Kada krećemo u nešto novo, kada želimo da se pokrenemo ka nekom cilju, naši strahovi i nespremnost da se odvojimo od starih navika u ponašanju i razmišljanju počinju da stupaju na scenu.

Ta scena se dešava unutar nas ali ne zadržava se samo tu, često se smešta u našu realnost delom kao stvaran otpor okoline, a delom kao projekcija onoga što unutar sebe ne vidimo, ne priznajemo ili pokušavamo da ugušimo.

Katarina Krstić
Gestalt life coach i savetnik,
HR Consultant

Poznato je da u pokušaju da se menjamo ili da nešto menjamo, oko nas uvek ima nekog ko nešto gubi tom promenom.

Bez obzira na to, što će tom promenom nešto i dobiti, neki ljudi oko nas nisu spremni uvek u istom trenutku da i sami prođu kroz promenu koju smo izabrali da napravimo.

Najčešće se ovi otpori osećaju unutar porodičnog polja, partnerskog odnosa, među prijateljima i kolegama.

Pročitajte i ovo: Kako da ne sagorite od posla

Ljudi vole predvidivost i naučili su naše stare obrasce ponašanja, znaju šta mogu da očekuju od nas i kako da ostvare najveći uticaj na nas u skladu sa svojim željama. Kada odlučimo da napravimo promenu, postaju nesigurni i neki od njih su spremni da prave otpor kako bi zadržali prethodno napravljenu ravnotežu u odnosu.

Pročitajte i ovo: Zašto nikome niste dužni da objašnjate svoj život

Ukoliko su i u nama ti otpori i strahovi jaki, uticaj tih ljudi ili okolnosti će biti, takođe, veoma jak.

Pročitajte i ovo: Kako da osvestimo uznemirijuće emocije

Te otpore možemo doživeti kroz razne poruke koje nam upućuju, koje mogu biti izrečene u vidu bojazni i brige za nas, naše planove, namere i mogućnosti i upućivati nas na to da odustanemo jer nije trenutak, nismo dovoljno sazreli ili nemamo neke veštine i resurse.

Bobby Burch

Ukoliko i sami imamo jake strahove, ove poruke ćemo lako zapaziti i one će imati snažan uticaj na nas. Bez obzira na to što će nas neki ljudi hrabriti i bodriti na tom putu i što ćemo češće čuti da je to prava stvar za nas, dovoljno će biti da nam jedan ili par ljudi kaže nešto suprotno i da to ostavi značajan utisak na nas. Razlog za takvu reakciju se često krije u tome što svoje unutrašnje strahove i sumnje nismo u potpunosti savladali.

Pročitajte i ovo: Porodični programi koji koče razvoj ličnosti

Svi se sećamo nekih trenutaka u životu kada smo bili potpuno uvereni da nešto treba da preduzmemo i da nas niko nije mogao pokolebati u tome.

Pročitajte i ovo: Koliko misliš da zaslužuješ u životu?

To su situacije u kojima unutar nas nije bilo konflikata, ni otpora prema onome što želimo da napravimo. Međutim, ako je naša odluka “slaba”, rezultat ignorisanja unutrašnjih otpora, upravo se dešava da poruke drugih shvatamo u skladu sa svojim otporima, pa čak i kada one uopšte nemaju to značenje.

Pročitajte i ovo: Zašto srcu treba više vremena da prihvati ono što um već zna?

Na primer, ako se naš otpor vezuje za strah da će se drugi ljudi ljutiti na nas zbog nečeg novog što želimo da preduzmemo, možemo kod drugih oko sebe zapažati ljutnju i onda kada nje nema i vezivati je za sebe i svoje namere.

Photo by Samantha Gades on Unsplash

Neko oko nas može biti umoran ili neraspoložen i zbog toga ignorisati naše prisustvo ili komunikaciju sa nama i mi to možemo protumačiti kao ljutnju na nas. Ukoliko na ovaj način projektujemo svoje strahove, počećemo da verujemo da naša ideja i nije tako dobra jer produkuje gomilu nezadovoljstva i neprijatnosti oko nas, što nas može voditi u povlačenje i vraćanje na stare pozicije.

Pročitajte i ovo: Da li je prvi utisak zaista pravi?

Suprotno tome, ovakvo zaključivanje nas može voditi u nepotrebne sukobe sa svojom okolinom u koju smo projektovali neprepoznate ili odbačene delove sebe.

Pročitajte i ovo: Sve što treba da znate o razornom dejstvu kokaina na mozak

Projekcija je mehanizam kojim svoje sadržaje smeštamo u svet oko nas i vidimo ih izvan sebe kako ne bismo morali da se suočavamo sa njima unutar sebe.

Pročitajte i ovo: Skrivena lica depresije – nasmejana depresija

Zbog toga, često kada negde izvan nas smestimo neki svoj sadržaj, mi možemo da budemo veoma uznemireni njegovim prisustvom u našoj sredini. Ako želimo da pobedimo svoje otpore, na naznake njihovog prisustva u svojoj sredini možemo reagovati burno i ulaziti u spoljašnje konflikte kako bismo izbegli unutrašnji.

Photo by Ryan Christodoulou on Unsplash

Zbog toga najčešće imamo potrebu da uđemo u srčane polemike ili rasprave sa drugima koji ne misle kao mi ili u koje projektujemo stav suprotan našem. Onda kada smo ubeđeni u svoje stavove, mi zapravo nemamo nikakvu potrebu da oko njih polemišemo sa nekim ko misli drugačije, osim kada su potrebni neki zajednički dogovori ili akcije. Upravo ova potreba ili jaka želja da nametnemo svoj stav ili mišljenje i uđemo u ubeđivanje sa drugima, mogu sugerisati neki potisnuti unutrašnji konflikt ili otpor u nama.

Pročitajte i ovo: Ljubav na prvi pogled – da li je stvarna ili samo varka?

Pored toga, često se dešava i to da želimo da privučemo što više “sledbenika” svoje ideje, stava ili načina razmišljanja, kako bismo neutralisali otpore u nama. Tada se dešava da pokušavamo da ubeđujemo druge ljude da čine ono što mi činimo, zapravo, ubeđujući sebe da nastavimo istim putem kojim smo krenuli.

Pročitajte i ovo: Gde da nađem lek kad srce zaboli

Svaki otpor koji sagledavamo u svojoj sredini, ukoliko nas snažno uznemirava, može biti prilika da se zapitamo da li se radi o projekciji nečega što predstavlja neki neprepoznati deo nas koji traži svoje mesto na unutrašnjoj sceni naše ličnosti.

Photo by Nicholas Green on Unsplash

Da bismo to istražili, potrebno je da potražimo u kom delu sebe mislimo ili činimo isto što i spoljašnji otpor koji prepoznajemo.

Pročitajte i ovo: U čemu je razlika između krivice i odgovornosti

Ukoliko uspemo da prihvatimo ove odbačene delove sebe i uspostavimo zdrav unutrašnji dijalog i dogovor, i spoljašnji otpori će nestati u realnom svetu oko nas ili se mi njima više nećemo ometati.