Odnosi sa drugim ljudima predstavljaju neku vrstu socijalnog ogledala i što su ti drugi značajniji za nas, negativna slika koju nam u ogledalu reflektuju je strašnija i teža za prihvatanje.

Neusaglašenost između načina na koji nas značajni drugi vide, onoga šta mi lično o sebi mislimo pojedinačno, i onoga kako bismo voleli da budemo viđeni, često dovodi do problema u partnerskim odnosima.

Katarina Krstić
Gestalt life coach i savetnik,
HR Consultant

Neretko se dešava da se ljudi suočavaju sa najvećim i najtežim problemima u komunikaciji upravo u partnerskim odnosima.

U životu srećemo vrlo mnogo ljudi koje nismo sami izabrali za kontakt i komunikaciju, a nekako nam sa njima, kakvi god da su, uvek bude lakše da izađemo na kraj nego sa onima koje smo sami izabrali za partnerski, emocionalni odnos.

Postavlje se pitanje kako to da nam je često lakše sa teškim klijentima ili saradnicima, nezgodnim šefovima i komšijama u odnosu na sopstvene partnere za koje smo na početku verovali da su naši idealni životni saputnici.

Najčešće se čuje da se taj neko promenio, otkrio neko svoje novo lice, postao neko koga ne prepoznajemo i koga kao takvog nismo izabrali.

Nekoliko pojmova nam je značajno za razumevanje toga što se dešava u partnerskim odosima, a jedan jako važan od njih naziva se Senka.

Photo by Almos Bechtold on Unsplash

Ovaj pojam vezuje se za švajcarskog psihoanalitičara Karla Gustava Junga, koji je u ličnosti svakoga od nas video aspekt koji je nazvao Senkom i za njega vezao sve one naše aspekte koje osuđujemo, odbacujemo i kod sebe ne prihvatamo. Ovaj deo ličnosti doživljavamo kao mračan, neadekvatan i ne vidimo ga kao deo nas, već kao nešto što se nalazi izvan nas, u spoljašnjem svetu.

Sam naziv Senka upravo slikovito opisuje naš odnos prema njemu. Svoje senke nismo svesni kao dela nas, a i svaka pomisao da bi to moglo biti tako ispunjava nas negativnim osećanjima i željom da se branimo od takvih optužbi i da ih negiramo.

Pored ovog aspekta unutar ličnosti, Jung je nasuprot njemu definisao aspekt koji je nazvao Personom.

Persona je javni deo nas, onaj koji volimo i vidimo u sebi, onaj koji smatramo dobrim i vrednim. Persona predstavlja deo nas koji najčešće pokazujemo u odnosima sa drugima u svakodnevnom životu.

Photo by Christiana Rivers on Unsplash

I kada nam je teško, i kada smo mrzovoljni, tužni, uplašeni, zabrinuti ili bez optimizma i samopouzdanja, to najčešće nećemo javno pokazati.

Stavićemo omiljenu masku na lice i igrati odabranu ulogu onoliko dugo koliko smatramo da je potrebno. Znamo da nije pametno da se deremo na saradnike i klijente, da plačemo na radnom mestu ili na ulici, i zbog toga stisnemo zube i izdržimo, sve dok ne dođemo kući, ili u neko drugo okruženje u kojem očekujemo da nas drugi prihvataju i vole onakve kakvi zaista jesmo i u kojem možemo da pokažemo ono što zaista osećamo. Problem je samo u tome što mi u stvari ne znamo šta sve jesmo jer veliki deo sebe negiramo i potiskujemo.

Zbog toga se često dešava da u bliskim emocionalnim odnosima bivamo optuživani za ono što nikako kod sebe ne prepoznajemo i ne vidimo i zbog čega se često osećamo kao da nismo dobro shvaćeni.

Foto Toa Heftiba

Tada imamo doživljaj da nas taj neko važan i drag ne razume i ne poznaje. U takvim situacijama često osećamo veliko razočarenje, čuđenje i bes koji proizilazi iz frustracije koju doživljavamo. Najčešće oba partnera ne sagledavajući neke aspekte u sebi, projektuju njihov sadržaj na drugog partnera koji oštro negira da ih poseduje i potpuno je iznenađen time da neko uopšte može da pomisli tako nešto o njemu i to često vodi u konflikt koji je teško rešavati.

Kada se delovi senke projektuju u nekom odnosu, veoma je teško mirno razgovarati i završiti raspravu u pozitivnom tonu. Ove projekcije i emocije koje one sa sobom podižu su veoma jake, a tendencija da se negira nešto unutar nas i pripiše drugoj osobi izuzetno snažna. Pod uticijam tih jakih emocija, pre svega, povređenosti, razočarenja i ljutnje, često je nemoguće ostvariti smislenu i konstruktivnu komunikaciju.

Photo by Toa Heftiba on Unsplash

Pored toga što partneri jedni na druge projektuju Senku, oni, takođe, imaju više mogućnosti da jasnije i bolje sagledaju aspekte Senke u onom drugom.

Više je razloga za to. Jedan od njih je da sama situacija partnerskog odnosa koji je ušao u svoju stabilnu fazu. Zahvaljujući tome što svako od partnera ne može stalno i dugo da nosi svuda svoju Personu sa sobom, on dolazi u situaciju da bude viđen bez maske.

Suočavanje sa Senkom jednog partnera lako upada u oči drugom partneru, jer on biva iznenađen i začuđen zbog novog iskustva koje neočekivano ima sa nekim za koga veruje da ga dobro poznaje i razume. Zbog toga su partneri veoma osetljivi na njeno ponavljivanje i tada često veoma burno reaguju.

Pored toga, ono čega nismo svesni i što negiramo u sebi jeste nešto nad čim nemamo čvrstu kontrolu. Upravo u situacijama jakog emocionalnog naboja, koji može da proizvede samo blizak emocionalni odnos, kakva takva kontrola nam izmiče iz ruku, i to je prilika da iz nas izađe ono “najgore u nama” i u našem partneru.

Photo by Toa Heftiba on Unsplash

Rad na upoznavanju i integrisanju sopstvene Senke je dug i ozbiljan proces.

Zahteva posvećenost i posebne tehnike rada na sebi uz stručno vođstvo. Ipak, ono što sami možemo da uradimo, da donekle spoznamo ovaj deo sebe, jeste da obaratimo pažnju na sve one situacije u kojima se dešava da nas neko optužuje za nešto što je u potpunoj suprotnosti sa onim kako mi vidimo sebe.

Kada čujemo da nam neko govori da smo grubi i neosetljivi, dok mi apsolutno verujemo u to da smo nežni i empatični, ili nas neko optužuje za to da smo rigidni, dok mi verujemo da smo oličenje fleksibilnosti, kada smo potpuno šokirani onim što čujemo, i jedino što mislimo je – To apsolutno nije istina!, to je momenat kada bi bilo korisno da se zapitamo da li u tome postoji makar zrno ograničene istine.

Foto Toa Heeftiba

Na primer, mi možemo zaista biti veoma strpljivi, tolerantni, predusretljivi i fleksibilni na poslu, ali u svojoj kući, u nekom segmentu, u nekom trenutku, na primer, prema partneru, deci ili roditeljima biti upravo suprotnog ponašanja, i u isto vreme nespremni da tako nešto vidimo i prepoznamo kod sebe jer se kosi sa našim pretodnim iskustvom i našom slikom o sebi.

Da bismo bili iole spremni da takve stvari vidimo kod sebe, neophodno je da zauzmemo neutralan stav prema njima. Možemo da probamo da ih sagledamo bez osude i sa idejom da je moguće da u određenim situacija reagujemo i tako, što ne znači da smo samo takvi.

Velika je zabluda kada mislimo da smo mi, ili neko u našem okruženju, nosioci samo jedne od polarnosti u ponašanju.

Da je neko samo netolerantan, a neko oličenje čiste i bezgranične tolerancije, da je neko uvek nerazuman, a neko uvek i u svakoj situaciji samo razuman, da je neko uvek hrabar, a neko u svakoj situaciji kukavica. Ako smo svesni ove raznovrsnosti u sebi i drugima, lakše ćemo i sebe i druge spoznati na pravi način. Tada možemo sebi reći – ja sam vredna, ali ponekad i lenja, optimista i ponekad razmišljam negativno, kao što isto možemo reći i za druge, bez optuživanja i pogrešne uverenosti da oni imaju samo jedno “pravo lice”.

Photo by Toa Heftiba on Unsplash

Što smo više svesni toga da ne postoji samo jedno pravo lice, već da svako od nas ima u sebi i svoju Senku, lakše ćemo se nositi sa njom u sebi i u drugima.

I nama i partneru će biti lakše da svoju Senku spoznamo, ukoliko je prihvatamo sa više ljubavi i razumevanja jer je tada i manja potreba za odbranom i negiranjem i veća sposobnost za njenu transformaciju.