Ako terapija protiv kandide ne pomaže, možda problem uopšte nije infekcija.

Svrab, peckanje i suvoća mogu biti znak atopijskog vaginitisa – stanja o kojem se malo govori, a koje mnoge žene žive godinama. Znanje je prvi korak ka olakšanju.

Gotovo svaka žena bar jednom u životu pomisli: „Opet gljivice.“ Svrab, peckanje, nelagodnost – simptomi su poznati, terapija se često ponavlja po automatizmu, a olakšanje ili izostane ili traje kratko. I tu počinje začarani krug samolečenja, frustracije i sumnje u sopstveno telo.

Pročitajte i ovo: SEKSUALNO SAMOPOUZDANJE: Uspešan seks sve rešava – da li je baš tako?!

Ono što se često ne uzima u obzir jeste da svi vaginalni simptomi ne znače isto. Atopijski vaginitis i gljivična infekcija mogu izgledati slično, ali su po uzroku, toku i lečenju – potpuno različiti. Razlikovati ih na vreme znači napraviti ključni korak ka trajnom olakšanju.

Gljivična infekcija i atopijski vaginitis dele zajedničku sudbinu – obe su česte, obe narušavaju kvalitet života i obe su obavijene tišinom i stidom.

Međutim, sličnost se uglavnom završava na simptomima, dok su uzroci i terapijski pristup suštinski različiti.

Pročitajte i ovo: Sve što treba da znate o spermi

Gljivična infekcija vagine, najčešće izazvana gljivicom Candida albicans, infektivnog je porekla. Nastaje kada se poremeti ravnoteža vaginalne mikroflore, usled pada imuniteta, hormonskih promena, upotrebe antibiotika, stresa ili neadekvatne ishrane.

S druge strane, atopijski vaginitis nije infekcija.

On je posledica preosetljivosti vaginalne sluzokože, alergijske reakcije ili oslabljenog zaštitnog sloja, često kod žena sklonih atopiji, alergijama ili suvoj, osetljivoj koži.

Pročitajte i ovo: ZAŠTO JE SEKS ZA MENE BOLAN: Duga lista razloga zašto penetracija može da proizvodi bol

Jedna od ključnih razlika između ova dva stanja ogleda se u vaginalnom sekretu.

Kod gljivične infekcije iscedak je obično gust, beo, grudvičast, često opisan kao „sirast“, i prati ga karakterističan osećaj pečenja i intenzivan svrab.

Miris uglavnom nije jak, ali je sekret jasno primetan. Kod atopijskog vaginitisa, iscedak najčešće izostaje ili je minimalan, providan i bez mirisa.

Upravo odsustvo „klasičnih znakova infekcije“ često dovodi do toga da se ovo stanje zanemari ili pogrešno tumači.

Svrab je zajednički simptom, ali njegov karakter se razlikuje. Kod kandide, svrab je izražen, često se pogoršava noću i prati ga crvenilo i otok.

Kod atopijskog vaginitisa, svrab je suptilniji, ali uporan, često praćen osećajem suvoće, zategnutosti i iritacije, naročito nakon kontakta sa iritansima poput sapuna, uloška, kondoma ili nakon seksualnog odnosa.

Pročitajte i ovo: Da raskrstimo jednom za svagda – šta žele žene, a šta muškarci

Bol tokom odnosa je još jedan važan signal. Dok kod gljivične infekcije bol proizlazi iz upale i osetljivosti sluzokože, kod atopijskog vaginitisa on je najčešće posledica suvoće i mikropukotina nastalih zbog oslabljenog zaštitnog sloja vagine.

Žene često opisuju ovaj bol kao „žarenje“ ili „trenje“, a ne klasičan bol.

Reakcija na terapiju je možda i najjasniji pokazatelj razlike. Gljivična infekcija se, u većini slučajeva, smiruje nakon primene odgovarajućih antimikotika.

Ako se simptomi uporno vraćaju ili uopšte ne reaguju na terapiju protiv kandide, to je jasan znak da uzrok treba tražiti na drugom mestu.

Atopijski vaginitis se ne poboljšava antimikoticima, a njihova česta upotreba može dodatno isušiti i iritirati sluzokožu, pogoršavajući stanje.

Dijagnoza atopijskog vaginitisa postavlja se isključivanjem.

Uredni vaginalni brisevi, odsustvo bakterija i gljivica, uz prisutne simptome i često alergijsku anamnezu, ukazuju na ovo stanje.

U tom slučaju, terapija se usmerava na obnovu sluzokože, eliminaciju iritansa i jačanje prirodne barijere vagine, a ne na „uništavanje“ nepostojećeg uzročnika.

Pročitajte i ovo: Najpoželjnija žena – Seksi domaćica

Razlikovanje ova dva stanja nije samo medicinsko pitanje, već i pitanje samopouzdanja i odnosa prema sopstvenom telu.

Kada žena razume šta joj se zaista dešava, prestaje da se bori protiv sebe i počinje da se brine o sebi na pravi način.

Slušanje tela, pravovremena dijagnoza i individualizovan pristup lečenju čine razliku između začaranog kruga simptoma i stvarnog oporavka.