Pre par nedelja u inboxu mi je osvanulo pismo jedne Dijane iz Slovenije.

Dok sam ga prvi put čitala, samo sam ponavljala u sebi “O, bože, jadna žena! Kakav skot! Bolje joj je bez njega.” Saosećala sam sa njenim bolom, njenim izgaženim snovima i nadanjima, poniženjem, ljubavlju koja to nije. Tinejdžerka u meni se usplahireno prisećala sličnih vikend romana i španskih serija, kada je utapala u njih svoje nezrele emocionalne patnje i prva ljubavna iskustva.

Iako sam u svojoj glavi vikala na nju, dramatično je drmusajući za klonula ramena: “Zar te majka nije ništa naučila? Kako si mogla verovati takvom čoveku i graditi budućnost na tako klimavim nogama?!” empatiju sam ubrzo zamenila nevericom. Patetična, nategnuta, šuplja, “ma koga ona zeza” priča, bila mi je suviše poznata da bi bila istinita. Međutim, loš vikend roman ipak je pustio koren u mojoj glavi. Suštinsko pitanje je bilo “Zašto joj verujem i zašto bi njenoj priči dala prostora?”

Zato što sam prepoznala u njenom pismu hiljade devojaka i žena i njihovih promašenih ljubavi. Kilometri postrojenih heroina koje padaju kao vešto postavljene domine, jedna za drugom. Pokošene porodičnim, nesvesnim, arhetipskim, zabranama i neiskazanim dozvolama. Kako se prima i daje ljubav?

“Prođoše svatovi kroz moju ulicu, duga kolona, čarobno okićena limuzina, veseli svatovi, i sretna mlada, udaje se za svog voljenog. Čekaj, pa ta mlada u venčanici sam ja. Nestrpljivo ga čekam na prozoru, kada će doći a on nikad da stigne. Srce sve brže lupa, budim se sva u znoju, hvata me neka muka, u grudima stegne, a suze krenu same od sebe. E, kad bi bilo kao što nije, taj san sanjam često.

Upoznali smo se na veselju naših prijatelja, prvi izlasci, simpatije i ljubav.

Ooo, kako sam bila sretna, nikad sretnija nego tada u tom periodu, činilo mi se da me je baš dobro poznavao, kao i ja njega. Imala sam ljubavi i velike i male ali ova je bila zaista nešto posebno.

Mislila sam da znam sve o njemu a onda me je jednog dana zamolio, dok je bio na poslu, da mu spremim neke papire sa stola. Onako, filmski, sudbinski, jedan mi je ispao na pod. Medicinski nalaz sa njegovim imenom na vrhu i crnim mastilo otkucana dijagnoza RAK TESTISA. U prvom momentu potpuno sam se izgubila, nisam znala kako da odreagujem. Koliko dugo je znao a nije mi ništa rekao, nisam ništa naslutila. Zašto?  Govorila sam sebi da moram da budem jaka i da ne smem da cmizdrim pogotovo ne pred njim i toga sam se i držala.

Lažem, plakala sam kao najgora narikača kad god sam bila sama, ostajala bih bez daha svaki put dok mi je neki kamen rastao u grudima. Rekao mi je tek nakon mesec dana. Trebalo mu je vremena, strahovao je verujući da ću da pobegnem glavom bez obzira kada mi saopšti da imamo samo 30 % šanse da prirodnim putem dobijemo bebu. Znao je da volim decu više od svega na svetu i da mi je to najveća želja u životu, da postanem majka. A već sam  godinama bila samo dadilja.

BORBA, samo to mi je bilo na pameti, borba za njega i njegovo zdravlje, za nas i za naše potomke.

Bodrila sam ga i molila samo da započne sa terapijama, Kupio nam je i stan, i ništa nam nije smetalo da u golim zidovima maštamo kako će nam izgledati kuhinja i kupatilo i na kraju hodnika mala sobica za to naše malo čedo. Počeli smo da razgovaramo o svadbi i našem zajedničkom životu, međutim stvari su naglo krenule nizbrdo. Kako je vreme odmicalo tako je gubio volju, nije hteo da uzima lekove, nije hteo da ide na preglede, šta više, ja sam ga molila da idem sa njim. Sve se dogovorimo i u zadnji tren on se predomisli. Postajao je sve dalji i dalji, zatvoreniji, agresivniji. Tipično ženski sve sam to pripisivala zdravstvenom problemu, međutim ništa me nije moglo pripremiti na ono što je usledilo.

Nije prošlo dugo i saznala sam da on, u stvari, mnogo kocka, da je čak imao u svom vlastništvu jednu od lokalnih kockarnici za koju ja uopšte nisam znala. Načula sam i da je znao da digne celu svoju platu i potroši je u jednoj noći. Shvatila sam da sam se našla u još većem problemu nego što sam mislila. Njegovo sve češće odsustvo i negiranje stvarnosti, me je napokon nateralo da se suočim sa činjenicom “Da li se za takvog čoveka vredi boriti? Sa kime ja to ustvari započinjem život?” .

Odlučila sam se za detetivsko istraživanje kao svaka žena kad joj đavo ne da mira. Neka sam, sad ne žalim, a tad me je pekla savest svaki put kada bi mu uzela telefon i pročitala poruke.” Božeee, Dijana, na šta si spala ??? “ Glas u glavi me je često prekorevao, ali avaj. Saznala sam toliko koliko mi je bilo potrebno da skupim snage i prekinem kontakt sa njim. Varao me je i sa bivšom devojkom, sve vreme naše veze, i da izvinete plaćao je dve kurve na noć u hotelu za sebe i svog kolegu, da bi se lepo proveo.

Slomila sam se. Slomio me je.

Prošlo je nedovoljno malo vremena. Završila sam svoje obrazovanje i našla sebi posao. Često je dolazio na moje radno mesto i gledao me kroz prozor, očima više rekao nego što bi rečima ikada mogao. Ipak mu nije dugo trebalo, možda mesec, dva, da upeca moju dobru drugaricu koja je posle jako kratkog vremena uspela da njegovih 30 % pretvori u bebu koju očekuju, koja je uspela da obuče onu belu venčanicu iz mojih snova i prođe sa njim ruku pod ruku kroz moju ulicu. Meni je jedino preostalo da njima poželim svako dobro i svu sreću ovog sveta, dok ja i dalje stojim na prozoru čekajući nekog sledećeg koji će me prenuti iz tog ružnog sna.”

Zašto ovo pismo nije samo patetična priča moderne verzije Mirjam? Zato jer je to životna priča jedne Dijane. Zato što Dijana u meni budi suprotstavljene emocije i misli, što mi ne da da je otpišem, kao neku tamo, što instiktivno znam da je jedna u stotinu sa istom takvom pričom.

Teško da ćete spoznati ljubav ako je sami niste bar nekad, negde od nekog dobili kada ste bili mali.

Kada vam se formirala svest o principima ljubavi, davanju i dobijanju. Njena priča mi je strana na jedan vrlo blizak način. Do skora sam bila brza na osudi. Ljubavni krahovi, loši izbori, patologija partnerstva, sve mi se mešalo. Žene, drugarice, koje su iza sebe imale istoriju ljubavnih brodoloma, doživljavala sam kao slabe. Stid me je danas sopstvene arogancije. Odakle mi prava da im tako olako sudim?

Danas se prvo zapitam o onome šta su u detinjstvu dobile, danas znam da nisu bolje znale, da su previše ili premalo tražile na pogrešnom mestu u pogrešno vreme. Naći ljubav je jedno, održati je u životu nešto sasvim drugo. A pomiriti se sa njenim prestankom, potpuno slamajuće.

Ako je Dijana lagala mene onda i ja lažem vas.