Razlog zbog kojeg neki ljudi vide čašu kao polu praznu, a drugi kao polu punu, zapravo, krije se u njihovim očekivanjima.

Ono što očekujemo od života, od sebe i od drugih ljudi određuje u kojoj meri ćemo biti zadovoljni, a u kojoj nesrećni i razočarani istom situacijom i istim ishodima.

Katarina Krstić Gestalt life coach i savetnik, HR Consultant
Katarina Krstić
Gestalt life coach i savetnik,
HR Consultant

Ako su naša očekivanja prevelika i nerealna, ono što će se izvesno iz toga izroditi jesu nezadovoljstvo, ljutnja, bes, razočaranost i tuga. Ponekad, takva očekivanja održavamo decenijama ili godinama i po navici se svakog dana suočavamo sa ’’bolnom istinom’’ koju ne možemo i nećemo da prihvatimo.

Pročitajte i ovo: Hrana kao opsesija – poremećaji u ishrani su složena mentalna oboljenja

Nekada život pun nerealnih očekivanja postane naš stil življenja, pa onda svakodnevno bacamo fokus na sve ono što nije po našoj meri i osvetljavamo sve ono što nas razočarava. Viđamo tako oko sebe grube ljude, a očekujemo prijatne, viđamo prljave ulice, a očekujemo čiste, slušamo ružne vesti a očekivali smo dobre. Na taj način, održavamo svoje nezadovoljstvo životom ili okolnostima u kojima se odvija.

Pročitajte i ovo: Zašto nikome niste dužni da objašnjate svoj život

Da bismo izašli iz ovog začaranog kruga nezadovoljstva važno je da najpre napravimo jasnu granicu između onoga što želimo i onoga što očekujemo.

Pročitajte i ovo: Kako da osvestimo uznemirijuće emocije

Ponekad nismo svesni toga da ove dve stvari nisu isto. Čovek može da želi prohodne puteve u špicu, na putu do posla, ali da ih ne očekuje, jer nije realno da se takvo očekivanje ostvari. Ukoliko je svoja očekivanja uskladio sa realnošću najverovatnije je da se neće nervirati i ljutiti što je danas opet gužva.

Foto Milada Vigerova
Foto Milada Vigerova

Redefinisanje očekivanja od nerealnih u realna je proces koji obično ide lagano i neprimentno. Sa sticanjem iskustava i upoznavanjem sveta oko nas i nas samih, polako postajemo svesni toga šta zaista možemo da očekujemo a šta ne. Kada smo sasvim mali, očekujemo da će nam svako dati ono što želimo pa se deremo i vrištimo kad se suočimo sa tim da naš mali drug iz parkića ne da svoju igračku. Posle izvesnog vremena naučimo da tako nešto ne možemo očekivati uvek, od svih i na isti način.

Pročitajte i ovo: Kako da ne sagorite od posla

U detinjstvu i mladosti razvijamo razne koncepte vezane za to šta očekujemo od prijatelja, partnera, roditelja, škole, radnog okruženja, države. Prođemo kroz razna razočarenja koja nam daju priliku da jasnije sagledamo šta je zapravo svet oko nas, kako on funkcioniše i da nije mudro praviti očekivanja na osnovu onoga što želimo, već na osnovu onoga što je realno može biti.

Pročitajte i ovo: Kako da imate seks svaki dan po ceo dan

Od ideje da je ’’pravi prijatelj uvek tu za tebe’’ dolazimo do očekivanja da ’’pravi prijatelj najčešće bude tu za tebe, uvek kada može i ima kapacitet, ali ne baš svaki put’’.

Foto Seth Doyle
Foto Seth Doyle

Počinjemo da shvatamo da postoji raskorak između onoga što bismo mi voleli i onoga što realno možemo da očekujemo. Ukoliko ne uspemo da podvučemo ovu razliku dolazimo u situaciju da smo neprestano nezadovoljni i u stalnoj potrazi za nekim i nečim što će konačno ispuniti naša očekivanja. Menjamo poslove, menjamo prijatelje, pratnere, zemlje, sopstveni izgled, zanimanje, i nikako ne uspevamo da postignemo to zadovoljstvo koje očekujemo.

Pročitajte i ovo: Intimne partnerske stvari o kojima ne bi trebalo da pričate sa prijateljicama

Nerealna očekivanja nas mogu stalno vraćati na isto mesto, suočavati sa istim situacijama, istim razočarenjima i tugama.  Takve situacije su idelana prilika da se pozabavimo svojim očekivanjima i proverimo koliko su ona realna jer sve dok svoja nerealna očekivanja ne redefinišemo, imamo u sebi stalni izvor frustracije a ispred sebe veliku barijeru za dalje napredovanje i razvoj.

Pročitajte i ovo: Zašto srce treba više vremena da prihvati ono što um već zna?

Nekoliko pitanja nam mogu u tome pomoći. Najpre je dobro da se zapitamo da li prosto prevodimo svoje želje u očekivanja?

Pročitajte i ovo: Sve što treba da znate o razornom dejstvu kokaina na mozak

Ukoliko na primer želim da se svi ljudi ponašaju fer i korektno, da li to i očekujem? Ako to očekujem, na osnovu čega imam takva očekivanja? Da li su ona plod realnosti pa mi iskustvo govori da je to zaista tako i da, s obzirom na to, da se svi ljudi inače uvek  ponašaju fer i korektno, to s pravom mogu da očekujem oko sebe? Ako u našem iskustvu nema potvrde da je nešto realno za očekivati, onda verovatno prosto prevodimo svoje želje u očekivanja koja nisu realna.

Foto Leandro Puca
Foto Leandro Puca

Sledeće oko čega se valja zapitati je – šta je to što dobijamo negujući takva očekivanja?

Pročitajte i ovo: Skrivena lica depresije – nasmejana depresija

Negujući takva očekivanja verovatno u sebi kreiramo razna neprijatna osećanja koja nam ne prijaju, lišavamo sebe mogućnosti da se na kreativniji način postavimo prema okolnostima, blokiramo sebe u mogućnosti da u većem stepenu uživamo u svemu dobrom što nam se dešava i što bi moglo da nas raduje.

Pročitajte i ovo: Ljubav na prvi pogled – da li je stvarna ili samo varka?

Ukoliko se, na primer, šokiramo time što neko bezobrazno ide preko reda, ljuteći se i negodujući bez pravog odgovora na tu situaciju, nećemo ništa uraditi. Ukoliko sa druge strane odbacimo očekivanje da će svi ljudi poštovati pravila i red, možemo mirne glave razmisliti o tome na koji način bismo smisleno mogli da intervenišemo u takvim situacijama. Upravo zbog toga što smo prihvatili realnost, prestali da se ljutimo i šokiramo, u prilici smo da razvijemo veštine koje će nam pomoći da u budućnosti efikasno stanemo na put onima koji  ignorišu pravila.

Pročitajte i ovo: Doviđenja prošlosti, dobar dan živote

Kada istražimo šta je to što dobijemo negujući nerealna očekivanja, možemo razmisliti o tome, kako bi izgledao naš život ako bismo umesto njih formirali realna očekivanja.

Pročitajte i ovo: Zašto je važno da provodimo vreme sami sa sobom

Da li bismo bili manje ljuti, manje ogorčeni, rezignirani ili nezadovoljni?  Da li bismo bili više zahvalni onda kada se realnost poklapa sa našim željama i aktivni onda kada se to ne dešava?

Foto Frank Marino
Foto Frank Marino

Na kraju nam ostaje da definišemo koja bi očekivanja bila zaista realna. To možemo učiniti tako što ćemo konstruisati skalu na kojoj ćemo na jednom kraju staviti apsolutno negativna a na drugom kraju apsolutno pozitivna očekivanja,  npr “svi drugi ljudi me nikada neće pažljivo slušati bez obzira na njihova interesovanja, sadržaj o kojem govorim, načinu na koji to radim i drugim okolnostima u kojima se nalazimo”, bi mogla biti tvrdnja na jednom kraju skale.

Pročitajte i ovo: Kako karmičke navike utiču na ljubavni život

“Svi drugi ljudi će me uvek pažljivo slušati, bez obzira na njihova interesovanja, sadržaj o kojem govorim, načinu na koji to radim i okolnostima razgovora”, bi bila tvrdnja na drugom kraju skale.

Pročitajte i ovo: Tranfer i kontratransfer

Između ovih oprečnih stavova, možemo napraviti mnogo nijansi koje će biti u većem stepenu u skladu sa realnošću. Ako zamislimo da ova skala ima 10 podeoka,  između dva ekstrema smestiće se još osam mogućnosti. Jedna od njih može biti recimo ” neki ljudi će me ponekad pažljivo slušati, onda kada im sadržaj ili način na koji govorim bude bio zanimljiv i kada okolnosti to podstiču ili dozvoljavaju”.

Pročitajte i ovo: Kako muškarci manipulišu ženama

Među među ovum tvrdnjama možemo pronaći one koje će biti u najvećem skladu sa našim realnim iskustvom. Ukoliko na njima baziramo svoja očekivanja, povećaćemo svoje kapacitete da prihvatimo ono što nam se ne dopada, stvaramo ono što bismo želeli i uživamo u onome što smo dobili.