Jeste li nekada nekoga čuli da kaže da muškarac može reći da je ostvaren i živi svoju svrhu, tek nakon što postane otac?

Jeste li sreli barem jednog muškarca koji čezne da se ostvari u roditeljskoj ulozi? Ili onog koji ne računa i umanjuje sve do sada postignuto, jer još uvek nije postao roditelj? Niste, zar ne? S druge strane, verujem da ste sreli nebrojeno mnogo žena koje ovako misle i osećaju. Možda ste i vi jedna od njih. Ako jeste, bilo bi posebno dobro da nastavite s čitanjem ovog teksta.

Marina Drobnjaković, dipl. psihološkinja i psihoterapijska savetnica

Kaže se (i misli) – jedna je majka. Ne i – jedan je otac. Majka je i češće i verovatnije samohrana. U većini slučajeva, takođe, deca nakon razvoda pripadnu majci.

Pročitaj i ovo: Život i partnerski odnos na klackalici – Voli me, ne voli me – i koje tu srećan?!

Žena je ona koja zatrudni i rađa, te je time i ona koja ostvaruje posebno blisku vezu sa detetom. U idealnom slučaju, potpuno mu se posvećuje prvih godinu dana njegovog života i optimalno zadovoljava njegove potrebe. Time stvara zdrav temelj za relacije koje će dete tokom života ostvarivati.

Pročitajte i ovo: Gazim 40-te, hvata me panika za detetom! Ali čemu panika?!

Dakle, u prilog nezamenljivosti i izuzetnoj važnosti uloge majke govori biološko, ali i društveno i kulturološko nasleđe. Majka je ona koja se od samog početka smatra jednom i jedinom, važnijom.

Photo by Alvin Mahmudov on Unsplash

Međutim, majka je, među ostalim razlozima, iz razloga bliže upućenosti na decu i prevashodnog učestvovanja u njihovom podizanju i vaspitanju, ujedno i ona u odnosu s kojom su problemi češći.

Pročitajte i ovo: Ti si ćero tatin sin ili pravda za ćerke

U praksi, problematičnost odnosa sa ocem pretežno se očituje u manje ili više izraženoj odsutnosti očinske figure, pa i u apsolutnom nepostojanju relacije sa ocem. S druge strane, bliskost s majkom i vezanost za nju neretko bude i patološka. Patološko vezivanje dece za sebe ili udruživanje sa decom protiv njihovog oca, na primer, sebično je i daleko sebičnije od odlučivanja na nepostajanje majkom. Ali, u ovom se tekstu time neću baviti.

Pročitajte i ovo: Nadrndani muškarci i plačljive žene

Uloga majke jedna je od životnih i najzahtevnijih uloga žene. Jedina u kojoj se ostaje doživotno, nakon što se u nju zakorači. Majka koja svojoj deci želi dobro i najbolje je nesebična, ali i u stalnom kontaktu i komunikaciji sa sobom i svojim potrebama. Posvećena je svojoj deci ali i sebi lično, partneru i drugima koji čine krug bliskih ljudi, poslu kojim se bavi, svojim interesovanjima. Roditeljstvo deli, ako može i u prilici je.

Photo by Dawid Sobolewski on Unsplash

Majčinstvo, kao takvo, podrazumeva davanje. Privremeno redefinisanje životnih prioriteta i dosadašnje životne organizacije, navika, vremena koje se ima na raspolaganju. Neretko, postajanjem majkom žena zaokružuje vlastito osećanje ispunjenosti, svrhovitosti i sreće. I to je prirodno i u redu.

Pročitajte i ovo: Šta nije OK sa onima kojima niko nije OK?!

Kao što neopredeljivanje za majčinstvo jednako jeste, tj. trebalo bi da bude prirodno i u redu. Kao i sve drugo u životu, trebalo bi da bude stvar izbora, odluke i želje. U redu je ne želeti bilo šta od onoga što se može želeti.

Pročitajte i ovo: Možemo li da volimo dve osobe u isto vreme?

Odlučivanje na rađanje ne proističe iz ljubavi koja se oseća prema partneru, deca se rađaju iz ljubavi prema deci i želje za postajanjem roditeljem. Opet, tako bi trebalo i bilo bi dobro da bude. Naravno, ako decu želite, želite ih s partnerom s kojim ste u ljubavi, ali i partnerom kojeg procenjujete odgovornim i posvećenim budućem roditeljstvu. Nesebični ste samo i tek tada.

Photo by Dawid Sobolewski on Unsplash

Sebičnost, kao i nesebičnost, zahteva i pretpostavlja relaciju. Odnos barem dve osobe. (Ne)sebični možete biti samo u odnosu s nekim i prema nekome, a sebični ste ako zadovoljavajući vlastite potrebe i želje zaboravljate na činjenicu da ih imaju i drugi s kojima ste u odnosu. Ako svoje potrebe i želje realizujete na račun drugih, njihovih prava i njihovog dobra. Sebični ste ako drugom nešto uskraćujete želeći da ga time kaznite. Ako davanje uslovljavate ili na drugi način manipulišete njime.

Pročitajte i ovo: Da li stvarno ništa nije tako jednostavno?!

Retko ćete nekoga čuti da govori o razlozima iz kojih želi brak, decu, porodicu, bolji posao ili život, da objašnjava i uverava u takvu svoju potrebu. Očekuje se, pretpostavlja i podrazumeva da to želite, logično je i prirodno. Dakle, zašto biste pa nečemu što je logično, prirodno i prosek funkcionisanja i življenja znali razloge?

Pročitajte i ovo: Da li da se vratim bivšem partneru ili ne?!

Zašto biste uopšte razmišljali o njima? Međutim, kada ne želite nešto od onoga što (skoro) svi žele, razgovor s drugima o tome pred vas postavlja brojna “zašto?” I nijedan vaš razlog nije dovoljno uverljiv, ne smatra se iskrenim, čudi mu se, sumnja se u njega i ono što zapravo stoji u njegovoj osnovi.

Photo by Maximilien T’Scharner on Unsplash

S druge strane, odluka žene da zatrudni kako bi spasila vezu s partnerom ili ga navela na brak, ili zato što za to nema još mnogo vremena, ili zato što želi da ima dete kada već nema partnera je odluka koja je opravdana, ne preispituje se i u njoj se ne pronalazi ništa problematično.

Pročitajte i ovo: Da li se mame dele na dobre i doterane?

Verujemo da je u redu da mogućnostima koje su nama ženama telom i biološki date, raspolažemo misleći pre svega na sebe i o svojim potrebama i željama, čak i kada se radi o majčinstvu.

Pročitajte i ovo: Za koje žene brak nije dobar izbor?

Možete biti sebična majka ako na činjenicu da imate decu češće zaboravljate nego što je imate na umu, ali se ne može reći da ste sebični jer ne birate da postanete majka. Kojim god da se razlozima vodite. Naravno, dobro je da ih budete svesni i promislite ih. Sebe radi, pre svega.

Photo by Tanja Heffner on Unsplash

Dobro je da razumete da je u redu da ne želite da imate decu jer želite da živite drugi i život drugačiji od porodičnog. Onaj u kojem zajednicu najbližih činite vaš partner i vi, ili i vaši ljubimci. U redu je da osećate da – posvećujući se sebi, partneru, odnosu s njim i poslu kojim se bavite – ne osećate da želite i možete da se posvetite i roditeljstvu.

Pročitajte i ovo: U bračnom krevetu sa bebom

Sve je savršeno u redu ako ne osećate da vam je potrebno i majčinstvo kako biste se osećali zaokruženo, zadovoljno i celo. Štaviše, to je pre i više zdravo i u redu nego što jeste uporno i tragalaštvo bez kraja za „još samo jednim”, uporno nedostajućim delićem životne slagalice. Iako zvuči kao kliše, ipak je istina – mir ne možete i nećete pronaći ni u kom drugom, do u sebi. Ako ga u sebi ne pronalazite, tu bi trebalo da ga izgradite.

Pročitajte i ovo: Imaju li žene previsoka očekivanja od svojih partnera?

Kada bi u neopredeljivanje za majčinstvo trebalo da pogledate bliže, nežnije i s više pažnje? U slučaju da majka ne birate da postanete jer niste sigurni da biste o detetu umeli da se starate, a godine koje imate govore u prilog vašoj zrelosti. Ako kraj sebe nemate odgovarajućeg partnera, te se za majčinstvo ne opredeljujete jer niste sigurni da biste mogli sami (s detetom, ali i nerazumevanjem i predrasudama okoline).

Photo by Pablo Heimplatz on Unsplash

Ako mislite i osećate da bi dete „zakomplikovalo”, „poremetilo” i na bilo koji način „umanjilo” kvalitet vašeg života. Ako razmišljajući o deci osećate neprijatna osećanja, asocirate negativno ili katastrofirate.

Pročitajte i ovo: Vodič za razvedene

Ako, dakle, vaše neopredeljivanje za majčinstvo nije posledica iskrene lične želje, već strahova, iracionalnih uverenja i drugih sadržaja koje negirate i potiskujete, a s kojima bi bilo dobro da se suočite i proradite ih.

Pročitajte i ovo: Odlazite li od onih koji nisu ono što vam je potrebno?

Ako pogledamo oko sebe, u društvo u kojem živimo i ona o kojima se posredno informišemo, vidimo brojne maloletničke trudnoće, napuštanja i zanemarivanja dece, decu bez roditeljskog staranja, zlostavljanu decu, decu rođenu u neuslovima, bedi i siromaštvu.

Photo by Jon Asato on Unsplash

Decu koja bi, da mogu da biraju, izabrala roditelje koji bi im to zaista bili svojom ljubavlju, negom, pažnjom, razumevanjem, posvećenošću i mogućnošću da se na njih oslone i računaju. Srećemo i decu i mlade koji pate jer žive želje, očekivanja i planove koje njihovi roditelji imaju za njih.

Pročitajte i ovo: On se njoj jako dopada, ali bez svega onoga što uz njega ide

Kako ste vi ti koji birate i odlučivanjem na roditeljstvo birate za oboje, birajte odgovorno, promišljeno i sa svešću o vlastitim razlozima. Preispitajte ih, proverite jeste li s njima OK i jesu li uopšte vaši. Samo takvi i tada su potpuno u redu.