Svojevremeno mi se za podršku i pomoć obratio muškarac u kasnim četrdesetim godinama. Bio je oženjen i nezadovoljan svojim brakom.

Promišljao je i sebe i svoju suprugu, sopstvenu (ne)sposobnost za vernost, te razvod kao (krajnju) opciju. Primetio je da se sa suprugom – koja nema svoj stav – nikada nije posvađao. Da je ona, prilagođavajući se njemu, potpuno izgubila sebe. Da u njihovom braku nema ravnopravnosti ni podsticajnog, ali da je sigurno i udobno u smislu da je uvek skuvano i oprano i briga o deci je njena. Istu tu ženu isti taj klijent doživljavao je dobrom za brak.

Marina Drobnjaković, dipl. psihološkinja i psihoterapijska savetnica

Što više slušam o brakovima svojih klijenata i njima bliskih ljudi, to češće promišljam (be)smisao, (ne)kvalitet i perspektivu braka kao takvog.

Ili je nekada, na početku, stvarno bilo dobro ili nije ni tada, ali je, eto, došlo vreme za brak, shvatilo se da ga za čekanje i gubljenje više nema. Ili su dobili decu i ulaskom u roditeljstvo izašli iz emotivnog i erotskog partnerstva, ili ih nisu dobili i razišli su se.

Pročitajte i ovo: Zašto nam je važna VEZA SA MAJKOM

Ili je ona prevarila njega, ili on nju. Ili i ona njega i on nju, najmanje jednom. Ili žele drugačije i bolje – ali nemaju snage da s nekim novim kreću ispočetka, ili im je svejedno i ne žele više ništa. Ili on donosi novac i stavlja ga na sto, pa ona ne mora da brine, ili on ne zna da uključi ni šporet ni veš mašinu – jer su kuvanje i pranje isključivo njeni.

Pročitajte i ovo: Zašto nam je važna VEZA SA OCEM

I tako, kroz rutinu i svu predvidivost bezbojne svakodnevice dođete do mesta s kojeg (mislite da) nema ni nazad, ni dalje. A trebalo bi da je tako jednostavno… I jeste, u onih koji su stvarno dobar spoj. Čak i kada nimalo nije.

Biranje partnera i odnosa koji su udobni i pretežno prijatni poželjno je i potpuno prirodno.

Izabraćete, naravno, nekoga s kim se slažete i s kim vam je dobro i lepo. Osobu koju volite i koja voli vas, onu s kojom ste bliski i privlačite se. Trebalo bi, razume se, da izaberete i partnera koji vas inspiriše i podstiče na rast. Onog koji je, takođe, inspirisan vama i onim što od vas uči.

Pročitajte i ovo: Šta je potrebno da bismo počeli LJUBAV ISPOČETKA

Sve navedeno se, nažalost, vrlo vrlo retko sreće u brakovima. Više se gleda i pita je li taj neko “dobra prilika”, koliko se “isplati” živeti s tim nekim, procenjuje li se “zahvalnim” za zajednički život i hoće li biti neko ko “ne zadaje glavobolju”.

Pročitajte i ovo: Promeniće se on: Dok kupujete vreme, prodajete sve vredno i važno što imate

Mnogo se u braku, ako ćemo pošteno, zloupotrebljava i iskorišćava. Obostrano, nisu samo žene te koje stradaju i pate, ali da lošije prolaze na mnogo više nivoa – prolaze. Deca su gotovo isključivo “obaveza” žena – i udatih i razvedenih.

Poslovi u kući su, takođe, gotovo isključivo obaveza žena. Osim dece i obaveza u kući, najveća većina žena ima i plaćene poslove. One koje rade u kancelarijama, najmanje osam sati dnevno.

Povrh svega toga, od žene se očekuje da u porodici i braku bude trpeljiva i oprašta i neoprostivo. Da “ne diže tenziju” i ne zvoca. Da mu skuva i opere. Svima, koliko god da ih ima. Uvek. I danas, u XXI veku. Nije li to sasvim poražavajuće, degradirajuće i uvredljivo za ženu?

Pročitajte i ovo: LJUBAV SA NARCISOM ILI SOCIOPATOM: Zašto su moji bivši srećniji sa drugima nego sa mnom?!

Nikada muškarca nisam čula da kaže da želi da se oženi feministkinjom, borkinjom, ženom koja “ganja karijeru”, verbalno jakom i elokventnom ženom, pravom intelektualkom, onom koja je atraktivna i privlači poglede.

Pročitajte i ovo: DVADESET saveta kako da uništite vezu ili brak

Da muškarac želi da oženi “blagu”, “tihu”, “nezahtevnu”, “neupadljivu” i ženu koja je “kućni tip” – to sam čula.

Nije mnogo drugačije ni kada su izbori od strane žena u pitanju, ali o tome sam šire i duže pisala u jednoj od prethodnih kolumni.

Mnoge se žene, vrlo rado, opredeljuju za one koje društvo naziva “papučarima” – muškarce koji najveći deo vremena provode s njima (i decom), koji nemaju veliko muško društvo, ne preteruju s poslom i (gotovo) sve odluke prepuštaju njima, svojim ženama. Retko ko bira ravnopravnost, jer – nije lako parirati i biti ravan.

Pročitajte i ovo: Da li je kompatibilnost važnija od privlačnosti?

Mnogo je lakše biti “iznad” ili “ispod” i dominirati ili biti onaj kojim se dominira.

Jednu našu glumicu i nekadašnju balerinu nedavno sam čula da kaže da žena, nakon što na muževljevoj košulji nađe karmin neke druge žene, požuri da opere tu košulju kako on ne bi znao da ona zna.

Foto Cayton Heath

Pomislila sam kako to zapažanje savršeno dobro ilustruje funkcionisanje velikog broja udatih žena. Prevarena žena, ako tim povodom nešto i odluči da preduzme, prati i sačekuje nju, drugu ženu. Ne njega.

Pročitajte i ovo: Koliko ste seksualno (ne)kompatibilni sa partnerom  – zašto i koliko je to bitno?

Nju upozorava i njoj preti, od nje traži da njenog muža i porodicu ostavi na miru. S njom vodi razgovore koje bi trebalo da vodi sa svojim suprugom. I ta je žena, verujem, “dobra” za brak jer ga bira po svaku cenu i nema onoga što zavređuje njeno NE.

Mnogi muškarci dobrim za brak nalaze one žene kojima je (dovoljno) dobro i kada je – loše. Žene s kojima mogu kako god hoće, neograničeno dugo.

Pročitajte i ovo: Želite da gledate svoju ženu sa drugim muškarcem? Zašto biste to radili? I šta se krije iza toga?

Šta to brak daje i nudi onima koji se za njega grčevito drže? Pre i iznad svega drugog, rekla bih da je to sigurnost vraćanja “primarnom”, proverenom, trajnom, sigurnost vraćanja domu i porodici. I posle svega i uprkos svemu.

Za mnoge je brak, jednostavno, manje verovatno i teže raskidiv od “obične” veze  ili (vanbračne) zajednice u kojoj nema dece. Mnogi se u braku osećaju sigurno – čak i kada ga mnogo čim iznova ugrožavaju i nesigurnim čine njegovo dalje trajanje.

Pročitajte i ovo: Ne rastajemo se zato što se nismo slagali, već zato što smo voleli projekciju, a ne osobu

Zašto? Zato što znaju da je njihov partner “dobar” za brak i neće otići ni povređen, uvređen, zanemaren, nezadovoljan, razočaran ili ljut.

Prethodno napisano u vezi je sa sledećim – navikom. Navika je zbilja čudo. Nakon što nekoga naviknete da doživljavate svojim, nakon što drugi postane delom vašeg identiteta i doživljavanja vas samih – izuzetno vam je teško i da pomislite na bivanje s nekim nepoznatim i novim, a kamoli da stvarno budete s njim.

Pročitajte i ovo: KAKO DA BUDEMO SREĆNI: Očekivanja i drugi demoni kulture lažne sreće i osmeha

Na kraju ili na početku – tu je i taj interes, računica ove ili one vrste. I svest o tome da se sve može zloupotrebiti. Nezavidan položaj u braku, pogotovu žena, vrlo se često zloupotrebljava.

Naravno, žena nije devojčica i može da bira i odlučuje, ali to ne menja činjenicu da onaj koji voli ne zloupotrebljava i ne manipuliše.

Pročitajte i ovo: ZABRANJENA LJUBAV ili izbegavanje suočavanja sa sopstvenom nesposobnošću voljenja

Rekla bih da je dobro sve što je vama dobro. Nije važno da li bih istim bila zadovoljna ja ili neko treći. Međutim, u čemu je (ipak) problem? Pa, u tome što ljudi koji se zadovoljavaju nezadovoljavajućim – nisu zadovoljni. U tome što dođu kod psihologa i žale se, kaju, plaču i pitaju šta im sve to treba i kako da iz izabranog izađu.

Problem je u tome što “dobro” za brak nije dobro i za osobe u braku. U tome što se “dobro” za brak sasvim loše poima.

Pročitajte i ovo: KADA UM PATI, TELO JAUČE: Tvoje telo govori, saslušaj ga!

(Naj)jednostavnije, (naj)sigurnije i (naj)lakše je jedno, a stvarno dobro, zdravo i podsticajno je sasvim drugo. Prvo nikada i nikako ne vodi miru i sreći, drugo je neophodni preduslov za oba.

Ako birate i opredeljujete se za prvo, pozivam vas da pogledate i dobro promislite sopstvena uverenja o braku,  svoje strahove i nesigurnosti, te ono što cenite da dobijate i gubite bivanjem s onim s kojim je (naj)jednostavnije, (naj)sigurnije i (naj)lakše biti.

Pozivam vas da vidite kako to da mislite da je taj neko najbolje što možete. Jer, onaj koji želi, zna da zavređuje i može više – ne pristaje na manje.

Pročitajte i ovo: LJUTNJA: Glavno oružje u funkciji zašite sopstvenih potreba koje pokreće na promenu

(Naj)jednostavnije, (naj)sigurnije i (naj)lakše – u emotivnoj vezi ili braku – nikako nije ni jednostavno ni lako. To vam je, sigurno, do sada postalo jasno.