Kraj kalendarske godine često ume da kreira atmosferu u kojoj se osećamo i ponašamo kao da će od prvog januara ili sve nepovratno nestati ili sve biti potpuno drugačije.

Katarina Krstić Gestalt life coach i savetnik, HR Consultant
Katarina Krstić
Gestalt life coach i savetnik,
HR Consultant

U toj trci da se spremimo za taj čarobni momenat u kojem se sreću kraj i novi početak, povremeno uz doživljaj da posle ponoći ništa više neće biti isto ili više neće moći da se nastavi na isti način kao i ranije, završavamo započete poslove, pravimo analize i planove i panično popisujemo, potpisujemo, računamo, žurimo i kasnimo, trudeći se da se dobro pripremimo da tokom prazničnih dana proslavimo stare i afirmišemo buduće uspehe.

Pročitajte i ovo: Kako karmičke navike utiču na ljubavni život

Foto Almos Bechtold

Dok u isto vreme procenjujemo sebe i svoje uspehe u protekloj godini, merimo, razmišljamo o greškama i potrebnim popravkama, definišemo da li smo bili dovoljno dobri i da li možemo da očekujemo poklone, bonuse, svež start u novu i lepšu godinu, dodatnu pometnju nam pravi neprestano sudaranje sa drugima koji sve to isto čine i kratki rokovi za sve ono što bismo želeli da završimo.

Pročitajte i ovo: Tranfer i kontratransfer

Završne predstave, organizaciona slavlja, roditeljski sastanci, zaključivanje ocena, nabavka poklona, hrane, haljina, cipela, biranje mesta za novogodišnje slavlje, možda i destinacije nekog putovanja, prebrojavanje novčanica, praćeno gužvom na svakom koraku i na svim ćoškovima hladnog i mračnog popodnevnog decembra i gomila imperativa koje treba zadovoljiti, dolivaju ulje na vatru već prevelikih zahteva u rukama prilično iscrpljenih ljudi koji su hrabro namerili da završe sve što misle da je neophodno pre nego što vreme istekne.

Pročitajte i ovo: Ljubavni trougao sa prijateljem ili prijateljicom

Photo by Christopher Campbell on Unsplash

Da bismo uspešno kreirali uslove za prizivanje čarolije, promene koju priželjkujemo, trudimo se ne obazirući se na umor koji osećamo i prepreke na koje nailazimo, da unosemo u svoje tople domove simbole radosti i ushićenja, da blještavim lampionima i šarenim bojama dodamo svetlost koja nam nedostaje, stvarimo energiju izobilja ukusa i mirisa i razmenom poklona prizovemo atmosferu srećnih završetaka, osećanja podrške i ljubavi.

Pročitajte i ovo: Ne pregazi te vreme, već ono što ne uradiš za to vreme

Nije loše imati neke tačke preseka u životu!

Tačke na kojima se zamislimo o tome šta je to što smo radili, šta smo time postigli i u čemu nismo uspeli da se ostvarimo. Momente u kojima promišljamo o tome da li je to što živimo u skladu sa onim što želimo i kako da nastavimo dalje. Znamo da je pametno razmišljati pozitivno i imati optimistična očekivanja u vezi sa novim što nam dolazi, pa se maksimalno trudimo da baš to i činimo.

Pročitajte i ovo: Sloboda u vezi i zašto je brkaš sa narcisoidnošću

Photo by Billy Huynh on Unsplash

Uostalom, to smo vrlo rano naučili. Davno su nam objasnili da je novogodišnje veče trenutak kad se saznaje ko je bio dobar, a ko ne i kome će Deda Mraz da donese poklone. Pored toga smo naučili i to da se te noći ispunjavaju želje i da možemo biti optimisti ako smo se lepo vladali i bili poslušni i ako se prepstimo slavlju i iščekivanju dobrih vesti.

Pročitajte i ovo: Rast počinje kad napustimo zonu komfora

Međutim, kako bivamo stariji, odgovor na pitanje kakva je bila ova godina, ili kakvi smo mi u njoj bili, često umesto ovog čarobnog doživljaja neprikosnovene naklonisti i ljubavi Deda Mraza, može da ostavi gorak ukus i ustima i donese nezadovoljstvo i neprijatnost.

Pročitajte i ovo: Istine i zablude o alkalnosti, kiselosti i baznosti organizma

Možda zato što nismo dovoljno mislili o tome dok je trajala, možda zbog toga što je nama i onako teško ugoditi, možda jer smo imali nerealna očekivanja, nismo dobro planirali ili se nismo držali svojih planova pa smo negde usput zalutali, možda zato jer smo navikli da sebi i drugima oštro sudimo i tražimo savršenstvo tamo gde ono nije moguće.

Pročitajte i ovo: Emocionalni ekvivalenti bolesti

To svođenje računa krajem godine i očekivanja sopstvenog dobrog raspoloženja i ushićenja nečim novim i lepim što dolazi i gomila drugih “trebalo bi” ideja koje imamo, ume da nas u ovo doba godine učini nervoznim, tužnim, besnim, isrpljenjim  ili praznim.

Pročitajte i ovo: Nađi snage da se izvučeš iz svoje slomljenosti

Čini se da je osećanje nezadovoljstva češće nego prisustvo autentične radost i zbog toga nije čudno da se u tim momentima obično setimo da se orijentišemo prema okretanju novog lista u životu, donoseći odluke u vezi sa tim šta ćemo sve u Novoj godini prestati da radimo a šta ćemo neizostavno početi već od prvog januara.

Pročitajte i ovo: Kako da završimo nezavršemo u bivšoj ljubavi i otvorimo vrata novom odnosu

I tako krajem decembra, po ko zna koji put rešavamo da počinjemo da vežbamo, da prestajemo da pušimo, da ćemo se hraniti zdravije i manje, da ćemo više vremena posvetiti bitnim stvarima, da ćemo sve što je loše izbaciti iz svog života, da se više nećemo nervirati zbog gluposti i da ćemo biti vredniji i pozitivniji.

Pročitajte i ovo: Zašto je važno da provodimo vreme sami sa sobom

Taj pravac donošenja odluka obično započinje procenom našeg aktuelnog stanja na koji se često nadovezuju osuda  i nezadovoljstvo, i ako se tu ne završi vodi ka kreiranja novih optimističkih, neretko nerealnih očekivanja sa kojim ćemo se ponovo susresti za godinu dana. Nekada, ako smo previše puta pokušali da napravimo promenu i nismo u tome uspeli, ne pokušavamo više ništa sa tim.

Pročitajte i ovo: Loše navike koje mogu da unište vaš odnos

Nadamo se da će prosto neke nove i srećnije okolnosti same doneti bolja rešenja i da će nas neki dobrobitni talas izbaciti na površinu i izgurati pravo u obećanu zemlju ukoliko mu se samo prepustimo. Kada se to ne desi, čekamo novu godinu, novi talas i novi raspored planeta da se konačno i nama osmehne jedna zaista dobra godina.

Pročitajte i ovo: Tamo gde je bes uvek postoji bol

Šta nam je stvari potrebno da bismo zaista napravili željeni pomak?

Izgleda da prvi korak dobro prepoznajemo. Zaista je važno krenuti od sagledavanja onoga šta jeste i šta jesmo i nismo činili tokom ove godine. Međutim, veoma je važno da budemo svesni toga kako ovo sagledavanje izvodimo. Najpre da osvestimo šta je to na šta smo skloni da se u ovom  procesu fokusiramo, a šta redovno gubimo iz vida.

Pročitajte i ovo: Letnji vatromet ljubavi

Ukoliko imamo naviku da fokusiramo samo dobre stvari i uspehe, a zaboravljamo ono u čemu nismo bili tako vešti i uspešni, gubimo mogućnost da prepoznamo deo svoje odgovornosti za ono što nam se događa i šta nam se ne dopada u našem životu. Tada često krivimo druge ili opštu situaciju i ne činimo mnogo toga što bismo realno mogli da učinimo i što nas učinilo zadovoljnijima u budućnosti.

Pročitajte i ovo: Reči su te što nas svlače, ćutanje samo uz suze dobro ide

Ukoliko smo sa druge strane usmereni na to da sebi tražimo mane, prebrojavamo lične greške i sebe maltretiramo zahtevima za savršenstvom, napravićemo sigurno vrlo dugačku listu stvari koje ćemo kod sebe želeti da promenimo i osećati nezadovoljstvo, uprkos uspesima i lepim okolnostima koje smo stvorili ili zadržali tokom godine.

Pročitajte i ovo: Doviđenja prošlosti, dobar dan živote

To nas dalje može voditi u mnoga loša osećanja, osudu i mučenje sebe raznim kritikama i gurati nas ka formiranju velikog broja neralnih očekivanja od sebe koja će zahtevati ogroman broj akcija koje treba sprovesti, kako bi se iskupili i konačno postali dobri.

Dobro rešenje je uvek ono koje pokušava da obuhvati celinu, uključuje ljubav i teži da bude realno.

Zbog toga, ukoliko pristupamo ovoj analizi, važno je da odvojimo dovoljno vremena da sagledamo obe strane medalje. Da budemo svesni svih svojih uspeha, svih dobrih i pozitivnih momenata koje smo ostvarili, svih zadovoljstava koje smo priredili sebi i drugima, novih veština kojima smo ovladali, svakog novog iskustva sa kojim smo se izborili, i da im damo odgovarajući značaj i mesto u svom doživljaju svođenja računa.

Pročitajte i ovo: Ljubav je samo reč

Takođe, važno je da budemo svesni i svega onoga čime nismo u potpunosti zadovoljni, što bismo voleli da promenimo, sa čim ne uspevamo da se izborimo, što nas žulja i što nam stvara napetost, tugu, ljutnju, strah ili bilo koje neželjeno osećanje.

Pročitajte i ovo: Kako se rešiti tenzije u vratu i ramenima?

I na kraju, da budemo svesni toga da smo mi sve to, i ono što u sebi vidimo kao dobro i ono što u sebi definišemo kao loše i da je jedini način da zaista budemo bolji i zadovoljniji u budućnosti taj da sebe, takve kakvi zaista jesmo uvažavamo, poštujemo i volimo u svakom svom aspektu ličnosti, svakoj svojoj navici i tendenciji u ponašanju.

Pročitajte i ovo: Senka u seksualnosti

Jer sve što osudimo, preziremo i pokušavamo da potisnemo ili otuđimo, postaje sila pobune sa kojom se vrlo brzo nećemo uspeti izboriti.

Promena zato teško može da opstane kao rezultat osude, nasilnog preobraćanja i prevaspitavanja sebe, što se lako vidi kroz veliki broj propalih pokušaja. Stabilan put u zaista uspešnu i trajnu promenu nije moguć bez prihvatanja sebe i ljubavi prema sebi i sopstvenoj nesavršenost.

Pročitajte i ovo: Kada je veza kao droga

Prihvatanje sebe, onakvih kakvi jesmo, nije odustajanje od menjanja, ono je zapravo prvi važni uslov promene. Drugi neophodni uslov, koju smo već spomenuli, jeste iskrena i opsežna, sveobuhvatna i neutralna spoznaja svega onoga što jeste u nama. Neutralna spoznaja se ne bazira na kritici, osudi, želji da se deo nas uništi ili izbaci iz sistema, već na prihvatanju i poštovanju uloge svega onoga što je u nama prisutno. Ona u sebi nosi želju da se spozna funkcija onoga što smo u sebi pronašli i nađe rešenje koje uvažava našu celovitost i može da ujedini različite, na prvi pogled neusaglašene ili sukobljene elemente.  Ova želja da se pronađe rešenje koje će biti rezultat saveza a ne sukoba unutar nas, treći je ključni sastojak uspešne promene.

Pročitajte i ovo: U čemu je razlika između krivice i odgovornosti

Jednostavno, ukoliko nemamo spoznaju i ne vidimo ogroman zid ispred sebe, na putu koju smo mapirali i kojim želimo da idemo, sve su šanse da ćemo se zaustaviti upravo lupivši u njega.

Isto tako, ukoliko ga vidimo ali ne prihvatamo činjenicu da je on zaista tu i da je zaista naš, možda ćemo uprkos njegovom postojanju nastaviti  istom putanjom, praveći se da ga ne vidimo i sa čuđenjem konstatovati da smo se i ove godine opet malo slupali na isti način kao i prethodne.

Pročitajte i ovo: Stilske greške koje čine da izgledamo starije

U slučaju da ga vidimo ali ne prihvatamo, možda  ćemo oprezno ili ljutito stajati ispred njega i čekati da se on sam sruši ili da neko drugi napravi vrata pa mi konačno dobijemo svoj prolaz ka željenom mestu i ostati zaustavljeni upravo zbog neprihvatanja njegovog prisustva i sopstvene odgovornosti.

Pročitajte i ovo: Gde da nađem lek kad srce zaboli

Prihvatanje zida i njegovo poštovanje podrazumeva želju da se on spozna u svojoj dobroj nameri i pozitivnoj ulozi, jer zid sam po sebi nije zao i nema nameru da nas ometa, i moguće je da je on  baš neophodan da nas sačuva od totalnog obrušavanja čitave građevine našeg života.

Pročitajte i ovo: Skrivena lica depresije – nasmejana depresija

Zato ga je važno pogledati detaljnije,  ispitati ga sa željom da spoznamo i  njegovu dobru nameru, i ako je potrebno uz poštovanje ga prekrojiti,  u skladu sa uvažavanjem i naše potrebe da otvorimo još neki prozor kroz koji će ući svež novogodišnji zrak svetlosti i čistog vazduha, ili možda  vrata koja će otvoriti put u nove predele našeg života.