POVODOM DANA SEĆANJA NA ŽENE ŽRTVE NASILJA – 18.MAJA: KAKAV JE ODGOVOR INSTITUCIJA NA NASILJE PREMA ŽENAMA

Žene u Srbiji u najvećem broju slučajeva ubijaju njihovi partneri ili bivši partneri, i to upotrebom noža, davljenjem ili vatrenim oružjem, a najopasnije mesto za ženu i dalje predstavlja dom u kom živi. Najveći broj ubijenih žena u Srbiji tokom 2018. godine je bilo starosti iznad 55 godina.

Ovo su podaci o rasprostranjenosti i karakteristikama femicida (rodno zasnovanog ubistva, učinjenog nad ženama, devojkama, devojčicama pa i bebama ženskog pola od strane osobe muškog pola) za 2017. godinu koji su danas javnosti predstavile aktivistkinje Autonomnog ženskog centra (AŽC), u susret Danu sećanja na žene žrtve nasilja koji će se prvi put ove godine u Srbiji obeležiti 18. maja. Ovaj datum je prošle godine ustanovila Vlada Republike Srbije, na inicijativu Mreže žena protiv nasilja, u znak sećanja na sedam žena koje su ubijene u porodično/partnerskom nasilju tokom samo tri dana, 16. 17. i 18.maja 2015.godine.

AŽC i Udruženje žena „Peščanik“ iz Kruševca tim povodom zajedno pokreću osmodnevnu kampanju pod sloganom „Ako sistem ne reaguje, reaguje zločinac“ želeći da ukažu na brojne propuste sistema zbog kojih mnoge žene nisu zaštićene na vreme.

Na konferenciji za novinare ova dva udruženja su predstavila publikaciju „Nijedna žena više“ koja sadrži analize postupanja policije, tužilaštva i centara za socijalni rad u slučajevima femicida prošle godine kao i izveštaje o efikasnosti suđenja u dva sudska postupka povodom femicida koje su ove organizacije pratile i druge relevantne izveštaje.

Zato tražimo odgovornost profesionalaca koji ne prepoznaju postojanje rizika od nasilja po život žene, ne čine dovoljno da je zaštite i tako ne uspeju da ga spreče. Do sada je samo jedan policijski službenik sankcionisan otkazom jer nije dobro procenio postojanje rizika. 

Rekla je Vanja Macanović, advokatica AŽC, predstavljajući delove publikacije „Nijedna žena više“.

Na konferenciji za novinare predstavljeni su i delovi publikacije koji se odnose na izveštavanje medija o nasilju prema ženama kao i iskustva psihoterapeutkinja u radu sa više od 70 žena o tome kroz šta sve prolaze, ne samo tokom perioda nasilničkog ponašanja partnera već i kasnije, tokom sudskih postupaka.

Verovati iskustvu žene koja je preživela nasilje je prvi i osnovni preduslov da svo dalje postupanje profesionalaca u institucijama dovede do adekvatne zaštite žena od nasilja i ubistva. Stavljanje ženinih potreba u fokus postupanja profesionalaca je apslutni prioritet. Nasuprot tome, profesionalci su u praksi mnogo češće skloni da donose odluke na osnovu ličnih mišljenja i stavova (okrivljavanje žene za nasilje koje trpi, normalizacija nasilja, podrška nasilniku…) i zato loše procenjuju rizik od nasilja po život žene“, rekla je Biljana Slavković, psihoterapeutkinja Instituta za psihodramu, koja se, takođe, obratila novinarima.

Iz iskustva rada sa medijima na unapređenju kvaliteta medijskih članaka o nasilju, Snežana Jakovljević iz Udruženja žena „Peščanik“ iz Kruševca preporučila je novinarkama i novinarima da kada izveštavaju o ženama ili žrtvama nasilja, pišu kao da izveštavaju o sebi. Ova preporuka je izrečena u kontekstu sve češćeg tabloidnog i senzacionalističkog izveštavanja pojedinih medija o ovoj temi.

Brojne aktivnosti će tog dana biti organizovane i u drugim gradovima u kojima deluju organizacije članice Mreže „Žene protiv nasilja“.