Uloga lepote ili fizičke privlačnosti je socijalno i kulturološki određena i visoko vrednovana u modi i u društvu. Kad se žene ne usklade sa trenutnim idealom lepote, mogu se osećati otuđeno.

Pojedincu kojeg primećuju kao fizički privlačnog nesvesno se pripisuje još mnoštvo drugih pozitivnih osobina – na primer, da je srdačniji, jači, odmereniji, društveniji, dominantniji, strastveniji, duševno zdraviji, inteligentniji i društveno veštiji od neprivlačnih ljudi. Ta pristrasnost u odnosu na privlačne ljude počinje u detinjstvu i prenosi se u odraslo doba.

Zbog toga privlačni odrasli ljudi prolaze bolje u društvenim sferama iako nema dokaza koji bi potkrepili postojanje kvaliteta koji zavise od privlačnosti. Nevolja je u tome što su u stvarnosti izuzetno privlačni ljudi retki, ali previše su zastupljeni u modi, medijima i zabavi, gde su predstavljeni kao poželjniji, dostojniji poverenja i inspirativniji.

To lažno prikazivanje ovekovečuje ideju da „ono što je lepo ujedno je i dobro” jer naglašava vrednosti, norme i ideale mode i lepote kroz modne i druge fotografije i reklame. Ideja da je ono što je lepo istovremeno i dobro, u kombinaciji sa normalizovanim idealom savršenstva, može navesti pojedince da traže načine da drastično promene svoj izgled, na primer, kozmetičkim intervencijama.

Kerolin Mer: PSIHOLOGIJA MODE – Izgled, identitet i samppoudanje
Prevod Jadranka Đerić Počuča
Izdavač: Psihopolis, Novi Sad, 2020.
www.psihopolis.edu.rs

Sve više mladih žena i muškaraca se odlučuje na plastične operacije, ali psihološki uticaj takvih operacija nije sasvim poznat budući da mnoge izvode neregistrovani lekari, koji su donedovno obavljali praksu bez potrebe za kontrolom.

Anketa, u kojoj su učestvovala 322 univerzitetska studenta, otkriva da su mišljenje o telu, telesna težina, uticaj medija i internalizovanje medijskih poruka kao i medijskog izveštavanja o kozmetičkim zahvatima najznačajniji pokazatelji kako studentkinje razmišljaju o tome da se podvrgnu estetskoj hirurgiji.

Pregled 37 relevantnih studija o psihološkim i fiziološkim posledicama na pojedince koji se podvrgavaju estetskoj hirurgiji ustanovio je da su pacijenti najčešće bili zadovoljni rezultatom, mada su neki, pretežno mladići i pacijenti sa telesnom dismorfijom, bili nezadovoljni.

To se smatra posledicom nerealnih očekivanja, prethodnog negativnog iskustva sa estetskom hirurgijom, minimalnog deformiteta, motivacije zasnovane na problemima u vezi, i posledicom postojanja istorije niza psiholoških problema.

Zabrinjavajuće je to što privatni sektor kozmetičkih intervencija uglavnom ostaje neregulisan i što mnoge zahvate izvode nestručni ljudi, i to na ranjivim pojedincima. Uticaj takve prakse još nije potpuno shvaćen, ali, s obzirom na povezanost između zabrinutosti o slici tela, internalizacije ideala mršavosti i povećanog interesovanja za podvrgavanje plastičnoj hirurgiji, to je povod za ozbiljnu zabrinutost.

Izveštaj Američkog društva za estetsku plastičnu hirurgiju iz 2016. godine pokazuje da je ukupna suma novca, potrošena na hirurške i nehirurške kozmetičke zahvate, porasla sa malo više od 1,5 milona američkih dolara 1997. godine na više od 13,6 milona američkih dolara 2016. godine.

Hirurški zahvati, 56 % ukupnog troška u 2016, povećali su se za 3,5 % u odnosu na 2015. godinu. Hirurški zahvati čiji se broj najviše povećao jesu prebacivanje masnog tkiva u grudi (do 41 %, sa više od 25 000 izvršenih zahvata), labioplastika (do 23 %), povećanje zadnjice (do 21 %), prebacivanje masnog tkiva u lice (do 17 %) i uklanjanje implanta dojke (do 13 %).

Nehirurški zahvati uključuju foto-podmlađivanje (do 36 %, 650 000 izvršenih zahvata), hijaluronsku kiselinu, čiji je cilj da održava kožu vlažnom (do 16 %), lasersko uklanjanje tetovaža (do 13 %), nehirurško zatezanje kože (do 12 %) i botulinski toksin za smanjenje ili uklanjanje pojave bora (do 8 %).

Najzastupljeniji estetski hirurški zahvati za žene u 2016. su bili liposukcija (369 323 zahvata), uvećanje grudi (310 444 zahvata), zatezanje stomaka (173 536 zahvata), podizanje grudi (161 412 zahvata) i operacija očnih kapaka (145 858 zahvata).

Najzastupljeniji hirurški zahvati za muškarce u 2016. su bili liposukcija (45 012 operacija), smanjivanje grudi (31 368 operacija), operacija očnih kapaka (28 025 operacija), operacija nosa (26 205 operacija) i zatezanje lica (13 702 intervencija).

Hemijski pilinzi, pored botoksa, hijaluronske kiseline, uklanjanja malja i foto-podmlađivanja, bili su najpopularniji nehirurški zahvati za muškarce.

Potražnja za kozmetičkim intervencijama, takođe, varira tokom životnog veka. Na starosnu grupu između 35 i 50 godina otpada ukupno 39,3 % zahvata, a na osamnaestogodišnjake i mlađe ukupno 1,5 %.

U 2015. godini, više od 51 000 stanovnika Ujedinjenog Kraljevstva odlučilo se na kozmetičku hirurgiju. To predstavlja povećanje upotrebe invazivnih kozmetičkih zahvata za 12,6 %.

Izveštaj Britanskog udruženja estetskih i plastičnih hirurga izražava zabrinutost da bi plastična hirurgija mogla postati jedna od osnovnih usluga na tržištu. U Ujedinjenom Kraljevestvu, 91 % kozmetičkih zahvata izvršeno je na ženama.

Dok se muškarci u Britaniji relativno retko podvrgavaju kozmetičkim intervencijama u poređenju s muškarcima u SAD-u, broj muškaraca koji se podvrgavaju kozmetičkim intervencijama u Velikoj Britaniji udvostručio se u poslednjih deset godina kao rezultat promena u muškim modnim stilovima i prelaska sa „hipermuževnog” izgleda na vitkiji izgled.

Kozmetičke intervencije, poređane po popularnosti, u Ujedinjenom Kraljevstvu su – uvećanje grudi (do 12 % intervencija od 2014), operacija očnih kapaka (do 12 %), zatezanje vrata/lica (do 16 %), smanjivanje grudi (do 13 %), liposukcija (do 20 %), rinoplastika (do 14 %), prebacivanje masnog tkiva (do 3 %), zatezanje stomaka (do 8 %) i zatezanje čela (do 7 %).

Obiman izveštaj Nafildovog saveta (Nuffield Council) o bioetici ističe neke od brojnih i kompleksnih problema u ponudi i potražnji kozmetičkih intervencija. Izveštaj razmatra mnoge faktore koji bi mogli uticati na odluku ljudi da potraže invanzivne nerekonstruktivne kozmetičke intervencije kako bi poboljšali ili „normalizovali” svoj izgled.

Između ostalog, izveštaj govori o uticaju sve veće upotrebe kozmetičkih intervencija na šire društvo i o sociokulturnim kontekstima koji igraju ulogu u stimulisanju potražnje za tim procedurama.

Dokazi upotrebljeni u izveštaju pokazuju da su sve veći nivoi „nezadovoljstva telom” vezani za povećanu upotrebu društvenih medija, kulturu slavnih, ekonomske i socijalne trendove i kulturu koja vrednuje mladost.

Te uticaje pojačavaju reklame i marketing kroz poruke da je lepota u pozitivnoj uzajamnoj vezi sa srećom i uspehom. Zbog toga, s toliko toga nadohvat ruke, žene osećaju kako je njihova dužnost da daju svoj maksimum u svemu, uključujući i izgled.

Posle priče o dokazima, izveštaj daje brojne preporuke uključujući potrebu za boljom etičkom praksom i u ponudi i u potražnji. U pogledu potražnje, izveštaj preporučuje delovanje Britanskog komiteta za reklamne standarde (ASA – Advertising Standards Authority), kompanijâ za društvene medije, Kancelarije za komunikacije (Ofcom), Komisije za jednakost i ljudska prava, Ministarstva obrazovanja i Ap stora.

U pogledu ponude kozmetičkih intervencija, izveštaj sugeriše Kraljevskom koledžu hirurga da razmisli kako najbolje da nastavi svoju lidersku ulogu u podršci visokim standardima u estetskoj hirurgiji.

Objašnjava da deca i osobe mlađe od 18 godina ne bi trebalo da imaju pristup invazivnim kozmetičkim intervencijama, osim u kontekstu multidisciplinarne zdravstvene nege. Glavni vršioci kozmetičkih intervencija treba da sarađuju kako bi finansirali nezavisan razvoj kvalitetnih informacija za korisnike i stvorili pravilnik najboljih postupaka za vršenje kozmetičkih intervencija.

Naposletku, Kraljevski koledž hirurga, Opšti medicinski odbor (GMC), vodeći estetski hirurzi i stručna tela koja predstavljaju hirurge u kozmetičkom sektoru treba da rade zajedno kako bi osigurali da svi hirurzi koji obavljaju plastične operacije imaju diplomu za to zvanje i da imaju pristup potrebnoj obuci.

Otkriveno je da određeni psihopatološki simptomi predviđaju zainteresovanost za kozmetičku hirurgiju, što ukazuje na to da bi psihološko savetovanje pre operacije i praćenje psihičkog stanja posle operacije bili korisni.

U metaanalizi, koju su 2007. sproveli Frederik i ostali (Frederick), upoređene su anketa obavljena na 25 714 muškarca i anketa u kojoj su učestvovale 26 963 žene svih starosnih doba.

Analiza je ustanovila da je dvostruko više žena nego muškaraca zainteresovano za plastičnu hirurgiju. Nažalost, istraživači su ustanovili i povećan rizik od samoubistva među ženama sa implantima dojke, što bi se, možda, i moglo predvideti na osnovu osobinâ tih žena. Otkrili su da su obrazovanje i kvalitet roditeljskog odnosa pokazatelji interesovanja za kozmetičku hirurgiju.

Drugo istraživanje pokazuje da poznavanje nekog ko se podvrgao estetskoj hirurgiji povećava interesovanje da joj se i sami podvrgnemo, kao što tu zainteresovanost povećava i trpljenje zadirkivanja u detinjstvu i adolescenciji zbog fizičkog izgleda.

Čitanje modnih blogova se povezuje sa većom internalizacijom ideala mršavosti i većom sklonošću razmišljanju o estetskoj hirurgiji kod adolescentkinja. Iako starije žene doživljavaju slične nivoe nezadovoljstva sopstvenim telom kao i one mlađe, njihovo uvažavanje vlastitog tela malo se povećava s godinama uprkos današnjim kulturološkim pritiscima da budemo večno mladi.

Pa ipak, kad se starenje predstavlja kao bolest koje se moramo bojati i po svaku cenu se boriti protiv nje, a starijim ženama se prodaje iluzija da će im antiejdžing proizvodi pružiti rešenje koje im je potrebno da bi se izborile sa prirodnim znacima starenja, ne iznenađuje što određene pripadnike starije populacije privlače kozmetičke intervencije.

Jaki dokazi potkrepljuju tvrdnju da izloženost medijskim slikama „idealnog to jeste mladog” tela i lica povlači za sobom podržavanje plastične hirurgije i uzimanje njenih intervencija u obzir, posebno među sredovečnim ženama.

Viđenje tela koje stari kao neprivlačnog i nepoželjnog takođe se može povezati sa većom zainteresovanošću za hirurške i nehirurške intervencije među sredovečnim i starijim ženama. Ambivalentan stav kulture prema lepoti očigledno se izražava takvim stavom prema starenju.

Dok muški pogled objektifikuje žene, nepostojanje tog pogleda čini ih nevidljivim. Kod žena, gubitak lepote i mladosti, koje se u savremenoj kulturi smatraju sinonimima, može dovesti do gubitka predstave o vlastitoj individualnosti i ulozi u životu.

To potkrepljuju rezultati kvalitativne studije na uzorku od dvadeset jedne žene starije od 60 godina, koje su tvrdile da žele da „izgledaju dobro,” a ne „mlado, mlađe ili dobro za svoje godine.”

Ironija je u tome što pritisak na žene da zadrže mladost može da ih izloži društvenom podsmehu. Kozmetika i razvoj kozmetičkih intervencija su, s jedne strane, omogućili ženama da izgledaju mlado, dok se sa druge strane one susreću sa društvenim neodobravanjem jer, navodno, nemaju dostojanstva ako se primeti da pribegavaju tim metodama.

Međutim, moguće je da žene budu zadovoljne svojim telom i u srednjim godinama ako imaju mnogo podrške i ako drugi prihvataju njihovo telo. U studiji o ulozi medija i vršnjačkog uticaja na stavove Australijanki prema plastičnoj hirurgiji, Marika Tigeman (Marika Tiggeman) otkriva da te žene imaju niži nivo samoobjektifikacije i da više cene vlastito telo, zdravlje i funkcionalnost, te da više prihvataju nesavršenosti svog tela.

Žene, a sve više i muškarci su na meti reklamnih agenata i marketinških menadžera koji ih navode da kupuju proizvode koji obećavaju mladalačko savršenstvo. Globalna kozmetička industrija nastavlja da raste; njena vrednost u 2015. je bila 210 milijardi američkih dolara, a njen najveći sektor su antiejdžing proizvodi.

Propaganda ejdžizma nagovara mlade ljude da se bore protiv prirodnih znakova starenja, što stvara nerealnu predstavu nezamislivog užasa od starenja i od toga neodvojivog ejdžizma (engl. ageism ejdžizam – predrasude o starim ljudima i diskriminacija po osnovu godina starosti; sastoji se od negativnog stava ili stereotipnog ponašanja prema starenju i starima i održava se kroz negativne stereotipe i mitove koji se tiču starijih, prim. ured.).

Stopa rasta antiejdžing tržišta dokaz je njegovog uspešnog uticaja. Procenjuje se da će do 2019. godine antiejdžing tržište dostići vrednost od 191,7 milijardi američkih dolara.

U produžetku prethodno opisanog istraživanja, gde su žene rekle kako žele da izgledaju dobro, a ne mlađe, sprovedena je anketa na više od 500 žena starosti između 45 i 83 godine da bi se ispitalo njihovo viđenje uticaja reklama na vlastito samopoštovanje.

Tvrdile su da bi bile zadovoljnije sobom, da bi lakše prihvatale svoje telo koje se menja, da bi bile samopouzdanije, te da bi ih društvo kao celina više primećivalo i vrednovalo kada bi reklame verodostojnije prikazivale ženski izgled.

Starije žene, navodno, imaju kupovnu moć i možda bi više trošile na modne detalje kada bi ih kreatori, reklameri i marketinški menadžeri smatrali modnim konzumentima.

Međutim, to ne mora uvek da bude slučaj: sledeća generacija starijih odraslih osoba će, verovatno, imati manju kupovnu moć, ali će imati širu svest o problemima životne sredine. Tražiće etičnu i ekološki osvešćenu modnu industriju i verovatno će za nju „glasati” svojim novčanicima.

Pritisci da se pojedinci, a posebno žene fokusiraju na izgled delom su posledica opaženih, a ponekad i stvarnih, životnih prednosti koje su dostupne svima koji se smatraju privlačnim ili lepim.

Na primer, gojazne žene prolaze gore nego gojazni muškarci u pogledu društvene mobilnosti i imaju niži stepen obrazovanja i ekonomsko postignuće, a ponajviše stoga što je manja verovatnoća da će im biti omogućeno dalje ili više obrazovanje.

Zbog toga gojazne žene nailaze na diskriminaciju na poslu i na neprijateljsko radno okruženje, a i ređe se viđaju s muškarcima i imaju manje prilika da se udaju.

Kao što sam već pomenula, koncept „lepote” u modernom svetu je problematičan iz mnoštva razloga. Brze popravke, koje omogućavaju estetske intervencije, dovode ljude u iskušenje da promene svoj izgled kako bi se uskladili da vladajućim stereotipom lepote.

Zbog toga se na prirodna lica i tela gleda kao na lica i tela nagrđena abnormalnostima koje se mogu popraviti kozmetičkim zahvatima. „Lepa žena dvadeset prvog veka oblikovana je hirurški od glave do pete, rodno neutralna, sve nepravilnosti su regulisane, sve osobenosti izbrisane. Ona je stoga neonesposobljena, lišena rasnih i etničkih osobina.

Ovakav „ideal” se predstavlja u svim medijima uključujući tu i televiziju i film. „Dobri” likovi se obično predstavljaju kao „besprekorni” dok su oni „loši” prikazani s „nesavršenostima” vezanim za izgled.

Ovaj stereotip je štetan za sve, a posebno za relativno veliki broj onih koji imaju neku razliku ili deformitet na licu ili telu. Britanska dobrotvorna organizacija Changing Faces, koja pomaže ljudima s fizičkim deformacijama da nađu način da žive kako žele, zalaže se za borbu protiv predrasuda i promoviše poštovanje razlika, objavila je 26. maja 2017, na Dan jednakosti lica, izveštaj Izobličenost u Ujedinjenom Kraljevstvu.

U izveštaju se kaže da se smatra kako najmanje 1,3 miliona dece, omladine i odraslih u Ujedinjenom Kraljevstvu imaju značajne deformacije, a u to se uključuje i njih 569 000 sa deformacijama lica.

Pošto njihove deformacije privlače izrazitu pažnju, a i zbog sramote koju naša kultura vezuje za izobličenost, oni kažu da se osećaju posramljeno, izolovano i usamljeno; da ih zadirkuju, ismevaju i bulje u njih u javnosti; da se od njih ne očekuje mnogo u školi, da se susreću sa problemima pri zapošljavanju te i da ih mediji stereotipno predstavljanju zbog njihovog izgleda.

Na primer, u filmu Čudesna žena (Wonder Woman), zli dr Poizon ima lice unakaženo ožiljkom. Takav opis može naučiti pojedince da razlike na licu tumače kao nešto negativno, i može ih navesti da se boje ljudi koji imaju drugačije lice. Ne znam ni za jednu modnu kampanju niti reklamu koja koristi modele sa deformacijama na licu.

Dakle, ta populacija je isključena. Pod pojmom izobličenost, organizacija Changing Faces misli na svaku bolest, beleg ili ožiljak koji utiče na izgled čovekovog lica, šakâ ili tela. Izobličenost može da bude prisutna od rođenja ili se može steći tokom života i može bilo kada da utiče na svakog iz bilo koje socijalne ili demografske grupe.

Budući da je lice središte slike o sebi svakog čoveka i dru­štveno platno na kom prikazuje i deli svoju ličnost, te izražava svoja raspoloženja i namere, unakaženost lica može umnogome da utiče na čovekovu predstavu o vlastitoj vrednost, te na to kako ga drugi ljudi opažaju i ponašaju se prema njemu.

Pre nastanka interneta i društvenih medija, pojedinci su bili manje izloženi modnim snimcima i reklamama. Vulfova tvrdi da je, pre navale vizuelnih reklama, fizička privlačnost bila važna, ali da „’lepota’, kako je poimamo, za obične žene nije bila toliko važno pitanje.”

Zauzimajući feministički stav, ona dalje tvrdi da, počev od industrijske revolucije, zapadnjačkim ženama pripadnicama srednje klase upravlja „mit lepote” koji promoviše i ovekovečuje ideale i stereotipe.

Vulfova objašnjava da taj mit koristi osećaj krivice i bojazni, koji žene imaju zbog svog oslobađanja, pa to reklamerima pruža priliku da ih iskoriste. Zato žene nasedaju na taj mit, i od kozmetičke industrije prave jedno od najuticajnijih svetskih tržišta.

***

Odlomak iz knjige Kerolin Mer: PSIHOLOGIJA MODE – Izgled, identitet i samopouzdanje, Prevod Jadranka Đerić Počuča, Izdavač: Psihopolis, Novi Sad, 2020. www.psihopolis.edu.rs