Rodni identitet predstavlja lični doživljaj, tj. identifikovanje sebe kao žene ili muškarca.
Ili, ređe, doživljavanje sebe kao oba, ili ni žene, ni muškarca. Pojam rodnog identiteta u vezi je sa konceptom rodnih uloga. Tako je rodni identitet žene koja se doživljava ženom – ženski.

Međutim, rodne uloge iste žene su ženske samo ako ona demonstrira tipično ženske karakteristike u ponašanju, odevanju, manirima.
Rodne uloge su, dakle, manifestacije rodnog identiteta, mada, ne nužno. Po pitanju njihovog izražavanja evidentne su kulturološke razlike.
Pročitajte i ovo: Žene se zaljubljuju u junake, a muškarci u sfinge
One su te koje, osim interakcija sa (značajnim) drugima, imaju velikog udela u formiranju rodnog identiteta. U većini slučajeva, rodni identitet i rodne uloge su u skladu, kongruentne su.
O tome šta znači biti i ponašati se kao žena, pre svega, učimo posmatrajući svoju majku u bivanju ženom. Gledajući nju, učimo o tome kako se žena ophodi prema sebi samoj, suprugu, deci i drugima sa kojima dolazi u manje ili više blizak kontakt.
Pročitajte i ovo: Kako to da se neko nikada ne preboli?!
Shvatamo šta jeste, a šta nije žena, te šta jeste, a šta nije ženski. Posmatrajući svoju majku, možemo poželeti da jednoga dana budemo žena poput nje, ili, pak, žena prilično ili potpuno suprotna njoj.
Sa odrastanjem, posmatramo i upoznajemo i druge žene, koje svojim primerom i iskustvom potvrđuju ili u sumnju dovode prethodno stečenu sliku žene, našu predstavu o njoj.

Ipak, u većini kultura tipična je žena ona koja se udaje i osniva svoju porodicu, postaje majka, brine o svojoj deci (značajno više nego njihov otac) i na sebe preuzima obavljanje kućnih poslova.
Pročitajte i ovo: Koje kvalitete ima pravi zavodnik?
Tipična žena je ona koja je nežna, negujuća, emotivna, senzitivna, topla, brižna, podržavajuća, saosećajna i puna razumevanja, ženstvena. Žena koja muškarcu signalizira da je zainteresovana, ako jeste, ali ne preduzima prvi korak. Čeka da on krene ka njoj i u osvajanje nje, jer je žena. Dama.
A (tipična) žena ne radi ono što (tipična) žena ne radi. Prilaženje muškarcu je samo jedna od tih stvari. Tipičnoj ženi porodica je ispred karijere, suprug ispred sebe same (neretko i nažalost), dok su deca (opet, neretko i nažalost) ispred supruga.
Pročitajte i ovo: Za žene koje bi sve uradile za svog muškarca
Tipična žena ne zaboravlja na druge, štaviše, o drugima misli i pre i više nego o sebi. Brine i zbrinjava, spašava. Ugađa.
Nesebična je i neumorna u bivanju tipičnom ženom. Posvećena i istrajna. Insistira na usklađivanju sa očekivanjima koja drugi imaju od nje kao žene, sa tuđim predstavama sebe.

Međutim, nevolja u vezi sa približavanjem tuđim očekivanjima i predstavama o nama samima očituje se u udaljavanju od načina na koji doživljavamo sebe.
Od vlastitih želja i potreba, autentično i istinski našeg. Od mogućnosti da se vlastito uopšte spozna i upozna, razume, prihvati i zavoli, sobom podrži.
Pročitajte i ovo: Koje greške u ljubavi žene najčešće prave? I zašto?!
Naravno, u redu je da držimo do mišljenja koja drugi imaju o nama, ali samo ako su ti drugi nama značajni i važni. Srećom, sa držanjem do mišljenja i onih koji nam nisu ni značajni ni važni završavamo na vreme, sa izlaskom iz perioda adolescencije.
Pročitajte i ovo: Lako mi je da oprostim drugima, ali kako da oprostim sebi?!

Kako tipična žena (ne)svesno postaje manje tipična?
Sakupljanjem neprijatnih i bolnih životnih iskustava sa značajnim drugima, ženama i muškarcima, emotivnim partnerima i onima koji su to eventualno mogli biti.
Tipična žena, povređivana i izneveravana od strane drugih, može zaključiti da se tipično žensko životno funkcionisanje „ne isplati”, da vodi zloupotrebljavanju i iskorišćavanju.
Pročitajte i ovo: Kako da ostvarimo vezu u kojoj ćemo se osećati kao celovita ličnost i slobodno voleti?
Može pomisliti da je potrebno da se odrekne nekih delova sebe, kako bi se zaštitila od budućih životnih razočaranja i lomova. Može izabrati da u stranu stavi i potisne svoju tipičnost, ono njeno što joj se čini da drugi ne znaju da neguju i cene, čuvaju i vole.
Pročitajte i ovo: Kako se ponašaju ovisnici o ljubavi, romantici i vezama?
Problematično u vezi sa opredeljivanjem za ignorisanje i potiskivanje sebe jeste to što je, dugoročno gledano, nemoguće ignorisati se i potiskivati.

Takođe, žena koja nikada nije bila tipična žena iznova može preispitivati svoju atipičnost, pitati se je li ona u redu i održiva, šta bi i kako bilo da je bliža onome što neke druge žene žive autentično, sa lakoćom i uspehom.
Kao i žena u procesu odustajanja od sebe, može se boriti sa pristajanjem na sebe, sa mirenjem sa samom sobom. Može zavideti tipičnim ženama na njihovoj tipičnosti.
Pročitajte i ovo: Menopauza i depresija – kako da se nosite sa depresijom u periodu pred – menopauze / Tri vrste depresije u pred menopauzi
Pomisliti da bi joj, kao takvoj, bilo jednostavnije i udobnije u vlastitom telu i koži. Mnogo šta, daleko od istinitog i zdravog, može joj pasti na pamet.
O sebi i za sebe, možemo pomisliti toliko toga lepog, dobrog, tačnog i pomažućeg. Ali i toliko toga u potpunosti suprotnog svemu tome.
Ako nam, ponekad, iracionalne i neprijateljske misli o sebi padnu na pamet i o nju se odbiju – problema neće biti. Jer, mozak, po prirodi stvari, funkcioniše tako.
Pročitajte i ovo: Ljubav na prvi pogled – da li je stvarna ili samo varka?
Radeći, s vremena na vreme nas zbuni, uplaši, naljuti, dovede u zabludu, zabrine i uvede u začarani krug „prežvakavanja” misli koje, zapravo, ne mislimo.

Sa druge strane, pristupajući sebi sa strpljenjem, razumevanjem, prihvatanjem i ljubavlju, sa sobom se mirimo i udružujemo. Idući ka sebi, idemo ka tome da radimo za sebe i svoje dobro.
Žena koja od sebe ne odlazi i ne odustaje, ona koja sebi u susret svakoga dana korača. Ona koja, svesna toga da sa sobom u sebi živimo svakoga dana, zna da je beskrajno važno da to naučimo, ako već ne znamo ili smo zaboravile kako.
Pročitajte i ovo: Kada je veza kao droga
Jer, prava žena nije samo i isključivo ženstvena žena, zavodnica, romantična i nežna žena, (hiper)senzitivna žena, supruga i majka, žena koja bira ili pristaje na tradicionalnu podelu rodnih uloga, žena koja se oslanja na svoju ženstvenost i izabranog muškarca, žena koja ne želi da bude ravnopravna sa muškarcem.
Pročitajte i ovo: Skrivena lica depresije – nasmejana depresija
Prava je žena ona koja sebe kao ženu slavi i voli, sve ono što na sreću jeste i nije, može i ne može, želi i ne želi, bira i ne bira. Ona koja razume da zbog drugog nije potrebno da se menja.
Da drugi nije onaj pravi ako to očekuje ili traži. Da je onih koji to neće očekivati, ni tražiti i više nego dovoljno. Da smo ovakve kakve jesmo prave za one koji su pravi za nas.
I da su upravo atipičnosti te na kojima je iznova i iznova potrebno zahvaljivati.

Potom i da krenete putem suočavanja sa onim u sebi što negirate, potiskujete, ignorišete i pokušavate da pretvorite u drugo i drugačije.
Razmislite o tome kada ste počeli da se borite sa sobom i protiv sebe. Kako ste došli do zaključka da je potrebno ili bi bilo dobro da ne budete ono što jeste?
Pročitajte i ovo: Kako da se razvedete na civilizovan način
Kakva ste žena bili, jeste, a kakva želite da budete? Šta mislite da ćete dobiti, a šta izgubiti postajanjem željenom ženom? Šta bi bilo kada biste nastavili da budete žena kakva jeste?
Šta ne znate, ne možete ili vam nedostaje kako biste to bili sa radošću i svesno? Na čemu, samo svom, već sada iskreno zahvaljujete? Zašto je inspirativno i dobro biti vi? Zašto to najzad, na miru i znalački ne biste bili?