Nakon što partneri po prvi put postanu roditelji, suočavaju se sa zahtevima za prilagođavanjem i promenom sa kojima se do tada nisu suočavali.

Ulaženjem u novu životnu ulogu, ulaze u novu životnu fazu koja podrazumeva reorganizaciju dotadašnjeg načina življenja.

Marina Drobnjaković, dipl. psiholog i psihoterapijski savetnik

Sa postajanjem roditeljima, partnerski odnos dvoje ljudi se stavlja na prvi ozbiljniji test izdržljivosti i kvaliteta. Iako, ako je reč o kompletnoj porodici, dete ima i majku i oca, briga o detetu, pre svega i uglavnom, u prvim danima, mesecima i godinama detetovog života – majčin je zadatak. Ona je ta koja mu se, barem u našoj kulturi, pre i više od oca posvećuje, daje i nalazi. Na barem godinu dana prestaje da radi i za dete je tu svom svojom energijom, snagom i ljubavlju. I hroničnom neispavanošću i iscrpljenošću, doduše.

Kako žena sebi dodatno otežava prve dane, mesece i godine majčinstva, zahtevne i teške same po sebi?

Na primer, ovako – nakon što u porodični prostor uđe dete, neretko se dešava da uđe i u bračni krevet svojih roditelja i tu se zadrži duže vreme.

Pritom, iz istog kreveta otac deteta odlazi kako ga svojim buđenjem dete ne bi budilo, jer – tata nastavlja da radi i mora da bude naspavan i odmoran, sposoban da se ujutru probudi i ode na posao. Ne sme da narušava san. Ne samo što ne sme, on to ne može da izdrži. Mama može (i mora) sve. Ako treba, može i da ne spava barem godinu dana. I može da se probudi nakon godinu dana nespavanja. Mami to nekim čudom polazi za rukom. Jedino što nije potrebno, a nije ni pod moranje. Dete ima i tatu koji je, čim je to postao, želeo da postane. I nakon što je postao, u obavezi je da to bude.

Na stranu nejednakost učestvovanja u brizi oko deteta i njegovom podizanju, koja sama po sebi jeste greška i problem, ugrožavanje i zanemarivanje partnerskog odnosa stvaranjem prostornog i svakog drugog jaza među partnerima ulaskom deteta između njih, u prostor koji partneri dele i samo je njihov – još je jedna greška.

Problem je, takođe.

Jer proširenje porodice nije razlog za fizičko i drugo udaljavanje partnera, još je manje opravdanje za takvo stanje stvari.

Dobijanje deteta je, štaviše, prilika za novo i drugačije povezivanje i bliskost. Kako kada je reč o udruživanju i organizovanju oko deteta, tako i kada je reč o pronalaženju vremena za čuvanje i negovanje partnerstva. Jer, nakon dobijanja deteta, vreme za sebe i partnera potrebno je tražiti i nalaziti. Više ga nema u meri u kojoj ga je bilo pre ulaska u roditeljsku ulogu. I prestaje da se podrazumeva i olako shvata.

Zapravo, tek nakon što postanu roditelji, partneri shvataju koliko je vreme kao takvo, a onda i ono zajedno provedeno, dragoceno i vredno izdvajanja.

Postali ste majka? Divno, ali nemojte zaboraviti da ste i dalje i žena i supruga.

I nemojte to prestati da budete. Čuvajte sve svoje uloge i sebe u njima, nove uloge pridružujte starim. Vežbajte i usavršite balansiranje svim onim što čini vas i vaš život. Ne isključujte i ne udaljavajte partnera od sebe. Ne stvarajte zajednicu sa detetom u kojoj za vašeg partnera nema mesta. Očekujte i tražite od njega da bude tu za vas i vaše dete. Ne dozvolite sebi da dođete u situaciju da se pitate šta to beše partnerski odnos i kako izgleda deliti postelju sa partnerom.

I ne zaboravite da vaš partner može (skoro) sve što i vi u negovanju i brizi oko deteta, samo ako mu dozvolite i poverite. Ako shvatite da ne morate i ne možete sve sami i da ste u svemu, pa i u roditeljstvu, zajedno. A zajedno ste i bolji i uspešniji, u svemu pa i u roditeljstvu. Time i rasterećeniji, relaksiraniji i zadovoljniji. Uredite svoj porodični život tako da se radujete njegovom življenju.