevaju ih i ne fokusiraju se na njihove mane i slabosti. Ne spočitavaju njihova postignuća i uspehe i ne omalovažavaju ih. Ne potcenjuju ih i ne obeshrabruju. I ne nastoje da svaki slobodan trenutak provedu oslobođeni od njih. Ne doživljavaju svoju decu kao teret i obavezu.

Pročitajte i ovo: Vodič za žene zbunjene muškarčevim ponašanjem

Često slušam žalbe na račun dece, bračnih partnera i roditelja. Na račun rutine, istosti i predvidivosti svakodnevice koja „guši“ i „dosadna“ je. Mnogo šta izaberemo pa se silno mučimo da živimo. Mnogo šta „želimo oduvek“, pa brzo i lako počnemo da podrazumevamo i uzimamo zdravo za gotovo.

Pročitajte i ovo: Prednosti i mane ljubavne veze sa značajno starijim ili mlađim partnerom

Nekako je prečesto potrebno da se dogodi nešto što će nas trgnuti, opomenuti, dozvati sebi. Teško nam je da redovno zahvaljujemo na onome što imamo i možemo i u tome uživamo. Ali, može i drugačije. Svakako ne mora tako – nikako. Može (pot)punije i bolje, s više volje i ljubavi, pre svega. Pogotovo ono za šta se dugo mislilo da mnogo nedostaje i jedino je preostalo za ostvarenje.

Nemojte biti od onih koji ne znaju ni sa svojom porodicom, ni bez nje. Budite u kontaktu sa svojim željama i svesni udaljavanja od njih. Posmatrajte svoj život. Pažljivo.

Pročitajte i ovo: Kako da pomogneš sebi kad te boli duša

Kada shvatite da više nije kakav je bio i da je postao onakav kakav nikako ne želite da bude – reagujte. Uradite nešto. Nije potrebno da sve i uvek bude kako treba. Potrebno je da se trudimo da bude onako kako želimo da bude.