O manipulaciji roditelja decom najbolje je pisao Frojd, a za ovu našu priču objasniću kroz primer manipulacije iz prakse.

Roditelji vođeni svojom narcisoidnošću i željom da deca naslede ono što oni jesu najizraženija je u načinu vaspitanja. Toliki rad i davanje u odgoju gde se govori da je to zbog ljubavi, na terapiji otkrivate potpuno drugačiju priču.

Nikola Žuvela, psihoterapeut i jyotish savetnik

U snovima kada se pojavi duhovni sadržaj istovremeno se javlja i neki roditelj koji kaže kako je to glupo i taj sadržaj jasno pokazuje kako deca preuzimaju roditeljeve stavove.

Dakle, većinu stavova pothranili su roditelji u svoju decu i za to su revnosno radili da bi nasledili “killer” obrasce u sebi.

Primera radi, dete koje se suprotstavi tom programu postaje neprestano osuđivano od oba roditelja.

Na primer, Deni dolazi iz radničke porodice i magistrirao je na društvenim naukama dok su mu njegovi roditelji govorili da je najvažnije da radi nakon srednje škole, Pre fakulteta, on je to i učinio, ali osmosatno radno vreme, što ga je dovelo do kolitisa, nakon čega je upisao fakultet i sebi doslovno kupio pet godina, vreme u kojem je dobio potporu roditelja da se bavi onim za čime je najviše žudio.

People photo created by prostooleh - www.freepik.com
Foto Freepik.com

Ipak, nakon završenog fakulteta i magisterija za koji je morao da radi, susreo se s ponovnim radom u dućanu i osmosatnim radnim vremenom s radnom subotom.

Njegova narav to nije mogla da podnese i malo-pomalo nakon velikih razočarenja u poslu i nakon što su ga i neke devojke napustile videvši u njemu besperspektivnost, okrenuo se poslovnom davanju saveta i malo-pomalo je osnovao malo poduzeće s kojim se osamostalio.

Roditelji su ga ucenjivali za kuću, koju su rekli dati kćeri koja je odmah rekla da će kuću prodati.

Otac koji je bio vezan za kuću za odmor i njegov rodni kraj poklonio je pred kraj života Deniju.

Nakon što je uredio kuću i turistički je iznajmio kako bi se kuća sama održavala, porodica mu je govorila da je materijalista, a majka mu je govorila da nađe sebi neki siguran posao nakon što je dvadeset godina imao uspešno preduzeće.

Family photo created by master1305 - www.freepik.com
Foto FREEPIK:COM

Iako je kuća neodržavanjem propala kao i mnoge kuće jer program na ovim prostorima koji govori o nekom materijalizmu, a ne o zdravoj pameti, gde osamdeset posto takvih nekretnina je u praktički propalom stanju, a roditelji ucenjuju decu s nasledstvom i kojem će ga detetu ostaviti, u stvari je najjači program ovih prostora.

Deca koja naslede taj program misle da te kuće i stanovi imaju veliku vrednost, a u stvari se radi o nekretninama koje su goli zidovi, bez izolacije i starih instalacija.

Deni je jedno vreme mislio da će roditelji biti srećni što je obnovio kuću u koju su oni “ulagali”, ali dobio je samo prigovore.

Ovde je najbitnije da je Deni video kako se njegovi roditelji poistovećuju sa žrtvom, tugom i tragedijom i svaki izlazak iz tog programa predstavljao je njihov veliki strah jer je pokazao da se može uprkos svim preprekama. Nije to došlo preko noći, mnoge greške u poslu je činio upravo jer je sledio obrasce žrtve i uništavao je zbog njega mnoge poslove.

Društvo je njegov put kao i društvene nauke smatralo bezvrednim kao i mnogi poslodavci. Njegova okolina isto tako je na to gledala s podsmehom jer kolektivni prihvaćeni program važnosti cigle i nekretnina na ovim prostorima. Ipak, malo-pomalo on je to preokrenuo i u detaljima je pronalazio svoje mogućnosti.

Demencija kod roditelja koja se pojavila isto tako je bila samokažnjavajući program.

Biti neuspešan, kukati, pričati o problemima tako da si uvek žrtva najpopularniji su programi i oni su sastavni deo obrazovanja ili nasledstva roditelja i predaka.

U političkom životu, pogotovo na prostorima bivše YU, narcisi su najpopularniji jer oni omogućuju većini da se osećaju neuspešnim i jadnim.

Većina ljudi ismejava mišljenj drugih jer ako misliš, onda si na Filozofskom fakultetu, ili ako misliš u duhovnosti, onda si u self helpu ili nekoj religiji, ali samostalno razmišljanje izvan spomenutih modela ne postoji.

Ljudi se ismevaju mišljenju drugih i vežu se, kako je Frojd kroz mit o Edipu otkrio da svoj ego vežu uz hedonizam i tako ucenjuju decu jer sve što je bliže materiji je važnije.

Edipov hedonizam ili odbijanje odgovornosti i individualnosti kao u Denijevom primeru za veliku većinu je zastrašujuće.

Zato su ljudi poput Denija otpadnici društva jer nisu pristali na samokažnjavajuće modele života.

On nije sledio niti religijski savet koji govori o siromaštvu jer kad je bio siromašan onda je morao troduplo više da radi i na poslu bio ponižavan, ali je tada najviše bio prihvaćen od okoline.

Razvijanje novih modela poslovanja koji jačaju saradnju i kreativnost Deni je više pomogao drugima nego da je živeo kao mali točkić sistema.

Spomenuti Denijevi roditelji su najviše jadni a ko plaća taj jad nego deca?

Ljudi žele decu, ali ako ne razvijaju mišljenje i osećanja, šta će onda deliti sa svojom decom u odraslom dobu? Priče o tome šta posedujete ili šta zapažate?

Kada kao odrasli sednete s detetom i pričate o smislu života, nije li to ono što će dete ceniti? Hoće li dete ceniti što si bio točkić ili što si se usudio da živiš? Po kojoj to originalnosti koju ste razvili će se vas pamtiti vaše dete?

Zar je Frojd kao ateist morao reći ljudima da su oko sebe izgradili odbrambene sisteme u kojima odbijaju život?

Zašto deca moraju da budu učesnici tog straha od života?

Kada roditelji i dobiju demenciju oni su društveno više prihvaćeni nego kada odbace samokažnjavajuće programe.

Ljudi koji rade u domovima za starije govore mi kako oni nastavljaju da kažnjavaju, kada to ne mogu više da rade s decom, pogotovo onom koja su morala da pobegnu od ovog terora. Naime, onda to čine s osobljem ili lekarima što su mi potvrdili nebrojeno mnogo puta.

Naše telo stari prirodno i razboleva se, ali mnoge bolesti su povezane s kažnjavajućim obrascima što sam u svojoj praksi dosta puta video. Oni su odbrambeni sistemi privlačenja pažnje od okoline i nametanja krivice drugima, na primer, rečenice, kako su njihova deca bezosećajna i kako ne mare za njih.

Ono što čovek razvija u sebi najveće je bogatstvo njihovoj deci, dok isprazni ljudi brinu koju će im dete školu završiti i hoće li se snaći u životu.

Takav život donosi kolektiv koji voli naciju, a zašto je ona potrebna ljudima? Kada ne razviješ svoju originalnost onda se moraš poistovetiti s točkićem u kolektivu ili nacijom, ne možeš se radovati svojim postignućima jer ljudi koji to čine ne razgovaraju o društvenim problemima već o svojoj kreaciji i kako da je učine širom.

U naciji se opet ljudi moraju poistovetiti s originalnim pojedincima: Teslom, Mocartom, Bahom, Leonardom da Vinčijem. Neostvarivanjem te originalnosti stvara se osećaj krivice koju onda roditelji prebacuju na decu jer s njome ne mogu da žive.

Čovek odabira šta želi, a odgoj je bezvredan, niti jedna knjiga vam neće pomoći jer dete vidi jesi li ili nisi razvio originalnost.

Ako ste ikada radili kao profesor ili predavač, deca će vas odmah prepoznati ako ste lažnjak i ako nemate u sebi ovu karakteristiku.

Odgoj i originalnost neraskidivo su tkivo i ogledalo svakog roditelja i deteta.