Već neko vreme me prilično „muči“ tema na koju sam, najzad, odlučila da se raspišem.
Svaka sledeća ista ili slična životna priča, pročitana ili indirektno čuta, samo me je dodatno podsticala na odgovaranje na pitanje: da li je uvek dobro odlučiti se za majčinstvo? Možda ste sada značajno podigli jednu ili obe obrve, namrštili se, zapitali, začudili ili zaprepastili. Ako jeste – obavezno pročitajte ovaj tekst do kraja.

Verujem da osuđujete nasilje. Svako, ne samo nad ženama. Volela bih da verujem da ste za ravnopravnost muškaraca i žena. Da iskreno verujete da je potrebna i moguća. Volela bih i da verujem da volite životinje i prijatelj ste im.
Pročitajte i ovo: Da li se mame dele na dobre i doterane?
Čak i onima koje vama ne mogu da budu. Verujem da mnoge od vas (jako) potrese vest o napuštenom, zlostavljanom ili otrovanom psu. Kada ste se poslednji put potresli nad porodičnim okruženjem i odnosima u kojima odrasta jedno dete?
Pročitajte i ovo: U bračnom krevetu sa bebom
Da li ste i koliko puta u životu pomislili da nije fer što ta i ta žena ili par ima dete? Fer prema detetu. Ili se, ako i pomislite tako nešto, ipak vratite na ono staro i krajnje pogrešno da je za dete „najbolje da živi s oba roditelja“?

Što je više različitosti u svemu što dolazi do nas, privatno ali i posredstvom medija, to je više prihvatanja i normalizovanja svega što je „za ljude“. Tako je za društvo današnje potpuno prirodno raspolaganje najsavremenijim tehnologijama, opredeljivanje za vanbračnu zajednicu ali i učestvovanje, tj. življenje u desetomesečnim rijaliti programima ili zatrudnjivanje u pedesetoj ili šezdesetoj godini.
Pročitajte i ovo: Odlazite li od onih koji nisu ono što vam je potrebno?
Već ovakva postavka stvari navodi na zaključak da prirodno, tj. sve češće i prosečno zastupljeno nije nužno i dobro, odnosno savesno, odgovorno i zdravo, zar ne? Neke se životne odluke i promene apriori smatraju pozitivnim i poželjnim. Upisivanje fakulteta, zapošljavanje, osamostaljivanje, venčavanje, postajanje roditeljem itd.
Pročitajte i ovo: Zatrudneti ili ne sa 40+?!
Međutim, upisivanje fakulteta ne znači nužno i opredeljivanje za poziv koji interesuje i želi se. Zapošljavanje ne znači nužno rad u zanimanju za koje se godinama posvećeno i s ljubavlju obrazovalo. Osamostaljivanje nije uvek korak ka dugo čekanoj „svoj na svome“ slobodi, koliko je, toliko puta, beg od previše kritike, uskraćivanja, sputavanja i strogosti.
Venčavanje je, sve češće i više, nažalost, korak koji sledi nakon osvešćivanja nezaustavljivog prolaženja vremena i retkog ukazivanja „dobrih prilika“. Roditeljstvo se mnogima, nažalost, dogodi neplanski ili nakon planiranja ravnom pravljenju biznis plana.
Pročitajte i ovo: Psihološki aspekti trudnoće u zrelim godinama
Dakle, ništa ne postoji i ne može imati značenje mimo konteksta i prethodećeg sleda događaja, iskustava i izbora. Ništa, pa ni ono što se apriorno smatra pozitivnim i poželjnim.
Pročitajte i ovo: Kako do trudnoće posle 40-te
Mnogi od klijenata s kojima sam radila bili su ljuti na svoje roditelje i zamerali su im nedovoljno razgovaranja, razumevanja, topline, podrške i usmeravanja. Okrivljavali su ih za sopstveni manjak samopouzdanja, samopoštovanja i samoljubavi. Zamerali su im, gorko plačući. I nikako nisu mogli da im oproste.

Opet, u situaciji opredeljivanja za partnera za „čitav život“ i porodicu, bili su na korak od ponavljanja roditeljskih grešaka. Nažalost, sve dok ne osvestimo zašto pravimo izbore kakve pravimo – biramo poznato. Naravno, poznato je problematično samo ako nije i za nas dobro.
Pročitajte i ovo: Kako održati trudnoću sa 40+
Priznajem, gotovo me ništa više ne može iznenaditi. Gotovo ništa. Iznenađuje me, međutim, nesavesnost i neodgovornost odraslih. Posebno onih koji iz te i takve pozicije ulaze u roditeljstvo. Znam za žene koje ne vole sebe, ali su sigurne da će svoju decu umeti i moći da vole. Žene koje gledaju da s nekim, nekako i usput zatrudne, pa će „videti šta će i kako dalje“.
Pročitajte i ovo: Šta da očekujete kad očekujete porođaj sa 40+
Za to, drugo i ostalo, „ima vremena pa će”, te žene misle, „sve to drugo biti, pre ili kasnije”. Vremena za majčinstvo nema na pretek pa, te žene misle, valjalo bi da požure. Nije važno s kim, kako i zašto. Jednostavno, zato. Zato što mogu i hoće. Priznajem, kada god čujem za takvu priču, iskreno se zabrinem. Za to dete, ako se rodi.
Znam i za žene koje se odlučuju na majčinstvo iako ne umeju da funkcionišu same i brinu o sebi, materijalno ali i u širem smislu. Za žene koje su zatrudnele „na prevaru“ i muževe „uhvatile na dete“. Za žene koje imaju decu s muškarcima koje ne vole i nikada nisu volele. S muškarcima koje, čak, ne mogu da podnesu.
Pročitajte i ovo: Kako kineska tradicionalna medicina može da pomogne u začeću i trudnoći
Priznajem, ne samo da se iskreno zabrinem kada čujem za ovakvu ili sličnu priču, već me i naljuti činjenica da odrasli u roditeljstvo ulaze razmišljajući na način: Valjda će sve biti/proći dobro ili Valjda neće biti (strašno) loše. S jedne strane valjda i s druge odraslost, a time i pretpostavljena zrelost i odgovornost?! Valjda i nešto tako veliko i važno?!
Pročitajte i ovo: Pripreme za porođaj – oslobađanje od straha
Setila sam se sada priče i iskustva žene koja je rodila u šezdeset i nekoj. Verovatno ste o tome svojevremeno čitali na našim portalima i u štampi. Setila sam se komentara čitalaca na tu vest a koji su me, priznajem, neprijatno iznenadili. U gotovo svakom komentaru pohvaljivala se hrabrost te žene i čestitalo joj se na odluci da u tim, šezdesetim godinama postane majka.
Čestitalo joj se, jer, u našem se društvu majčinstvo asocira sa nesebičnošću i odvažnošću. Nije važno s kim, kako i zašto. Niti da li bi dete izabralo ono što se bira za njega i u njegovo ime. Niti ko će o tom detetu nastaviti da brine, a izvesno je da će neko morati.
Pročitajte i ovo: Sve što treba da znate o postporođajnoj depresiji
Štaviše, sećam se usamljenog komentara neslaganja i kritike jedne žene, a na koji su mnogobrojni čitaoci iste vesti odgovorili ovako nekako: Važno je da se dete rodilo. Mogu o njemu da brinu i rođaci. Je li stvarno dovoljno i najvažnije da se dete rodi, a onda će se već videti i valjda će biti dobro?
Pročitajte i ovo: Vežbanjem joge do lakšeg porođaja
Suštinski, ovakve odluke i izbori ravni su nasilju. Nad pravima, sigurnošću, dobrobiti, mirom, bezbrižnošću, blagostanjem i srećom. Štaviše, u slučaju ovakvih i sličnih odluka i izbora, nasilje je i veće i opasnije od onog koje se dešava među dvema odraslim osobama koje mogu da odu i zaštite se, jer nisu bespomoćne i od drugih zavisne. Nekada samo misle i osećaju se kao da jesu. Ali, nisu.
Pročitajte i ovo: Kako da ne vaspitavate svoju ćerku
Dobro promislite prava koja mislite da imate samim tim što ste odrasli. Dobro promislite vlastitu (ne)odgovornost u odnosu s onim koji za sebe ne može da odgovara. I ne zaboravite na ljubav. Staru, dobru ljubav. Nije dovoljna, ali je neophodna i prva. Ispred svega.