Način na koji komuniciramo može uticati na naše odnose sa porodicom, prijateljima, nastavnicima i drugim ljudima.

Kao roditelj, igrate važnu ulogu u učenju svog deteta da komunicira na zdrav način. Uz sve što vide da radite i čuju kako govorite, modelirate verbalnu i neverbalnu komunikaciju i veštine slušanja.

Woman photo created by prostooleh - www.freepik.comKako deca uče verbalnu i neverbalnu komunikaciju

Deca i roditelji svakodnevno komuniciraju verbalnim i neverbalnim znacima. Bilo da je reč o verbalnom “Dobar posao!” ili stiskanje glave, dajte im do znanja šta mislite.

Gledajući vas, vaša deca počinju da koriste i razumeju jezik i neverbalne znakove. Čak se i mala deca mogu naučiti da koriste svoje reči. Ovaj pristup može biti jednostavan kao podsećanje da kažu „Molim“ i „Hvala“.

Christmas photo created by gpointstudio - www.freepik.com
Foto by gpointstudio – www.freepik.com

Korišćenje reči za izražavanje emocija

Mala deca možda ne znaju reči kojima bi izrazila svoja osećanja. Na vama je da im date reči koje će koristiti. Najbolji način da to uradite je da pažljivo koristite svoje reči.

Često učimo decu da kažu „izvini“ a da ih ne naučimo da priznaju problem. Umesto toga, pokušajte „Izvini što sam vikao na tebe. Mama je bila frustrirana zbog nereda“. Važno je dati deci do znanja da su emocije, kao što su frustracija ili bes, normalne. Davanje deci pravih reči pomaže im da se nose sa svojim emocijama na pozitivan način.

„Ja“ izjave pomažu da se diskusije uokvire u pozitivnom svetlu. Umesto da kažete detetu: “Tako me ljutiš!” ili “Zašto si tako loš?” reci “Treba mi više tišine kada pokušavam da radim.” Fokusirajte se na ponašanje, a ne na dete. Deca prirodno žele da udovolje drugima, tako da bolje reaguju na jasan smer koji je fokusiran na ponašanje.

„Ja“ izjave podstiču pozitivan dijalog umesto da se okrivljuju, što može sprečiti dete da komunicira. Cilj bi trebalo da bude razmena i razumevanje ideja.

Zapamtite, način na koji komunicirate sa svojim djetetom postavlja osnovu za njihov doživotni stil komunikacije. Želite da vaše dete može da razgovara o problemima na miran način i sa fokusom na rešenje, a ne na osobu.

People photo created by senivpetro - www.freepik.com
Foto Freepik.com

Izrazi lica i govor tela

Neka deca će možda trebati jasnije vežbanje i objašnjenje neverbalnih znakova. Izrazi lica i govor tela su važni delovi komunikacije.

Navedite da kolutanje očima, prekrštene ruke ili zalupljena vrata govore nešto negativno. Vodite računa da pokažete pozitivan govor tela pred svojim detetom. Vaš primer pokazuje kako se mirno nositi sa jakim emocijama.

Deca sa jakim komunikacijskim veštinama mogu da razumeju druge i jasno izražavaju sebe. Ovo ponašanje dovodi do pozitivnih interakcija sa vršnjacima i odraslima, što jača samopouzdanje vašeg deteta. Vaše vreme i trud na početku će se isplatiti u budućnosti vašeg deteta.

Family talking photo created by Drazen Zigic - www.freepik.com
Foto by Drazen Zigic – www.freepik.com

Saveti za model zdrave komunikacije za vaše dete

# Model puna izvinjenja („Žao mi je za…“).

# Koristite miran ton.

#Budite dosledni u svojim odgovorima.

# Vežbajte „ja“ izjave.

# Koristite ljubazne reči, kao što su „Molim“ i „Hvala“.

Image by prostooleh on Freepik
Image by prostooleh on Freepik

Veštine aktivnog slušanja

Slušanje, posebno aktivno slušanje, je veština koja zahteva vežbu. Naravno, više pričamo nego što deca slušaju.

Aktivno slušanje počinje tako što nekome posvetite punu pažnju. Spustite telefon, knjigu ili laptop. Održavajte kontakt očima i fokusirajte se na svoje dete. Klimnite glavom ili recite „Da“ ili „Vidim to…“ Cilj aktivnog slušanja je razumevanje, a ne reagovanje.

Aktivno slušanje vašeg deteta pomaže vam da razumete šta ono oseća, razmišlja i brine. Pomaže da se fokusirate na svoje dete i da se udaljite od sopstvenih rasuđivanja. Kada dete nauči da aktivno sluša, može da prati uputstva, odgovara na pitanja i završava zadatke sa manje podsetnika.

People photo created by prostooleh - www.freepik.com
Foto Freepik.com

Reflektivno slušanje

Slušajte pažljivo, rezimirajte šta vaše dete kaže i ponovite poruku koju ste čuli. Ovo je tehnika aktivnog slušanja koja se zove refleksivno slušanje. Korišćenje refleksivnog slušanja pokazuje vašem detetu da cenite ono što ima da kaže. Obratite pažnju na osnovna osećanja ili brige. Ovo je vreme da navedete i podržite ta osećanja. Na primer, “Zvuči kao da je to bilo prilično zastrašujuće za tebe.”

Nakon što modelirate refleksivno slušanje, pustite dete da ga vežba. Zamolite dete da vam prenese ono što ste rekli. Ovaj pristup je posebno koristan nakon što ste dali uputstva za zadatak ili preusmerenje za ponašanje. Moći ćete da kažete da li je vaše dete jasno razumelo.

Deca imaju želju da budu saslušana. Aktivno slušanje vašeg deteta jača vašu vezu. Pomaže vam da pređete sa moguće kritičnosti na prihvatanje perspektive vašeg deteta. Neka aktivno slušanje postane deo vaše svakodnevne rutine. Zakazivanje tokom užine posle škole ili pre spavanja dobro funkcioniše. Pomaže vašem detetu da stekne kontrolu nad svojim postupcima i emocijama.

Image by Freepik
Image by Freepik

Saveti za modeliranje veštine slušanja

Uspostavite kontakt očima. Ako vaše dete nije u stanju da održi kontakt očima, možda će mu biti lakše da se fokusira na bradu, nos ili tačku na zidu tik iznad glave osobe.

# Podesite dnevno vreme za slušanje.

# Spustite uređaje ili pauzirajte televizore.

# Sedite na njihovom nivou.

# Neka vaše dete ponovi ono što ste rekli pre nego što odgovori.

People photo created by freepik - www.freepik.com
Foto Freepik.com

Podučavanje empatije

Empatija je sposobnost razumevanja i deljenja osećanja drugih. Empatično dete razmišlja o tome zašto se osoba ponaša na način na koji se ponaša.

Pre nego što dete nauči empatiju, to mu se mora pokazati. Deca treba da se osećaju da ih odrasli vide i razumeju u svom životu. Na primer, „Primetio sam da izgledaš frustrirano kada nisi mogao da nađeš svoju igračku.“

Kreativna igra i pripovedanje su drugi sjajni načini za učenje empatije. Bilo da razgovarate o tome zašto je dinosaurus igračka ljut ili čitajući zašto je lik u knjizi bio tužan, vaše dete počinje da razmišlja o tome šta drugi osećaju.

Učenje empatije je rani korak ka rešavanju problema. Deca koja uče empatiji razmatraju kako drugi mogu da reaguju na stvari koje oni rade. Imaju pozitivnije interakcije sa vršnjacima i drugim odraslima.

People photo created by prostooleh - www.freepik.com
Foto Freepik.com

Saveti za modeliranje veština empatije

Priznajte njihova osećanja. Na primer, “Znam da te to čini tužnim. U redu je biti tužan.”

Verbalizujte zašto mislite da oni mogu nešto reći ili učiniti. Na primer, “Mislim da ste danas bacali stvari u školi jer ste se sigurno osećali frustrirano. Možda će vam trebati pauza da se smirite.”

Pomozite im da vide stvari iz perspektive drugog. Na primer, “Tvoj drug iz razreda je danas bacao stvari u školu. Mora da se osećao veoma frustrirano. Možda će mu trebati pauza da se smiri.”

Ponudite predložene odgovore na stvari koje vide. Na primer, “Tvoj prijatelj je u poslednje vreme bio tih i potišten. Možda ćeš morati da ga saslušaš šta ima da ti kaže.”

Pročitajte priče i razgovarajte o osećanjima likova.

Family photo created by master1305 - www.freepik.com
Foto FREEPIK:COM

Zašto su zdrave komunikacijske veštine važne

Vi ste prvi učitelj i uzor svom detetu. Način na koji komunicirate sa idejama, potrebama i brigama utiče na to kako vaše dete komunicira.

Bez jakih komunikacijskih veština, deca se često bore da razviju prijateljstva, da imaju pozitivne interakcije sa nastavnicima i da se kreću kroz životne uspone i padove. Pokazivanje svojoj deci kako da komuniciraju jasno i pozitivno pomaže im da izgrade jake odnose.

Od korišćenja korisnog jezika do vežbanja aktivnog slušanja, možete voditi svoje dete da postane snažan komunikator. Zapamtite, deca uče gledajući druge, a vaše dete gleda vas.