Među onima koji mi se obraćaju za podršku i pomoć nema onih koji su, u datom trenutku, u stvarno dobroj i kvalitetnoj vezi.

To sam već konstatovala. Ne, to ne znači da u takvim vezama uživaju oni koji ne odlaze kod psihologa, jer misle da im nije potreban. Štaviše i neretko, mnogi od onih koji ne idu na savetovanje ili psihoterapiju žive i veće i teže disfunkcionalnosti i trpnje od onih koji idu. I ne samo da probleme u odnosu sa partnerom negiraju, ignorišu i sklanjaju u stranu, već ulažu konstantan napor u stvaranje i održavanje idealizovane slike o odnosu.

Marina Drobnjaković, dipl. psihološkinja i psihoterapijska savetnica

Svojevremeno sam, na primer, radila sa dvoje mladih ljudi koji su se, sasvim izvesno, voleli. Međutim, u to vreme, njihova veza je bila prilično uzdrmana postupcima kojima je on nju uporno povređivao, a da to nije shvatao. Onda i, naravno, njenim neodustajućim žalbama i kritikama, sugestijama pa i pokušajima menjanja njega. Naravno, za njegovo i njihovo dobro.

Pročitajte i ovo: Šta da radite ako vaš partner ne želi da se ženi

Ona je plakala mnogo i na svakoj seansi ali, za druge – on je bio njen svet i sve njeno. Sudbina, srodna duša, druga polovina jednog, dar sa neba, najvredniji poklon. Dakle, nije sve onako kako izgleda i čini se da jeste.

Pročitajte i ovo: Šta da radite kad stvari krenu nizbrdo

Među ostalim razlozima, nažalost, i dalje iz krajnje egzistencijalnih razloga, koji bi odavno trebalo da su postali stvar prošlosti („Kako ću sama, samo sa svojom platom?“).

Pročitajte i ovo: Sudbina Petra Pana i njegovih izabranica I deo

Mnoge od tih, od samoće uplašenih žena, potekle su iz porodica u kojima je otac bio glava i kuće i porodice, pa i šaka o sto. Posmatrajući brak svojih roditelja, naučile su da je na muškarcu da radi i zaradi, obezbeđuje i zbrinjava, spašava, odlučuje i preuzima odgovornost.

Pročitajte i ovo: Sudbina Petra Pana i njegovih izabranica – drugi deo

Ako, pak, nisu potekle od oca „pravog muškarca”, bile su prezaštićivane od strane jednog ili oba roditelja i tako su se naučile bespomoćnosti. Ili su, opet, od strane svojih roditelja često bile kritikovane i(li) kažnjavane, zahvaljujući čemu su rano zaključile da nisu OK ni dovoljno dobre.

Žene koje se plaše samoće i o(p)staju u lošim vezama u nekom trenutku dođu u jednu od dve moguće situacije. Ili otvoreno i uporno izražavaju svoje nezadovoljstvo vezom, žale se, kritikuju, svađaju, čekaju na promenu i nadaju joj se, odbijajući do tada svaku, pa i najmanju bliskost. Posebno fizičku.

Pročitajte i ovo: Veliki Getsbi ljubav ili beg u tragičnu ljubav

Ili, s druge strane, vođene „višim ciljem“ o svom nezadovoljstvu tokom trajanja veze, nikada ne progovore ili govore sve manje i manje, tolerišući sve i prelazeći preko svega, ne postavljajući pitanja, ne vršeći pritisak, dodatno ne otežavajući, povlađujući i prividno se slažući sa svim.

Pročitajte i ovo: Put od erotskog promiskuiteta do zdrave veze

Viši cilj je, zapravo, vrlo često postavljen krajnje nisko: bolje je biti u kakvoj takvoj vezi pa i razvesti se, nego biti sama ili se nikada ne udati; želja za detetom (jer će ono, možda i ipak, iako svi uveravaju da neće, povezati i zbližiti s partnerom, „smekšati” ga i promeniti, te naterati na veće poštovanje žene nakon što postane majka njegovog deteta) i, na kraju, želja za materijalnom lagodnošću ili samo nerazmišljanjem o nužnosti zarađivanja.

Foto: Dan Olson

Štaviše, novac je često sredstvo u funkciji uslovljavanja, uskraćivanja i manipulacije od strane muškarca.

Pročitajte i ovo: U kojoj si fazi razvoja – Eva, Helena, Sofija ili Devica marija? I obrnuto, kakve te žene privlače?

Znate, znaci za uzbunu se s razlogom zovu baš tako. Jedan od pouzdanih znakova da ste naišli na neki od njih jeste preterano racionalizovanje, ili samoobmanjivanje rečenicama koje počinju ovako ili slično: „Valjda će ipak biti/proći dobro…”, „Valjda se neće desiti baš meni…”, „Ko zna…?”, „Nikad se ne zna…

Pročitajte i ovo: Zaljubljujemo se u rane

Ovakvo i slično samoobmanjivanje je, pak, siguran znak nedovoljno snažnog samopouzdanja i samopoštovanja.

Foto: Robert Conrad

Klijent sa kojim sam radila bio je zaglavljen u neznanju. Nije znao da li voli svoju devojku, niti kako da zna. Nije znao kakav odnos zapravo želi, a onda ni šta i kako da traži od svoje partnerke. Nije znao šta bi bilo nakon što bi raskinuo vezu, za koju je u retkim trenucima potpune iskrenosti ipak shvatao da nije – to.

Pročitajte i ovo: Da li da kažem prijateljici da je muž vara?!

Nije znao kako bi podnosio period samovanja koji bi usledio, niti šta bi bilo ukoliko bi shvatio da je tada aktuelna veza najbolje što je u partnerstvu sa drugim moglo da mu se dogodi. Nije znao ono što do konkretnog iskustva nije ni mogao znati, ali – nije znao ni ono što je mogao da (sa)zna, da je želeo. A nije.

Pročitajte i ovo: Šta je to dobar seks?!

Zašto? Zato što (spo)znati znači doneti odluku, napraviti izbor, ući u promenu, preuzeti odgovornost. Zato što, dokle god (birate da) ne znate, kupujete vreme i odlažete ulaženje u ono čega se plašite.

Nakon što situaciju ili iskustvo nazovete pravim imenom, ne možete se praviti da niste rekli, sebi ili drugom. Nešto morate uraditi s tim i preduzeti povodom toga. Jer, prava imena po pravilu zvuče vrlo neprijatno, negativno pa i poražavajuće.

Pročitajte i ovo: Pokušaji bega u lažnu slobodu koji uništavaju vezu

Koliko god okretala i obrtala svoja promišljanja i iskustva iz prakse, iznova dolazim do toga da je, kada je o partnerskim vezama reč, jedan od najvećih mogućih rizika i problema nepodnošenje samoće i izbegavanje nje, po svaku cenu.

Pročitajte i ovo: Nezdrava doza infantilnosti u vezi

Zašto? Zato što se tada veza očajnički želi i traži, u nju se ulazi i u njoj ostaje po svaku cenu, takođe. Zato što, kada vezu pošto poto želite i u vezu ulazite samo da biste u vezi bili, ne postavljate pitanje kvaliteta te veze, svog mira u njoj, te osećaja zadovoljstva i sreće.

Pročitajte i ovo: Kako da znate da ste u vezi sa hroničnim preljubnikom

I po pravilu se nađete u još težoj i nepodnošljivijoj samoći, pre ili kasnije. Stoga, što pre shvatite da vođeni strahom ne možete izabrati ni živeti ništa istinski udobno i dobro – to bolje.