Prirodna je težnja svakog od nas da u životu ostvari svoje ciljeve i postigne više i bolje. U vezi sa tim istražujemo, čitamo, učimo nove stvari, analiziramo događaje oko sebe, pokušavamo da shvatimo pravila koja važe i da se ponašamo u skladu sa njima, kako bismo postigli najbolje moguće rezultate. Želimo da budemo uspešni, dobri, zadovoljni, cenjeni, prihvaćeni i voljeni od strane drugih.

Posebno u detinjstvu, kada nam mnogo toga nije jasno, oslanjamo se na komentare koje dobijamo od drugih. Na početku najviše od roditelja, koji i sami procenjuju naše ponašanje i šalju nam poruke u vezi sa tim da li smo se dobro obukli, da li smo se lepo izrazili, da li smo našli pravi trenutak da nešto kažemo ili je naše ponašanje bilo neprimereno.
Katarina Krstić Gestalt life coach i savetnik, HR Consultant
Katarina Krstić
Gestalt life coach i savetnik,
HR Consultant

Nekada čak i kada smo uspeli da ostvarimo svoje ciljeve, čujemo da je moglo bolje i da sledeći put treba da vodimo računa o još nekim stvarima koje nam nisu ni padale na pamet. U toj želji da se bude maksimalno uspešan, da se stvari završe na najbolji mogući način, da se preduprede greške i izbegnu neuspesi, ponekad smo skloni da previše motrimo, a premalo uživamo u svom putovanju i u svojim dostignućima.

Pročitajte i ovo: Obrazac žrtve kao beg od ljubavi

Ta tendencija preteranog praćenja i analiziranja sopstvenog ponašanja može nas voditi ka tome da u svim situacijama, u kojima se dešavaju čarobni momenti susretanja sa ispunjenjem želja, radost i zadovoljstvo budu potisnuti u drugi plan i postati skoro nevidljivi.

Pročitajte i ovo: Andrija&Anđelka – šta nam poručuju i čemu (ne)treba da nas nauče

To se može desiti tako što u tim trenucima, kada bi trebalo da osećamo zadovoljstvo, mi prekidamo kontakt sa tim prijatnim osećanjem i jedino sa čim ostajemo u kontaktu jesu naša razmišljanja o tome kakvi smo bili, da li smo se dobro pokazali, da li smo mogli bolje i lepše. Ova tendencija proceniteljske orijentacije prema sebi, koja nas odvaja od kontakta sa svim onim što se dešava izvan nas, kao i od osećanja zadovoljstva koje bi moglo da postoji unutar nas, naziva se Egotizam.

Pročitajte i ovo: Veliki Getsbi ljubav ili beg u tragičnu ljubav

celebration

Egotizam je mehanizam koji karakteriše preuzimanje uloge posmatrača ili komentatora sebe i svojih odnosa sa sredinom.

Pročitajte i ovo: Sudbina Petra Pana i njegovih izabranica I deo

Ovaj mehanizam blokira našu spontanost kontrolom i ometa nas da uživamo u postignutim ciljevima jer se osoba koja je sklona egotizmu više bavi analizom sopstvenog ponašanja i ne prepušta se spontanom doživljaju zadovoljstva, koje je prirodno povezano sa uspehom i ostvarenjem želje.

Pročitajte i ovo: Ne bole ožiljci koje nosim, bole njihova imena

Zapravo, mi se unatar sebe delimo na onog koji nešto radi, koji se ponaša na neki način, oseća i reaguje, i onog koji sve to kritički posmatra, razmatra, procenjuje i koriguje. U tom smislu, naša energija i pažnja je pocepana na dva dela, a svaki naš spontani doživljaj je podvrgnut analizi i oceni. U ovakvoj kontroli našeg ponašanja možemo reći da velike sreće nema, jer ako se ona i pojavi možemo se uvek pitati da li treba da je ima, koliko treba da je ima, kako treba da se oseća i pokazuje i kada treba da se prekine.

Pročitajte i ovo: Sinhronicitet – čudesno tkanje našeg postojanja

Svrhu ovakvog ponašanja nalazimo u uverenju da ako se opustimo i prepustimo autentičnom susretu sa sobom i svetom, možemo nešto da zabrljamo ili možemo da propustimo da budemo bolji i uspešniji ili, čak, savršeni.

Pročitajte i ovo: Zaljubljujemo se u rane

Tako da ukoliko je naša želja bila da provedemo prijatno veče sa prijateljima, uživamo u razmeni, bliskosti, podršci i zanimljivoj komunikaciji, mi možemo da se upustimo u druženje ali, sa druge strane, neprestano vodimo računa o tome šta radimo i šta bi ’’trebalo da’’ radimo u toj situaciji.

balloons-388973_1280

Možemo da razmišljamo o tome da li smo se previše formalno obukli, da li nam je prejaka šminka, da li se preglasno smejemo, da li smo dali dobar komentar na poslednju šalu koju je neko ispričao, da li govorimo previše ili premalo, da li ostavljamo utisak nekoga ko je zanimljiv i pametan ili smo svima dosadni.

Pročitajte i ovo: Šta je to dobar seks?!

Umesto da budemo u kontaktu sa nim što se dešava oko nas, u kontaktu sa drugim ljudima i našom razmenom, mi se više bavimo time koliko smo dobri u tome što pokušavamo da uradimo.

Pročitajte i ovo: Da li da kažem prijateljici da je muž vara?!

Tako i reakcije drugih ljudi ne tumačimo u skladu sa onim što bi zaista moglo biti vezano za njih već sve povezujemo sa sobom. Ako neko počne da zeva, ne pitamo se da li je možda umoran i neispavan, već počinjemo da se pitamo da li smo mi možda dosadni i nezanimljivi. Zapravo, sve što se dešava predstavlja informaciju koju pokušavamo da povežemo sa sobom i svojim kvalitetima.

Pročitajte i ovo: Detoksikacija na balkanski način

Na taj način blokiramo svoje kapacitete da se zaista sretnemo sa drugima i sa objektivnim okolnostima oko nas i osetimo zadovoljstvo koje proizilazi iz tog susreta. Osim toga, sebi ne dozvoljavamo ni to da se iskreno susretnemo sa sobom prepuštajući se svojim pravim osećajima, željama, komentarima i stavovima, već ih gušimo i držimo na odstojanju od sebe sve dok ne prođu proveru ispravnosti kvaliteta za datu situaciju.

Pročitajte i ovo: Sve što treba da znate o nesanici

Ovaj mehanizam možemo ispoljavati samo u nekim od segmenata života ili u svim okolnostima podjednako. To zavisi od toga u kojoj meri smo sebe prihvatili i u kojoj meri smo razvili sigurnost u svoje prirodne i iskrene reakcije.

Pročitajte i ovo: Pokušaji bega u lažnu slobodu koji uništavaju vezu

Neko može biti spontan i otvoren u grupi prijatelja i dati sebi dozvolu da se oseća opušteno i u skladu sa sobom kada se nađe u takvom okruženju, a primenjivati egotizam u poslovnim situacijama, razmišljajući previše o sopstvenom ponašanju, a mnogo manje o samoj temi i suštini tog susreta.

girl-438133_1280

Tada, umesto da bude u dobrom kontaktu sa onim o čemu govori, sa publikom kojoj se obraća na nekom sastanku, zapravo razmišlja da li ima dovoljno dobru dikciju, da li su slajdovi dobro pogođeni, da li se negde potkrala neka slovna greška, da li je dovoljno zanimljiv i ubedljiv i u kojoj meri je to što je neko morao da napusti sastanak zvog hitne stvari zapravo u vezi sa njegovom nesposobnošću da zainteresuje publiku.

Pročitajte i ovo: Nezdrava doza infantilnosti u vezi

Ovakva podeljena pažnja najčešće je kontraproduktivna jer mi tako ne uspevamo da budemo dovoljno uključeni u glavni proces koji se odvija na sceni i može se desiti da ostvarimo upravo suprotno u odnosu na ono što nam je bila namera, pa umesto da briljiramo, izgubimo konce iz ruku i pobrkamo lončiće.

Pročitajte i ovo: Zašto su visoko inteligentni ljudi često nesrećni?

Pa ipak, čak i ako sve prođe u redu, i ako dobiju priznanja za svoj trud i uspeh, ljudi skloni egotizmu će i dalje preispitivati prošlu situaciju tražeći u njoj šta sve nije bilo savršeno i time ometati svoj osećaj ispunjenja i zadovoljstva ili ga ometati razmišljanjem o sledećem koraku i sledećem uspehu.

Pročitajte i ovo: Ne očekujem ništa od ove godine, očekuje ona od mene

Pod uticajem ovog mehanizma dešava se da nam hronično nedostaje kontakt sa osećanjem zadovoljstva koji se prirodno javlja onda kada uspemo da ostvarimo ono što smo hteli.Tada se najčešće dešava da panično jurimo ka novom cilju i novoj aktivnosti za koju verujemo da će nas ispuniti ovim osećanjem, ali kako to ne uspevamo, naša naporna i kontinuirana trka za zadovoljstvom se bezuspešno nastavlja u sve bržem ritmu čineći da se sve više iscrpljujemo, a ničim pozitivnim zapravo ne ispunjavamo.

Pročitajte i ovo: Kako da znate da ste u vezi sa hroničnim preljubnikom

Ako smo završili fakultet, ne možemo biti zadovoljni jer razmišljamo o tome kako se nismo zaposlili. Ako smo se zaposlili, mislimo da ćemo biti zadovoljni onda kada dobijemo prvu povišicu, a onda kada je dobijemo nismo srećni sve dok se ne popnemo jednu stepenicu iznad trenutne pozicije.

Pročitajte i ovo: Strast kao (ne)prijatelj partnerske ljubavi

Ukoliko smo kupili stan odlažemo zadovoljstvo dok ga u potpunosti ne opremimo, a ako smo kupili novu tašnu, ne možemo biti srećni dok ne nabavimo cipele koje se sa njom slažu.

Pročitajte i ovo: Zašto je prvi brak uspešniji od drugog

Prirodno je da nakon što zadovoljimo jednu želju imamo nove na listi čekanja, ali je velika razlika u tome da li umemo da se radujemo svakom koraku na tom putu ili ćemo moći da osetimo zadovoljstvo tek onda kada dođemo do njegovog kraja. Posebno zbog toga što na kraju puta neće više biti onog koji je želeo da konačno oseti zadovoljstvo.

city-street-1082252_1280

Ova teškoća da uživamo u dostignutom i ostanemo dovoljno dugo sa tim prijatnim iskustvom kako bismo ga integrisali i na taj način punili naš osećaj zadovoljstva životom, u kojem smo do sada ostvarili nebrojeno mnogo želja i dostigli mnogobrojne uspehe, omogućava da vrlo lako stavimo u fokus sve ono što nismo uspeli i što nemamo, jer prosto nismo ni svesni svega toga što jesmo ostvarili i što imamo. Iz tog razloga egotizam može postati oružje naše nesreće, iako je njegova prvobitna namena bila da nas učini boljim i srećnijim.

Pročitajte i ovo: Kako da pokrenemo energiju zimi

Egotizam je mehanizam koji je nužan i ima svoju pozitivnu ulogu, posebno u detinjstvu, upravo zbog toga što nas svest o sebi, svojim osećanjima i ponašanjima i procenjivanje njihove ispravnosti, u skladu sa prepoznatim pravilima, uči usklađivanju sa svetom i njegovim zakonima.

Pročitajte i ovo: Kada brak ne treba spašavati

Takođe, u određenim sitaucijama neuspeha ili na potpuno nepoznatom terenu, može nam pomoći da pronađemo bolje načine za rešavanje problema ili dolaženja do cilja, ako sagledamo šta smo i gde pogrešili, ukoliko ovu vrstu posmatranja sebe koristimo sa namerom da ispravimo greške i unapredimo svoje veštine.

Pročitajte i ovo: Toksični odnos i njegovi pokazatelji

Međutim, stalno neprestano samoposmtranje sa namerom da se uvek bude bolji, ili čak i najbolji, i neprekidno blokiranje spontanosti, ne ostavlja nam prostora za radost, odmor, uživanje i autentično življenje. Ljudi koji na ovaj način pokušavaju da sebe zaštite od neuspeha i dođu do svojih ostvarenja, mogu biti zaista uspešni, puni apetita koji su istančano definisani i planova koji su vrlo precizno postavljeni, mogu biti vrlo efikasni u svemu što rade ali u njihovim životima nema ni sjaja ni radosti.

Pročitajte i ovo: Zašto se razočaramo u ljubav

Oni mogu ’’živeti punim plućima’’, imati mnogo zanimljivih sadržaja, veliki broj osvojenih vrhova, biti zanimljivi sagovornici puni inspirativnih priča i tema, ali u sebi često osećaju prazninu.

glasses-919071_1280

Ako ne uspemo da zauzdamo egotizam, koji je nužan u određenim fazama života, a pre svega tokom detinjstva i odrastanja, njegova hronična upotreba može rezultirati obrascima karaktera koji se opisuju kao narcistički poremećaj ličnosti.

Pročitajte i ovo: Kako narodnjaci utiču na potisnute emocije

Razlozi za to da egotizam postane dominantan i hronični organizator našeg ponašanja mogu biti brojni. Najčešće su to veoma visoki zahtevi koje najpre okolina postavi pred nas, a potom ih sami postavljamo sebi. Previše kritični i zahtevni roditelji kojima nikada ništa nije dovoljno dobro, koji očekuju savršenstvo i svakom dečijem uspehu vide prostora za poboljšanje, bez sposobnosti da budu zadovoljni onim što je dete već postiglo, kreiraju osobu koja ni sama neće biti u stanju da se raduje sopstvenim uspesima i koja će isti kritilčki odnos roditelja primenjivati na samom sebi.

Pročitajte i ovo: Prava procena donosi pravi odnos prema partnerskoj vezi

Takođe, roditelj koji je i sam sklon egotizmu, koji na samom sebi primenjuje ista pravila biće model koji će dete oponašati, sve i da se to od njega ne traži. Pored toga, i drugi sistemi pod čijem smo uticajem od malena i tokom celog života šalju nam istu poruku – budi bolji, uspešniji, prijatniji, lepši, zabavniji, odgovorniji, pametniji, inače, za tebe sreće nema.

Pročitajte i ovo: Šta da radiš kad sretneš ljubav svog života u pogrešno vreme

Nastavnici, profesori, šefovi i ostali kojima nikada ništa nije dovoljno dobro što dolazi od nas, savremena kultura koja nam nameće neprestani zahtev da moramo sve više i bolje, često nas dovode do osećanja nesigurnosti iza kojeg se krije strah da nismo dovoljno dobri onakvi kakvi jesmo i da nećemo uspeti. Iz tih razloga smo sve više skloni da iz te nesigurnosti bežimo okrećući se ka egotizmu neprestano pratieći i špijunirajući sami sebe.

Pročitajte i ovo: Kako prevazići preljubu

Da bismo izbegli da podpadnemo pod zamke hroničnog egotizma, važno je najpre da osvestimo da li, koliko i kada koristimo ovaj mehanizam.

Pročitajte i ovo: Da li ja imam pravo na sreću?

Za početak je dobro da preispitamo svoju otvorenost i spremnost da budemo u kontaktu sa svojim osećanjem zadovoljstva zbog svega što uspevamo, možemo, imamo i ostvarujemo. U te svrhe možemo odvojiti vreme da udjemo u dublji kontakt sa sobom i probamo da osvestimo šta je to zbog čega bi neko drugi, ako mi to sami već ne radimo, mogao da bude zadovoljan kada bi posmatrao nas i naša dostignuća kao svoja.

girl-984155_1280

Takođe se možemo zapitati čime umanjujemo svoje osećanje zadovoljstva i šta bi se dogodilo ukoliko bismo prestali da ga na taj način smanjujemo ili izbegavamo.

Pročitajte i ovo: Šta bi muškarci voleli da znaju

Ukoliko prepoznamo da smo neki svoj uspeh ili ostvarenje prosto pretrčali, možemo se vratiti u mislima u tu situaciju i pokušati da više uvažimo svoj osećaj zadovoljstva dozvoljavajući mu da naraste do svojih prirodnih granica i dozvoljavajući sebi da se ispunimo njime.

Pročitajte i ovo: Kako muškarci manipulišu ženama

Sa druge strane, ako smo primetili da previše motrimo na sebe i time sebi oduzimamo spontanost i energiju, možemo pokušati, makar u nekim najbezbednijim situacijama, da iskreno i autentično ispoljimo sebe i damo sebi priliku da doživimo iskustvo koje će nam pokazati da se ništa strašno neće desiti, već da ćemo naprotiv imati više pravog prihvatanja od strane drugih, više radosti u tom susretu i mnogo više energije nakon njega. Ovakva iskustva nam mogu dati inspiraciju da sa ovakvom praksom nastavimo i na drugim mestima i u drugim okolnostima.