Čini se da je energetski vampirizam zanimljiva tema u poslednje vreme i deluje kao da je važno naučiti ko su ti pokvareni otimači naše vitalnosti i radosti, kako držati  svoju energiju čvrsto priljubljenu uz sebe a što dalje od njihovog dometa i ne dati je ni po koju cenu.

Deluje logično na prvi pogled. Moja energija je moja stvar i ne dam je nikome ko bi da je otima i da se njome hrani. Mora čovek da se zaštiti i od nečega da živi a bez svoje energije ne može ni jedno ni drugo.

Katarina Krstić Gestalt life coach i savetnik, HR Consultant
Katarina Krstić
Gestalt life coach i savetnik,
HR Consultant

Kad se malo bolje pogleda lista tih vampira, situacija ne izgleda nimalo prijatno ni bezbedno. Na toj se listi nalaze i oni koji bi da se stalno svađaju, oni koji igraju igre i manipulišu, socijalno vešti osvajači i “navlakuše”, nasilnici, kontrolori, zapitkivači, oni nametljivi koji vode glavnu reč i oni povučeni koji traže pažnju, oni koji su svesni svog vampirizma, odlučni u nameri da nas iscede a i oni drugi, nesvesni svoje naravi.

Tu su još i oni koji su stalno bolesni, negativisti, preterani optimisti, plačljivi ili bezrazložno radosni, oni koji previše pričaju i oni koji pasivno-agresivno ćute.

I nije tu cela priča završena, niti je lista dovršena!

Ima tu i hiperaktivnih nekritičnih srljatora u sve i svašta ali i onih analitičnih control frikova koji su preoprezni i ne smeju ništa, tu su takođe i oni koji su stalno u problemu ali i oni koji su fenomenalno uspešni u svemu i koji samo o sebi pričaju. Navode se negde i oni koji jedu premalo kao i oni koji jedu previše, oni koji se nikada ne smeju, površni, neorganizovani i preterano organizovani.

Piše se i o tome da zbog njih postajemo zlovoljni, isceđeni, depresivni, da razvijamo čak i vrlo ozbiljne bolesti i da se je teško iščupati onda kada te jednom dohvate. Oni ubijaju inspiraciju, sreću i mir, uništavaju nam samopouzdanje i nije onda ni čudo da je savet da ih treba izbegavati i zaobilaziti u širokom luku.

Lista na prvi pogled deluje zastrašujuće, skoro pa da čovek poželi da ne idu nikuda i ni sa kim ne ulazi u interakciju i da detaljno studira sve tehnike samoodbrane od ovih nemilosrdnih nemoralnih entiteta koji nam se vrzmaju okolo sa namerom da nas isisaju. Međutim, ako se malo zamislimo, ili još gore, ako krenemo da tragamo za ono malo nevampira sa kojima bismo mogli na miru jedni drugima da ne damo energiju, situacija postaje u potpunosti kritična. Skoro da ih je nemoguće naći. Nameću se dva zaključka.

Ili su skoro svi postali vampiri, što nije neobično kad znamo da se taj vampirizam lako širi ujedom, ili su svi ti vampiri zapravo samo ljudi!

Lako ćemo zaključiti šta je po sredi ako prepoznamo da je suština zapravo u tome da kada god radimo nešto protiv svoje volje i učestvujemo u nečemu što nam smeta, mi otuđujemo, odnosno dajemo svoju energiju i neminovno se usled toga osećamo praznima i iscrpljenima. Zbog toga izgleda da se ovde ne radi o problemu vampirizma već da se vrlo je verovatno radi o problemu postavljanja granica prema onome što nam se ne dopada ili što ne želimo i teškoćama u autentičnom ispoljavanju svojih potreba i želja.

Ovo postavljanje granica i otvoreno komuniciranje potreba nije nimalo lako. Strahujući od toga šta će ko da pomisli i na koji način će naša sredina odreagovati na ovu iskrenost u ponašanju, najčešće biramo da se ukalupimo u socijalno poželjne obrasce ponašanja i da radimo ono što mislimo da se od nas očekuje ili eksplicitno traži.

garlic-428116_1920

Bojeći se da ćemo ispasti neosetljivi, samoživi, osobeni, čudni, netaktični ili grubi, mi nevoljno pristajemo da učestvijemo u igri u kojoj sami sebe iscrpljujemo.

Korišćenje ovog izraza – energetski vampir i naše zanimanje za njegovo prepoznavanje može ukazivati na to da smo umorni i da se teško nosimo sa gomilom zahteva koji nam se upućuju i nije loše da smo malo svesniji ove teme i svog stanja. Njegova prednost je to što nas podstiče da mislimo o tome kako smo i kako bi moglo da nam bude bolje.

Sa druge strane, vamipirizacija sveta oko nas vodi nas jednom neprijateljskom stavu prema našoj okolini, a i okoline prema nama, jer svako je nekome lični vampir, pa ni mi sami nismo isključeni iz te svite, koliko god to surovo zvučalo. Deluje kao da nam ovaj izraz treba da bismo se bolje zaštitili od onoga što nam smeta i što nas umara.

Izgleda kao da nam je za postavljanje granica prema onome što ne želimo i što nam se ne dopada potrebno da neko bude kriv. Pošto ne želimo da mi budemo neosetljivi egoistični  krivci, najbolje je onda da to budu oni – energetski vampiri.

Međutim, nije potrebno da nekoga proglasimo vampirom i prebacimo krivicu na njega da bismo se osećali dobro sa tim što smo odlučili da postavimo granicu u komunikaciji ili u kontaktu.

Granica se ne mora postavljati zbog toga što je neko kriv ili iz straha i zaštite od drugoga, može se legitimno postaviti i iz ljubavi prema sebi i svojim potrebama. Nije neophodno da komšiju proglasimo vampirom, zato što ne ume da zatvori usta i udahne vazduh, ali je sasvim u redu da odlučimo da ne učestvujemo u onome što nam ne prija i što nas umara, i rešimo da se ne iscrpljujemo slusajući po ko zna koji put, isti stari dosadni monolog.

S druge strane, važno je da znamo da mi takođe uzimamo energiju, istu onu koju kasnije više ili manje svesno, i više ili manje promišljeno dajemo drugima u svojoj okolini.

Zato je dobro da znamo na koji način i od kojih ljudi je dobijamo na poklon, možda će nam tako biti lakše i da je dajemo drugima. Onoliko koliko smo više spremni da dajemo toliko je manje onoga što nam neko može oteti, jer se ne može oteti ništa što se dobroboljno dalo. Ponekada zapravo i dajemo dobrovoljno ali se nismo dobro preračunali pa je možda preostalo premalo energije i vremena za sve što bismo želeli. Tada se zapravo radi o našoj lošoj proceni i lošoj raspodeli svoje energije a ne o tome da smo preživeli još jedan atak vampira. Možda smo samo hteli više nego što smo mogli.

Zbog toga je važno da nučimo da razvijamo i negujemo svesnost o svojoj energiji tokom dana. Da naučimo da zastanemo i da se zapitamo o tome kako se trenutno osećamo, da li smo spremni da uđemo u nove interakcije i nove priče i u koje od njih smo spremni da se dobrovoljno upustimo a u koje nismo. Važno je da budemo svesni i toga čime ćemo sebi podići energiju a čime ćemo se dodatno iscrpeti.

Dešavaće se naravno, uprkos tome koliko smo svesni i koliko smo vešti, i to da neki drugi ljudi budu socijalno spretniji od nas i da ne uspevamo u svojoj nameri da granicu postavimo ili je održimo na adekvatan način,  jer su naši sagovornici veoma uspešni u tome da je pređu vrlo lako. Ako smo svesni svoje neveštosti sa takvim znalicima, preostaje nam ili da razvijemo svoje veštine ili da se klonimo jakih igrača kada za to nemamo vremena ili energije, ili možda da pokušamo da sa njima pronađemo zajednički jezik ukoliko su to ljudi koji su nam važni i dragi.

Nisu svi odnosi isti i ne znače nam jednako, kao što i nisu svi ljudi jednako spremni na promenu i iskrenu razmenu.

Međutim, puno je odnosa koji mogu biti lekoviti za sve učesnike ukoliko se u njima pozitivno odnosimo jedni prema drugima i autentično dobronamerno razmenjujemo. Nismo nebrižni i neempatični ako nam je previše da stalno slušamo teške probleme svog prijatelja koji ne želi ništa da menja i da rešava. Ono što je naša mogućnost u ovom odnosu je da iskreno komuniciramo kako mislimo da nije smisleno da po stoti put prepričavamo isto.

Da nam je žao zbog svih njegovih problema ali da je očigledno da naša razmena na tu temu ne vodi rešenju već tome da se osećamo iscrpljeno i bezvoljno. Možemo dati neke konstruktivne savete ili se pozvati na to da smo ih već dali i predložiti neku drugu temu za razgovor, onu koja će prijati i nama i našem sagovorniku. Na kraju krajeva, fer je i korektno da naš prijatelj zna kako se drugi osećaju u vezi sa njegovim ponašanjem, a šta će sa tim uraditi spada u domen njegovih odgovornosti. Možda će se neko zapitati da li je ovakvo postavljanje granica grubo i neosetljivo.

Meni se čini da je ipak manje grubo i mnogo konstruktivnije nego proglasiti prijatelja vampirom, kriti se od njega, ili biti sam svoj vampir i dozvoliti sebi da učestvujemo u nečemu čime se bespotrebno iscrpljujemo.

Iako drugi ljudi nisu rođeni da bi ispunjavali naša očekivanja, možda ne bi imali ništa protiv toga da ih čuju.

Možda bi u jednoj autentičnoj razmeni mogli da naučimo jedni od drugih kako medjusobno razmenjujemo energiju i kako bismo jedni drugima mogli više da dajemo a manje da otimamo. Važno je da znamo da  energija ide tamo gde ide naša pažnja i da ako okrenemo pažnju ka sebi u trenucima u kojima nam je energija potrebna, zapitamo se šta mislimo, šta osećamo, šta želimo za sebe u ovom trenutku, možemo da izađemo iz automatizovanih obrazaca u svom ponašanju kojima sebi oduzimamo energiju i napravimo granice između nas i sveta onakvim kakve nam u datom trenutku trebaju.

I možda nije loše da se ovom prilikom podsetimo čuvene geštaltističke molitve i malo je proširimo na vampirske teme pa da ona glasi:

Ja sam ja, ja nisam vampir.

Ti si ti, ti nisi vampir.

Ja činim svoje i ti činiš svoje.

A pre tog “ništa” i pre nego što pobegnemo, možda možemo da probamo da se upoznamo  i vidimo kao nesavršena ljudska bića u interakciji i pokušamo da svesno i aktivno razmenjujemo svoje energije više dajući i manje otimajući jedni drugima.