Čekalo me je dugo putovanje. Autobus je kasnio. Na stanici je bilo izuzetno mnogo ljudi. Među svima njima, baš ispred mene, stajala je majka s dečakom starim najviše pet godina.

Njega je savladao umor i zaspao je ležeći na putnim torbama. Tačnije, klizeći s njih. Majka je uporno pokušavala da ga održi na mestu i „okupu“, pazeći da ga ne probudi. Ipak, u nekom trenutku dečak se probudio i seo. Ona je istog časa stala između njega i blještave svetlosti farova autobusa, nastavljajući da mu obezbeđuje kakve takve uslove za odmor.

Marina Drobnjaković, dipl. psihološkinja i psihoterapijska savetnica

Glava mu je „padala“ i jedva je gledao. Silno se mučio, ali – ni reč nije rekao. Nije se žalio, niti je plakao. Nije pokazao ni najmanju nestrpljivost. Majku je mučilo to što se on muči, osetilo se i videlo. Ipak, rekla bih i da je vrlo zahvaljivala na tome što je on tako zlatan i ne otežava ono što već jeste naporno i teško.

Pročitajte i ovo: Kada brak ne treba spašavati

Autobus je konačno stigao i počeli smo da zauzimamo svoja mesta. Dečak i njegova majka su opet bili baš ispred mene. Nije bio jedino, ali je bio najmirnije dete. Nije se vrteo na svom mestu, niti je s mesta ustajao. Uspevao je da zaspi. S vremena na vreme upitao bi majku: „Mama, a je l`smem da… kad dođemo?“ Nakon što bi ona odgovorila da sme, ushićeno bi rekao: „Jedva čekam!“ Jednako ushićeno poleteo je u zagrljaj baki, koja ih je u zoru dočekala na stanici.

Niko od putnika tog dečaka nije ni osetio. On sam je morao osetiti i umor i iscrpljenost, pa i dosadu, ali, kako već rekoh – o tome ni reč nije rekao. Rekli biste, dobro jedno dete, lepo vaspitano i poslušno. I jeste, ali…

Pročitajte i ovo: Zašto su visoko inteligentni ljudi često nesrećni?

Taj dečak, shvatila sam tada, živi s majkom. Možda i s bakom koja ih je dočekala. Majka je sve vreme bila strpljiva, blaga i divno nežna prema dečaku. Obraćala mu se samo i isključivo s ljubavlju. Mazila ga je. Ponudila mu svoje krilo za spavanje. Ta majka je, očigledno, vrlo posvećena brizi o svom sinu. Naučila ga je mnogo čemu korisnom i dobrom. Jeste, ali…

Pročitajte i ovo: Nezdrava doza infantilnosti u vezi

Posmatrajući tu ženu i tog dečaka, promišljala sam singl majčinstvo. (Ne dopada mi se izraz samohrano.) Gledajući njih dvoje, setila sam se mnogih koji su odrastali „samo” s majkama. Svih onih (za) koje sam znala, a koji očeve (kao da) nisu imali. Svi ti ljudi su, još kao deca, bili vrlo odrasli – savesni, odgovorni, uviđavni, obazrivi, obzirni i pažljivi. Imali su sluha za mnogobrojne obaveze i teške trenutke ili dane svojih majki.

Bili su svesni nezavidnosti njenog položaja i trudili su se da ne otežavaju dodatno. Bili su, kako već primetih, vrlo odrasli. I to je s jedne strane, rekli biste, vrlo lepo i pohvalno. Možda u neku ruku i na neki način i jeste. Ali, ako se vratimo na činjenicu da se radilo o deci – vratićemo se i na to da je na deci da budu deca i uživaju u detinjstvu. Što vrlo često nije slučaj u slučaju dece singl majki.

Pročitajte i ovo: Pokušaji bega u lažnu slobodu koji uništavaju vezu

Ne radi se o tome da singl majke od svoje dece traže da se ponašaju na određeni način i budu njihovi saveznici, saradnici, pomoćnici, prijatelji ili i partneri. Mada se, neretko, radi i o tome.

Pročitajte i ovo: Da li da kažem prijateljici da je muž vara?!

Mama je sada umorna i treba joj odmor. Molim te, ostavi me malo samu.

Dovoljno je što me sekira tata, nemoj i ti.

Moraš sada nešto da mi učiniš…

Učini mami, pa će mama da te voli.

Nemoj to da radiš, ne volim to.

Sada mi treba da budeš hrabar/ra i izdržiš.

Ako po sredi i nisu direktne zabrane, molbe ili zahtevi, onda je reč o ovako nekim porukama:

Pročitajte i ovo: Prava procena donosi pravi odnos prema partnerskoj vezi

Ja pomognem tebi, pa ti pomogneš meni. Tako se ponaša dobar dečak/devojčica.

Ljubav je kada čuvamo i pazimo jedno na drugo.

To će mi teško pasti/povrediće me, ali uradi kako želiš.

Pročitajte i ovo: Da li da kažem prijateljici da je muž vara?!

Ovim se porukama indirektno poručuje šta (ni)je OK i biće, ili neće biti prihvaćeno i nagrađeno. Sem toga, porukama poput poslednje dete se uvodi u konflikt lojalnosti i postavlja u poziciju biranja između oca i majke.

Dete koje živi samo s majkom oslanja se i računa, pre svega, na nju. Međutim, od iste te majke neretko sluša „kakav je sve otac” i obrnuto – otac, s druge strane, detetu jednako „otvara oči” i „raskrinkava” njegovu majku.

Pročitajte i ovo: Zaljubljujemo se u rane

Ipak, živeći s majkom, dete se pre svega trudi da razume i podrži nju jer nju jedino i ima, suštinski. Čak i kada mu se ne dopada ili ga i boli nešto što ona govori i(li) radi. Detetu je potrebno da oseti da je osiguralo svoju sigurnost u zajednici s majkom.

Pročitajte i ovo: Veliki Getsbi ljubav ili beg u tragičnu ljubav

Singl majke su često prezaštićujuće. Žele i osećaju potrebu da svojoj deci budu i otac i majka. Da ih vole i o njima maksimalno brinu, kada se već otac tako ne ponaša. Mnogo šta rade za svoju decu ali i umesto njih. Nastoje da im olakšaju poturajući i podmećući se. Trče na sto strana i sve stižu, osim da nađu vremena za sebe i svoj emotivni život. Upravo iz razloga rastrzanosti na stotinu strana, rekle bi one.

Međutim, često su deca samo izgovor i opravdanje. Kako za ostajanje u lošem, disfunkcionalnom braku, tako i za odricanje od emotivnih veza nakon razvoda. Lakše je misliti i verovati da vam pored bavljenja decom ne ostaje vremena i za posvećivanje eventualnom partneru, nego se suočiti s onim što stvarno stoji na putu ulaska u emotivnu vezu.

Pročitajte i ovo: Ne bole ožiljci koje nosim, bole njihova imena

Prezaštićujuće singl majke svojoj deci neretko daju veoma veliku moć. Recimo, znam za žene koje su odbijale da imaju partnera po izlasku iz braka jer se ta ideja njihovoj deci nije dopadala, ili im je bila i nepodnošljiva. Zamislite onda samo koliko jeste i tek može biti jak uticaj roditelja na dete, kada jedno dete može imati i neretko ima ovakvu i ovoliku moć!

Pročitajte i ovo: Sudbina Petra Pana i njegovih izabranica I deo

U vezi sa singl majčinstvom posebno je „problematično” to što dete koje živi samo s majkom ili majku samo ima, ima i samo jedan model i primer ponašanja i funkcionisanja. Ne može da bira, opredeljuje se i ponešto preuzima od svakog roditelja.

Photo by Jéssica Oliveira on Unsplash

Upućenost samo na jednog roditelja, najčešće majku, može, dakle, biti prilično ograničavajuća. Kritično apsolutna i isključiva.

Pročitajte i ovo: Šta da radite kad stvari krenu nizbrdo

Može roditi majku „najbolju drugaricu”, nepostojanje granica između majke i deteta, njihovu preteranu vezanost, odlaganje osamostaljivanja od strane deteta (ili sabotiranje procesa od strane majke), zavisnost od figure majke itd. Svega ovoga je, rekla bih, vrlo važno biti svestan. Pogotovo u promišljanju odlučivanja za samostalno ulaženje u roditeljstvo.