Pored posla kojim se bavimo, postoje aktivnosti koje nas odmaraju, koje nam ne oduzimaju energiju, naprotiv, one su način da napunimo naše „baterije“. Donose nam zadovoljstvo i čine da nam život bude zanimljiviji, lepši.

Da, to je upravo hobi. Negovanjem hobija povećaćemo kvalitet života i podstaknuti kreativnost. Upravo o tome pričala je Marina Jablanov, za Dnevnik, sa psihologom dr Majom Vukadinović, koja, takođe, ima hobi – španski ples flamenko.

Flamenko ne samo da je moj način da se izrazim, da budem kreativna, nego je i polje na kojem mnogo toga mogu da naučim.

– Pruža mi mogućnost da savladam nove tehnike pokreta, da bolje razumem različite ritmove, da estetski oblikujem deo svoje realnosti, da se ponekad čak i izdvojim iz nje kako bih proširila granice mogućeg i lepog. Umetnost flamenka daje osobi priliku ne samo da nauči nešto novo nego i da sredstva koja se koriste u njoj upotrebi u alternativnom kontekstu. Na primer, štap nije oslonac za povređene ljude, on je perkusija za izmišljanje novih ritmova, lepeza nije samo sredstvo za hlađenje ona u svojim rebrima nosi upisan skriveni jezik zaljubljenih.

Maja Vukadinović
Foto: Srđan Doroški

Šta za vas znači hobi?

– Hobi za mene, ali i za svakog ko ga neguje najčešće znači ispunjenje njegovih potencijala, pa samim tim i izvor unutrašnjeg zadovoljstva. U ovom užurbanom svetu hobi se može posmatrati i kao luksuz da neko vreme odvojimo samo za sebe, za ono što nas zanima i ispunjava. Mislim da ta privilegija ima veoma važnu ulogu, jer kada se bavimo nekim hobijem mi unapređujemo sopstvenu ličnost razvijajući i ostvarujući svoje kapacitete, a veoma često takvim aktivnostima poboljšavamo i naše mentalno i fizičko zdravlje.

Koliko je kreativnost važna u hobiju?

– Često je slučaj da neka umetnička aktivnost postaje hobi – jer svi mi imamo veću ili manju potrebu da se izrazimo i da budemo kreativni. Kada je reč o stvaralačkom mišljenju ono ne podrazumeva samo jedan tačan rezultat, te rešenja može biti bezbroj. Ne postoji samo jedna istina. Fantazija i mašta koje tada najviše koristimo mogu imati isceljujuće dejstvo, jer nam dopuštaju da isprobamo i nemoguće kombinacije.

Foto: Srđan Doroški

U psihologiji stvaralaštva postoji stav da kada se osoba bavi nekim umetničkim aktivnostima, ona tada popravlja, isceljuje nešto u sebi. Ovakva ideja u potpunosti je primenljiva i na aktivnosti vezane za hobi.

Spomenuli ste umetničke aktivnosti kao hobi. No, mnogi ljudi imaju neke sasvim druge hobije koje nemaju dodira s umetnošću. Da li su dobrobiti iste, bez obzira na to kojim se hobijem bavimo?

– Uopšte nije bitno da li je to negovanje cveća, bavljenje muzikom, plesom, crtanje, pisanje, poezija ili filatelija – svaki hobi čini jednu specifičnu „vojsku“ koju čovek ima i koju može da aktivira za one trenuke kada se u njegovoj duši odvijaju (neke druge) bitke i kada mu je potrebno da iz nekog dela sebe pokrene dodatnu snagu. S druge strane, ako hobi posmatramo kao aktivnost koja nam ne donosi novac, nego koja nam donosi zadovoljstvo, onda nam ona dozvoljava da se u njoj rasplinemo u svojoj slobodi i samim tim iskoristimo svoje kreativne potencijale. To je polje gde ćemo tragati za novim tipovima rešenja, proširiti se, izaći iz svakodnevice, uzvisiti se nad njom. Takvo distanciranje nam otvara mogućnost da kad se vratimo svakodnevnom životu možemo da ga sagledamo i na drugačiji način. Upravo kroz te „ne moram, a želim“ aktivnosti mi nalazimo dodatni smisao i kvalitet života i dostižemo samoostvarenje.

Svaki hobi čini jednu specifičnu „vojsku“ koju čovek ima i koju može da aktivira za one trenuke kada se u njegovoj duši odvijaju (neke druge) bitke i kada mu je potrebno da iz nekog dela sebe pokrene dodatnu snagu.

Foto Srđan Doroški

Da li je hobi beg?

– Ne bih to tako posmatrala, pre bih rekla da je hobi povratak nečemu što čovek voli, što mu donosi osećanje kompletnosti. Mislim da je to zbog toga što nema presije cilja, ne moraju se postići neki određeni rezultati, ne mora da se zaradi novac itd. Baš zbog toga um može da drugačije funkcioniše, da luta: dozvoljena mu je greška i prazan hod. Upravo u takvom relaksiranom stanju, u toj slobodi bez stega, čovek dolazi do boljih rešenja. Često se desi da ljudi od svog hobija „naprave“ posao i postignu mnogo bolje rezultate na polju tih aktivnosti, zato što uložena energija u hobi koji je postao posao dovodi do većeg ispunjenja, izdržljivosti i nove inspiracije.

Da li naš odnos prema hobiju može da postane model koji možemo da primenimo na poslu?

– Kada postoji i posao i hobi – neretko se te dve aktivnosti prepliću, nekada i zamenjuju mesto. Iz ličnog iskustva mogu da kažem da mi je to donelo da hobi shvatim odgovornije, a poslu priđem kreativnije.