Unutrašnji saboter je deo nas koji iz nekog pritajenog kutka naše ličnosti čeka svoj momenat za svoju večito istu akciju kojom nas sprečava da izađemo iz bezbedne zone i krenemo dalje ka svojim autentičnim željama i potrebama.

On je poznat po tome da može da nas dovede u stanje zebnje, da umanji naš entuzijazam za nešto što smo upravo poželeli da uradimo, ili da nas omete u tome da u akciji, koju upravo preduzimamo postignemo, uspeh koji očekujemo.

Katarina Krstić
Gestalt life coach i savetnik,
HR Consultant

Kod nekih od nas, saboter se javlja vrlo rano, čak i pre nego što se želja ili namera jasno pojavi u našoj glavi. On je onda obično takav da nas fokusira na druge stvari i time ne dozvoljava da postanemo svesni toga da bismo da se izmestimo malo iz rutine, probamo nešto drugo, napravimo neki važan korak.

On je kao zvečka.  I pre nego pomislimo da nam nešto fali i da bismo možda nešto promenili jer smo nezadovoljni trenutnim stanjem, pojavi se da nas zamajava nekim ne tako važnim stvarima kao što su neka dobra ili slatka hrana, šoping, uzbudljiv film, previše posla ili bilo šta drugo što nas ometa u tome da budemo u dobrom kontaktu sa sobom. Jer, ako sebe sabotiramo u nameri da o nečemu razmišljamo, do te ključne ideje koju valja sabotirati, nećemo ni doći i time je svaka opasnost za Sabotera otklonjena.

Kod nekih od nas Saboter se javlja kasnije, pušta nas da dođemo do slike o tome šta bismo želeli i kuda bismo krenuli.

Međutim, onda kada smo se već fino naoštrili da uđemo u tu promenu, makar na nivou fantazije, on počinje da opstruira. Njega prepoznajemo po onim rečenicama “Ne znam da li je to pametno”, “Možda sada nije pravi trenutak”, “Nisi ti za to, nemaš ti te kvalitete”. Zapravo, njega prepoznajemo po svim onim mislima u kojima sumnjamo u sebe, u svoje okruženje ili okolnosti. On voli da ubaci crv sumnje i da nam uputi poruku da nešto u nama nije dovoljno dobro, da nešto nije dovoljno dobro u okolnostima i drugim ljudima ili da je nešto prosto nemoguće. On pokušava da nam kaže da se može desiti nešto loše ukoliko se uputimo tamo gde smo pomislili.

Photo by John Jason on Unsplash

Neki od nas uspevaju da uspešno prođu put svesnosti o svojim željama i potencijalima u sebi i oko sebe, pa sebe ne zamajavaju nikakvim zvečkama i ne prekidaju strahovima.

Čak i ako povremeno čuju svog Sabotera, nastavljaju dalje, uprkos strahu i nelagodnosti. Međutim, nekada se dešava da, iako se nisu povukli, već su hrabro krenuli napred, u samom finalu naprave samosabotažu. To su uglavnom ljudi koji ne vole da vide sebe kao kukavice. Oni, kojima je hrabrost visoko vrednovana vrlina. Oni, koji ne bi cenili sebe ukoliko bi od nečega odustali zbog nekog tamo straha.

Dešava se, međutim, da ovi ljudi, negirajući svoje strahove, odbacujući svaku sumnju, ne uspevaju da svoje bojazni do kraja razreše jer se ne suočavaju aktivno sa njima, već pre sklanjaju pogled sa njih. Njima se zbog toga može desiti da ih saboter saplete u samom finišu tako što u unutrašnjoj dinamici ličnosti, na nesvesnom nivou, ispregovara takav odnos snaga uzrokujući da deo koji se opire promeni postane jači i u poslednjoj sekundi saplete onaj odvažni deo ličnosti koji je nadomak svog cilja.

Photo by Courtney Clayton on Unsplash

Kada prepoznamo Sabotera, i shvatimo da smo ponovo sebi uništili neke šanse, najčešće se ljutimo na sebe.

Optužujemo se, osećamo da smo sami sebe izneveriili i usmeravamo ljutnju na taj aspekt sebe pokušavajući da ugrozimo njegov autoritet jednom za svagda. Ono što najčešće sledi posle ljute unutrašnje borbe zaraćenih strana je to da verujemo da smo ovoga puta naučili lekciju i da se sledeći put nećemo ometati na isti način. Međutim, često se dešava da se ovaj proces neprestano ponavlja u nekom segmentu našeg života.

Da bismo uspešno izašli na kraj sa Saboterom, najpre je važno da ga prepoznamo i upoznamo.

Važno je da znamo u kojoj se fazi našeg pohoda na ciljeve on pojavljuje i šta tada radi. Još važnije je da osvestimo kako mi na to reagujemo. Da li ga slepo slušamo, da li mu verujemo, da li ga uopšte i čujemo ili ga u potpunosti ignorišemo?  Da li se pred njim povlačimo, guramo u inat ne obazirući se na upozerenja ili možda pokušavamo da integrišemo ovaj aspekt sebe i uključimo ga u akciju?

Photo by Jordan Jensen on Unsplash

Da bismo bili uspešni u tome što smo naumili i u miru sa sobom i drugima, važno je da prepoznamo sve pozitivne i sve negativne strane našeg Sabotera.

Saboter je tu jer nam nečemu služi. Najčešće nas čini opreznim i želi nam dobro. Pokušava da nas zaštiti od nekog zamišljenog bola u budućnosti i da nije njega verovatno bismo nesmotreno i nekritično srljali u sve i svašta, nesvesni ograničenja u realnosti i sebi.

Zbog toga je važno Sabotera uvažiti. Dati mu mesto i pravo da postoji u nama. Razviti sa njim odnos poverenja i savezništva u kojem mi pažljivo slušamo njega, a onda i on pažljivo sluša nas. U nekom zamišljenom dijalogu možemo ga pitati o čemu i kako on razmišlja,  šta želi i šta očekuje. Pružiti mu punu pažnju i razumevanje, a potom, uz uvažavanje objasniti svoje stanovište i to koliko nam je važno da nešto ostvarimo, iako smo svesni rizika i opasnosti. To će nam omogućiti da zajedno tražimo najbolje načine da se zaštitimo od svega neprijatnog što bi moglo doći i zajedno s punom snagom i bez otpora krenemo u novo.