Ako ste pomislili da je to ljubav – prevarili ste se.

Ne, nije ni fizička privlačnost, ni strast. Mada, bilo bi vrlo lepo da barem jedno od ta dva garantuje uspešnost veze dvoje ljudi. Još bi lepše bilo kada strast ne bi bledela i kada bi se obnavljala sama od sebe.

Marina Drobnjaković, dipl. psihološkinja i psihoterapijska savetnica

Međutim, iako je prisustvo ljubavi potrebno, tačnije poželjno za trajanje partnerskog odnosa – nije dovoljno. Štaviše, nekada je sve drugo što među partnerima postoji sasvim dovoljno, iako u njihovom odnosu ljubavi nema. Naravno, dovoljno je onima koji mogu i bez ljubavi i kojima je to drugo od ljubavi možda i važnije, potrebnije.

Kasnije, kada partnerovo prisustvo počnete da podrazumevate i strast prestanete da očekujete, sećanje na nezaboravan ili dobar početak može vam pomoći u oživljavanju njega u sadašnjosti. Ako nemate ni sećanje na takav početak, mnogo teže će vam poći za rukom da sadašnjost učinite vrednom sećanja u budućnosti.

Photo by Pablo Heimplatz on Unsplash

To je posvećenost trajanju i opstanku, svesno biranje izabranog partnera (iznova i iznova), opredeljivanje za trajanje i opstanak veze sa njim, odlučivanje na zajedničku sadašnjost i budućnost.

Dakle, dok ne odlučite da trajete sa nekim, uprkos svemu neprijatnom i teškom što vas mimo vaše volje može zadesiti u budućnosti – sa tim nekim nećete trajati. Koliko god da se sada volite i uživate deleći sadašnjost.

Photo by Pablo Heimplatz on Unsplash

Znaju da će sve biti dobro i u redu, da ih neće poremetiti ni dovesti u pitanje ništa od onoga što bi moglo izmaći tlo pod nogama onima koji tlo pod nogama nemaju. Znaju da će biti zajedno, svakog sledećeg dana. I nakon svih konflikata, svađa, kriza i životnih brodoloma. Znaju šta aktuelno žele i žive. I šta će nastaviti da žele i žive. Mogu slobodno i na radost da budu ono što jesu, ne bojeći se odbacivanja.

Photo by Pablo Heimplatz on Unsplash

Govoreći da se „nikada ne zna šta nosi dan, a šta noć“? Da veza sa partnerom „danas jeste, sutra nije“? Sa nekim ko se ne usuđuje da kaže da sa sigurnošću oseća i zna šta ima sa osobom sa kojom jeste, iako je sa njom dovoljno dugo.

Jeste li se i sami, nekada, našli na istom mestu u življenju partnerstva? Je li vam se dogodilo da ne znate šta (da) osećate i mislite? Da više ne znate šta znate? Šta razlikuje vezu u kojoj ste tako osećali i mislili, od onih koje su činile da osećate i mislite drugačije? Čega je datoj vezi manjkalo, a čega je bilo u višku?

Foto Pablo Heimplatz

Jer niste verovali sebi, partneru ili u mogućnost da sa nekim možete da živite dobro i najbolje? Ušuškanost, poverenje i prepuštanje, stvarno poznavanje i dozvoljavanje sebe i drugog. Da li vam se, možda, nekim čudom uporno događa nejasno, neizvesno, nesigurno u partnerstvu sa drugim? Jeste li došli do svesti o tome da ponavljanje obrasca ima nekakve veze sa vama i nečim čega u sebi (i vezi sa sobom) još uvek niste svesni? Razumete li da je potrebno da pođete od sebe, ako sebi i za sebe želite bolje?

Photo by Vladimir Tsokalo on Unsplash

To što je svesno biranje trajanja zajedničko svim vezama koje traju. Kako onima koje su kvalitetne i dobre, tako i onima koje nisu. Problematično je to što, zahvaljujući odlučivanju na trajanje, loše veze mogu trajati neograničeno dugo. Mnogo duže od dobrih. I ne samo duže već i mnogo lakše. Nažalost, toliko je parova koji neometano žive međusobni „zdravorazumski“ dogovor i lažno zajedništvo, pa i potpuno odvojene živote. I pred decom i „zbog“ njih.

Photo by Roberto Nickson (@g) on Unsplash

Čak i paklen. Ipak, podsetite sebe na to da ste vredni dobrog i zaslužujete ga. I da pre svega od vas zavisi hoćete li ga živeti. Dozvoliti sebi. Birajte posvećenost trajanju odnosa sa osobom koju volite, želite i vidite u svom životu i u budućnosti. I ako se, zamišljajući budućnost sa njom, osmehujete, radujete i zajedničkoj budućnosti namigujete.