Muškarac treba da je dobar sa ženama, u poslu i sportu. U jednoj od te tri kategorije treba da briljira, ali ni u jednoj ne sme da manjka, da bi se dobro kotirao i opstao u muškom svetu.

Vladimir Savić, Ironman

To je nepisani kod ponašanja u muškom društvu, kaže.

Kad ovakvom izjavom započne razgovor, znači da sam na pravom mestu. Samo se udobnije smeštam u fotelji i nastavljam da slušam i pažljivo osmatram.

Sportom se bavi od malih nogu. Fudbalom, zato što je voleo, plivanjem, zato što su ga odveli na bazen. U ovom drugom duže se zadržao, što se i vidi po njegovoj građi.

[quote_left]Postoji li život posle plivanja? Da, zove se triatlon.[/quote_left]

Kada se završi takmičarski deo života jednog sportiste, otvara se jedna velika rupa u emotivnom, atletskom smislu.

Ljudi su navikli na određeni način i ritam života, a i lep je osećaj kada si u punoj snazi i odličnoj formi.

Da bi zadržali taj osećaj, nastavljaju da se bave nekim novim izazovima.

Ironman Triatlon ima tu dodatnu dimenziju koju, većina drugih sportskih disciplina nema.

[quote_right]Svi koji su završili Ironman trku su pobednici.[/quote_right]

Rođen je 1976. godine u Pančevu gde i danas živi. Studirao je DIF.

Po zanimanju je fitness konsultant. Ali ne one vrste da ti stoji nad glavom i broji dok ti radiš trbušnjake. Moderna verzija, za kakvu prvi put čujem. Njegovo radno mesto je kompjuter, preko koga prati svojih 60 klijenata, sa raznih strana Evrope.

Pomogao je više od 70 ljudi da uspešno završe Ironman trku i mnogima u manjim formatima. Sa svojim klijentima viđa se na trkama. Sa nekima se nikada i ne vidi jer su to sve ljudi sa jakom i razvijenom radnom etikom, kojima nije potreban stražar da im stoji nad glavom i broji.

Njegovi klijenti su pasionirani zaljubljenici u sport i fizičku kulturu tela. Vežbaju prema programu koji sprema prema njihovim mogućnostima i postavljenim ciljevima. A on u svakom trenutku vidi koliko su vežbali, koje vežbe su radili, gde su vežbali, koliko su kalorija utrošili i da li im je bilo naporno i druge neverovatne stvari. Kažem vam, čudo nauke, tehnike i tehnologije primenjeno u sportskoj kulturi. Neviđeno.

Vladimir Savić, Ironman, Havaji, 2013
Vladimir Savić, Ironman, Havaji, 2013

[quote_left]

U slobodno vreme, on je Ironman.

Čelični muškarac.

[/quote_left]

Visok, tanak, vretenastih mišića, sa 0% masti. Ako još dodam crn, tamnih očiju, markantan, priča bi mogla da ode u drugom pravcu.

Dobrom, ali za drugu rubriku. Možda o tome više u avgustu, kada se vrati sa trke u Japanu, za koju se sprema.

Jedan je od 1.800 takmičara iz celog sveta, koji je uspeo da se kvalifikuje za učešće u Ironman Svetskom prvenstvu 2013. godine na Havajima.

Koliko je to veliki uspeh, pokazuje podatak da je te godine njih 62.000 pokušalo da se kvalifikuje za učešće u pomenutom Ironman takmičenju.

[quote_right]Šta je Ironman?[/quote_right]

To je glavna fora. Ironman trka je ogroman izazov za čoveka. Obuhvata 3.800 m plivanja, 180.oo km vožnje biciklom i  trčanje punog maratona od 42.2km.

Da trka ne bi trajala beskonačno, što se dešavalo u prvih par godina postojanja takmičenja, ograničeno je vreme trajanja trke na 17 sati. Ko god uspe da završi svaku deonicu trke i celu trku u naznačeno vreme, postaje Ironman.

Štoperica sve vreme radi tako da je na tebi i tvojoj proceni da li ćeš i koliko praviti pauzu između etapa.

Trka počinje u sedam sati ujutro, što znači da ti ustaješ po mraku da bi se spremio i došao na početnu poziciju. U ponoć trka se zvanično završava. Ne postoji mogućnost da trka traje tri dana, kao što je to bilo na prvoj trci.

[quote_box_center]Slušam vas kako pričate nije vam bila dobra trka, bilo vam je loše ovo ono. Hoćete da vam kažem šta je loša trka? Ja sam još bio na stazi kada sam u novinama pročitao ko je pobedio.[/quote_box_center]

Da se ovakve stvari više ne bi dešavale, ograničeno je vreme trajanja trke.

Vladimir Savić, Ironman, Havaji, 2013

[quote_left]Kako, gde i kada je sve počelo?[/quote_left]

Davne 1974. godine (25. septembar) prošlog veka, u San Dijegu, prvi put je organizovano takmičenju u tri discipline – plivanju, biciklizmu i trčanju (Mission Bay Triathlon, run – cycle – swim).

Zapravo, postoje neki zapisi iz 1921. godine, iz Francuske da su tamo u to vreme prvi put organizovana takmičenja u ta tri sporta vezano.

Ironman priča začela se u jesen ‘77. godine, nakon atletske trke O’ahu Perimeter Relay, na Havajima, među grupom američkih marinaca, fitness entuzijasta. Povela se priča o tome ko su najspremniji sportisti na svetu.

Jedni su rekli da su to plivači, drugi pominju atletičare, treći su se kleli da su to biciklisti. Pominjala se potrošnja kiseonika, napor i slične stvari koje su dokaz napora i spremnosti sportista.

Kako nisu mogli da se dogovore, reše da sledeće godine organizuju takmičenje u sve tri discipline da provere i dokažu ko je najbolji i najspremniji sportista. Spojili su maraton, biciklističku trku oko ostrva i plivanje u jednu trku da bi konačno saznali ko je najspremniji.

Ispostavilo se da je pobedio sportski rekreativac Gordon Haller, koji nije bio specijalizovan ni u jednoj od ove tri discipline. Takmičenje su organizovali kap. Džon Kolins i njegova supruga, te davne ’78. godine i tada je bilo 15 učesnika (12 je završilo trku). To je bio začetak jedne sulude discipline, koja je prerasla u najveći, moderni sportski izazov i ultimativni pokret.

Inače, postojbina modernog triatlona je San Dijego. Lokalni atletski klub organizovao je ovu vrstu nadmetanja, kao deo redovnog treninga za svoje članove, pasionirane atlete. Tamo sada stoji spomen ploča, kao mestu gde je rođen moderni triatlon. To je sada postalo svetilište za sportske zaluđenike da odu tamo i dodirnu “sveto” tlo.

[quote_box_center]U blizini, Ironman trke se održavaju u Austriji, Italiji, Nemačkoj, Mađarskoj. Ljudi se spremaju po dve godine za učestvovanje u jednoj trci. Stoga bih reporpučio da se u tom slučaju opredeliš za učestvovanje u trci velikog formata jer je to nezaboravno iskustvo.[/quote_box_center]

[quote_right]Da li postoji poseban razlog zašto su baš ta tri sporta vezana u jedno takmičenje?[/quote_right]

To su tri bazične sportske discipline.

To je toliko veliko i impresivno da bez obzira na rezultat svaki od učesnika je pobednik jer je uspeo da pobedi sebe. Najveći aplauz dobije čovek koji poslednji prođe cilj, što je još samo jedan dokaz koliko je to veliki uspeh. Svi su heroji, svi su čelični ljudi. I to je ono što privlači ljude ovom izazovu.

Pre dve godine, 2013. Vladimir se kvalifikovao se i učestvovao u Ironman trci na Havajima, u svojoj 37. godini života.

Vladimir Savić, Ironman, Wiesbaden, 2014
Vladimir Savić, Ironman, Wiesbaden, 2014

[quote_left]Kako je to izgledalo?[/quote_left]

Prvu svoju trku u triatlonu uradio sam davne 1993. i od tada zainteresovan sam za Ironman. Sanjao sam o učestvovanju u trci. Kao klinac, radio sam neke kraće formate.

Prvi put sam radio Ironman trku 2011. u Barseloni i mislio sam da će to biti vrhunac moje sportske karijere i bavljenja triatlonom. Međutim, ta trka je predamnom samo otvorila novi svet izazova i krenuo sam u to svim srcem. Učešće u trci na Havajima 2013. je fenomenalno iskustvo.

Gledao sam tu trku nebrojeno puta na TV-u i oduševljavao se iznova, ali biti deo trke je neopisiv osećaj koji je prevazišao sva moja očekivanja. Kona ne može da se uporedi sa drugim trkama. Tradicija koju ova trka ima, i izazov koji nepregledna polja lave postavljaju pred takmičare su jedinstveni. Vrlo sam srećan i zahvalan što sam imao priliku da učestvujem.

[quote_right]Šta je bilo presudno?[/quote_right]

Prelepa je trka. Osećaj je fanstastičan. Sjajna je atmosfera na celom takmičenju. Put do cilja koliko i sam cilj su ono što mene inspiriše da se bavim ovim.

Inače, ovim sportom bavim se rekreativno. Na prvom mestu mi je porodica, oženjen sam i imamo dva dečaka. Posle toga dolazi trenerski posao kojim se bavim, a slobodno vreme koristim za sopstveno treniranje, što je u proseku sat i po dnevno, vikendom i više.

[quote_left]Trener je endurance sportova, triatlona, pre svega.[/quote_left]

Radim za dansku firmu OOB life. Obzirom da sam specijalizovan za discipline izdržjivosti kijenti su mi sportisti i rekreativci od 18 do 50tak godina, iz cele Evrope. Pored sportista koji teže postizanju vrhunskih rezultata, to su i osobe koji se bave sobom i koji reše da uobliče svoju fizičku aktivnost na poseban, specifičan način kreiran samo za njih, prema njihovom cilju i prirodnim sposobnostima i mogućnostima.

Ni na treningu ni na trkama. Svaka greška skupo te košta. Stoga se ljudi opredele za angažovanje stručnog trenera i posvete tome u celosti. Na taj način smanje rizik od povreda i da se na pogrešan način spremaju da bi sebi obezbedili jedno prijatno iskustvo.

Vladimir Savić, Malaga, 2013
Vladimir Savić, Malaga, 2013

[quote_right]Kako izgleda trening za Ironmana?[/quote_right]

Ljudi obično misle da je potrebno izuzetno mnogo sati pripreme za ovako nešto. Da su to svakodneveni dugi treninzi ali nema potrebe za iscrpljivanjem ako čovek zna šta radi.

Sistem vežbanja podrzumeva jedan trening dnevno, sat do sat i po i  vikendom jedan duži trening, koji postaje sve duži kako se približava trka. Ali recimo da je od 7 do 11 sati nedeljno dovoljno da bi se čovek spremio za ovakvu vrstu takmičenja.

Bitno je stimulisati organizam na pravi način da bi se odigrale fiziološke reakcije koje su potrebne da se organizam adaptira. Intenzitet treninga će biti taj koji će da uzrokuje tu adaptaciju. Znači pravi intenzitet treninga daće pravi rezultat.

Treninzi ponekad obuhvataju i sve tri discipline u jednom treningu i to je ono što je vrlo efikasno. Kako se približava trka, vikendom trening može da traje i do šest, sedam sati jer je potrebno da se organizam adaptira na sve veći napor.

[quote_left]Ironman se nikada na treningu ne proba i to je posebna draž takmičenja.[/quote_left]

Jer to onda ne bi bio trening već trošenje organizma. Organizmu potrebno nekoliko nedelja nakon trke da se oporavi i povrati u normalu. Zbog toga je ova trka posebno fascinantna jer kad staneš na startnu poziciju ti ne znaš šta te tog dana očekuje na stazi.

Kada sam bio plivač, sprinter na 50 i 100 metara, znao sam svaki detalj trke i šta me očekuje u kojoj sekundi. Ovde to ne postoji. Zato postoji izvesna doza strepnje i strahopoštovanja jer ne znaš u kakvo stanje ćeš dospeti. Znaš da će biti teško ali ne znaš koliko i kako će taj dan da se završi za tebe.

Svako prolazi kroz svoju veliku agoniju i niko od takmičara se tamo ne trka jedan sa drugima već sa sobom. Nismo konkurenti u pravom smislu te reči već saborci. Svako pokušava i trudi se da najbolje od sebe.

[quote_right]Da li se dešava da takmičari odustanu?[/quote_right]

Naravno, dešava se da učesnici tokom trke shvate da ipak nisu dovoljno spremni kao što su mislili i da odustanu. Telo im da do znanja da je to previše za njih i da su precenili svoje mogućnosti. Dešava se da potcene samu trku jer su uslovi surovi. Dešava se da su veliki talasi, vrućine i velika vlažnost vazduha. Konfiguracija staze za vožnju bicikla može da bude sa mnogo uspona. Svemu tome treba prići sa velikim respektom i pravilno oceniti svoje mogućnosti.

Mislim da je tu uloga trenera presudna i nezamenljiva da se snaga takmičara, uz sve ove moderne uređaje, koji su nam danas na raspolaganju, pravilno rasporedi kako bi takmičar stigao do cilja.

 

Vladimir Savić, Holten, 2009

[quote_left]Šta te je bodrilo i povelo napred kada si prvi put posustao tokom trke?[/quote_left]

Da je teško, teško je al’ navikao sam. To sam i očekivao. Da nije bilo teško bio bih razočaran.

[quote_box_center]Šest dana nakon trke koja je nedavno održana u Klagenfurtu, rasprodate su prijave za trku sledeće godine, a broj učesnika limitiran je na 2.500 učesnika. Trke se neverovatnom brzinom rasprodaju jer je sada bukvalno stvar prestiža doći do startnog broja za Ironman trku.[/quote_box_center]

[quote_right]Da li ti je to životni moto?[/quote_right]

Sve što radim, radim do kraja.

To je moj životni moto. Dolazim do onoga do čega želim da dođem, na način koji neće da ugrozi moji zdravlje ili nekog drugog.

Nisam se plašio i to je vrlo bitno jer um je jači od tela. Mogu da slomim svoje telo ali cilj je da se to ne desi tokom trke.

U Bareseloni 2011, tokom svog prvog Ironman triatlona, bio sam na granici. Prve grčeve u mišićima nogu sam osetio na polovini maratonskog trčanja. Toliko su bili jaki da sam morao da stanem, da se isteglim, masiram da bih mogao da nastavim dalje.

Kako se trka bližila kraju, bilo je sve teže, sve češće sam bio prinuđen da stanem i pokušam da se oslobodim grčeva. Da je bilo potrebno preći još samo nekoliko km nakon linije cilja, nisam siguran da bih uspeo. Taj prvi Ironman mi je bio najteža trka ikada u životu.

Završio sam trku sa osećajem velike frustracije zato što sam znao da sam mogao bolje. Na svakom sledećem koraku bio sam svestan gde sam pogrešio u ishrani, treningu. Znam šta se dešava, svestan sam svega i besan na sebe. Imam snage ali telo me ne sluša. Imam energije ali mišići otkazuju.

Rešio sam da to uradim ponovo, bolje, ali pošto to nije sprint na 100 metara, potrebno je 6 meseci do godinu dana da se pripremaš i radiš na sebi da bi mogao ponovo da učestvuješ. Posle ovakve trke potrebno je 4-5 nedelja da se telo oporavi, i tek tada ima smisla krenuti u novi trenažni ciklus.

Vladimir Savić, Ironman
Vladimir Savić, Ironman

[quote_left]Godišnje mogu da se urade maksimalno dve do tri Ironman trke u punom intenzitetu.[/quote_left]

Do sada sam učestvovao na 7 Ironman trka, odradio 6 puta celu trku, jednom nisam uspeo. Sad se spremam za novi Ironman, koji se održava 23. avgusta, na ostrvu Hokaido, u Japanu. Odbrojavam dane do trke.

Prethodna trka koju sam uradio bila je krajem marta u JAR-u. Pošto sam se spremao tokom ziime, kada je kratak dan, zima, nisam bio zadovoljan time kako sam bio spreman i kako je trka prošla. Mada je to bilo fantastično iskustvo.

Sada imam više energije i snage. Moje telo oseća ovo lepo vreme i napaja se njegovom energijom. Sad mi nije problem da ustanem u pet ujutro jer je već uveliko dan, da treniram, odem na posao, obavljam svoje dnevne obaveze, posle odem na još jedan trening. Trening prilagođavam tome koliko imam vremena, snage i energije. Dva do tri puta nedeljno plivam na bazenu.

Triatlon je moje zadovoljstvo. Ja ne zarađujem od toga, zarađujem od svog posla. Uživam u tome, to je moj životni stil i prirodni habitat. Ne mogu da zamislim sebe da odem na more i ležim na plaži. Imam potrebu da sam stalno aktivan.

Bg ZOO 03 Maj 2015

[quote_right]Kako izgleda čelična ishrana?[/quote_right]

Pa sad, možda je malo meka za čelični sport. Smeje se.

Meso ne jedem već skoro tri godine jer mi tako prija. Ta promena u ishrani doprinela je da fantastično unapredim svoje rezulate. Period priprema za trku intenzivno traje osam nedelja, mada ja nikada ne pravim pauzu. Sada ne jedem grickalice i slatkiše i ne pijem alkohol.

Pet-šest nedelja pre trke trudim se da dostignem optimalnu kilažu za trku jer ne volim da budem na dijeti u toku intenzivnih priprema za trku. Zanimljivo je koliko je malo kalorija organizmu potrebno da izdrži velike napore.

Statistika kaže da čovek dnevno potroši jedva 10% unetih kalorija na fizičku aktivnost tokom dana. Sve ostalo odlazi na metabolizam i biohemijske procese u organizmu. Dok vrhunski sportisti, recimo, biciklisti na Tour de Fransu uspeju da potroše 50-60%  na fizičku aktivnost ali to je napor koji je običnom smrtniku nepoznat.

Baza mi je ovsena kaša, sa svežim i koštunjavim voćem, mlečni proizvodi, jaja, bareno povrće. To je moja ishrana.

[quote_left]Za kraj[/quote_left]

Ideja mu je da na svakom kontinentu uradi trku. Ostala mu je još Južna Amerika, gde namerava da se takmiči naredne godine, na trci u Brazilu.