Lepeza se upotrebljavala od davnina u starom Egiptu, u Kini, koristili su je i stari Grci, Rimljani, ali i drugi drevni narodi.
Bila je popularna i u srednjem veku, kao sredstvo za rashlađivanje i teranje dosadnih insekata. Lepeze su predstavljale modni detalj i element prestiža, odavale su utisak luksuza i glamura. Na Istoku su se čak koristile i kao oružje.
U okviru borilačke veštine kung fu upotrebljavale su se posebno dizajnirane metalne lepeze sa šiljcima ili noževima. One su u ruci veštog ratnika postajale vrlo opasno oružje – rekla je dr Maja Vukadinović u razgovoru sa Marinom Jablanov, za Dnevnik.
U devetnaestom veku lepeze su pored rashlađivanja nudile i mogućnost da prikriju lice i namere iza njih, bile su sredstvo komunikacije, a sada su detalj pomoću kog može i da se umetnički izrazi! Pošto se u flamenko plesu lepeze dosta koriste, zamolili smo Maju Vukadinović da nam objasni njihovu funkciju.
– U flamenku se lepeze upotrebljavaju kao detalj koji može da doprinese tome da se dočara smisao neke koreografije. Nekad se koriste stara značenja pokreta u kontekstu tajnog jezika lepeza, a ponekad koreograf može da ponudi i osmisli nešto novo i da uključi lepezu kako bi raspirio žar flamenko plesne igre. Pošto su u prošlosti korišćene kao sredstvo koketiranja, one su sadržale „tajni rečnik zaljubljenih“.
Sve se iskazivalo određenim pokretom lepeze! Mnogi od tih pokreta zadržani su i do danas, ali su se značenja zaboravila, promenila ili izgubila. Na primer, nedavno u spotu Dženifer Lopez „El anillo“ (prsten), pevačica upotrebljava „lepezu od zlata“, ne samo kao modni detalj, nego i kao naglasak luksuza. Pored toga, iako tekst pesme govori da protagonistkinja spota sve ima od željenog muškarca, a samo joj prsten nedostaje, pokreti lepeze saopštavaju uglavnom suprotno, da i nije baš toliko zainteresovana – otkrila je psiholog dr Maja Vukadinović.