Među gomilom strahova koji nas “prate” tokom zivota je i strah od intimnosti.

Biti intiman sa nekom osobom znači podeliti mnogo dobrih i loših misli, emocija, raspoloženja i stanja naše duše. Podeliti i dobro i zlo. Nije lako biti intiman, jer to zahteva razotkrivanje. Ne radi se o skidanju odeće, to je bar danas lak zadatak, za većinu žena i muškaraca, već o duhovnom “skidanju”. Da bi došli do prave intimnosti, treba  preći veliki put. Međutim, mnogi od nas danas nisu spremni za to “putovanje”.

Josif Fidanovski, psihoseksualni terapeut i savetnik za partnerske odnose

Šta se to desilo sa nama i zašto bežimo od intimnosti? Zašto se plašimo da se duhovno razotkrijemo?

Kod nekoga je manji, pa će ta osoba, na primer, osećati strah da kaže partneru nešto što ga duboko muči, ili da bude veći, u smislu da ne želi da stupi u bliži kontakt sa nekim partnerom, da se upozna, izlazi, zabavlja, ljubi, itd. Ovo mogu da budu dva kraja na jednoj lestvici, a između njih mnogo suptilnih varijacija.

Photo by Ayo Ogunseinde on Unsplash

Kao da se bojimo da nas “onaj” drugi ne povredi, pa smo na nekom odstojanju, distanci, ili bežimo glavom bez obzira. Nas strah leži u našem neprihvatanju samog sebe. Verujemo da nam nešto nedostaje, da nismo onakvi kakvi bi trebalo da budemo. Želimo da budemo drugačiji, kao drugi ljudi, ali, nažalost, i oni drugi žele to isto, da budu kao mi.

U najgorem slučaju imaćemo osobu koja se brani od intimnosti, time što izbegava partnerske relacije, boji se da se približi drugoj osobi, a u najboljem slučaju osoba ulazi u bliži kontakt s drugom osobom, održava veze, ali nikada se do kraja ne prepusti u tim susretima. Maska u funkciji zaštite je stalno prisutna. Te osobe se stalno brane, a često i ne znajuci od čega i zbog čega. Međutim, kao da je opasnost stalno prisutna.

Photo by Alvin Mahmudov on Unsplash

Oni drugi, koji nemaju ovaj strah, gotovo da ne postoje. To su ljudi koji su spoznali sebe, prihvatili sebe, i ne boje se da to podele sa partnerom, pa i sa celim svetom ako treba. To su prosvetljeni ljudi, visoke svesnosti, dubokog razumevanja soptvene duše, koji su očistili sebe od mnogih uslovljenih načina razmišljanja i uspeli da izgrade novu sliku o sebi, nezavisnu od drugih želja, očekivanja i shvatanja.

Svako od nas ima određenu dozu povređenosti, potisnute agresije, besa, mržnje prema osobama koje su nas nekada povredile. Da li su to bili roditelji, prijatelji, ljubavnici, sada nije bitno. Ta osećanja su duboko potisnuta u nama, a da mi nismo svesni zašto se tako ponašamo, zasto se plašimo bližeg “upoznavanja”.

Photo by Jose Alfredo Lerma Contreras on Unsplash

Ta osećanja postoje i ona nas uslovljavaju da donosimo pogrešne korake, odluke koje nam nisu korisne, već štetne. Uprkos tome, mi se držimo sopstvenog stila, jer verujemo da nemamo izbora. Toliko smo puni “svega”, da nam preostaje da bacimo “atomsku bombu” na ceo svet, da bismo se spasili. Paradoks je u tome što nas ni to ne može spasiti.

Sva ta negativna osećanja bila su u prošlosti, ona više nisu tu, ali ih mi zahvaljujući našem razmišljanju, ponovo aktiviramo.

Daću vam jedan primer.

Zbog nezadovoljavajućih brakova, stvorio je utisak da se sa ženama ne može stvoriti dobar odnos i da je najlakše seksati se. I to ne sa bilo kojom ženom, već sa devojkom 20, pa i više godina mlađom od njega, kako bi “nahranio” svoj ego.

Photo by Pablo Heimplatz on Unsplash

Nije problem što se seksa, niti što je ona mlađa od njega, iako, po prirodi stvari, teško mogu da se uklope, već zbog njegovog bega od intimnosti, a na taj način, i od ljubavi.

On upravo beži od samog sebe. Želi da bude veći u sopstvenim i tuđim očima, njemu imponuje što je našao mladu devojku, veruje da još nije za “bacanje”. Ne ulazeći u motive zbog kojih je ta devojka s njim, postaje jasno da on “živi” od svog ega. Stvorio je lažnu sliku o sebi pa želi da je održi.

Ego je laž za koju vi mislite da je vaša istina. Vaš ego je stvorilo društvo, to je maska koju vi koristite, i to ne jednu, već više njih, kako bi vas ljudi više cenili, prihvatili, itd. Na taj način ste slagali samog sebe i živite lažni zivot. Pod okriljem vašeg zadovoljstva, krije se duboko nezadovoljstvo. Vi vapite za ljubavlju i pravom intimnošću, ali nikada niste postali svesni u čemu je problem.

Photo by Tanja Heffner on Unsplash

Zato, lakše vam je da se zadovoljite malim stvarima, kao što je seks sa nekom klinkom, i da mislite da je to u redu. Nažalost, ni najbolji seks vam ne može pomoći da se osećate bolje. Uvek ćete imati osećanje da vam nešto nedostaje. To osećanje prozilazi iz nedostatka ljubavi i intimnosti. Ali, ponavljam, vi toga niste svesni. Vi jos uvek spavate.

Prava intimnost je kada i jedan i drugi partner dele ono što im leži na srcu, a nijedan ni drugi se ne osećaju loše u vezi toga. I jedan i drugi osećaju slobodu da izraze sebe, a takođe su spremni da razumeju onog drugog. Možda u partnerskim relacijama je potrebno nešto i sakriti, ali da li se može doći do prave intimnosti ako postoji diplomatija, licemerstvo i laž?!

Ne, pre mislim da je potrebno da naučimo da prihvatamo stvari kod onog drugog, ali prvo kod sebe, bez obzira na to o čemu se radi, da bismo bili kadri da vremenom dođemo do istinske intimnosti. U suprotnom, hvalićemo se kako volimo jedne druge, kako smo se “upoznali”, a iza toga ostaće mnogo nedorečenosti i nejasnoća.

Photo by Maximilien T’Scharner on Unsplash

Za sve one koji su spremni da vole na pravi način, potrebno je raditi na smanjenju straha od intimnosti, a ne na njegovom povećanju. Ono što danas vidim je upravo nejasna i nesuštinska komunikacija površnog tipa, koja stvara iluziju bliskosti, ali je upravo pokazatelj naše duboke nesigurnosti, loše komunikacije sa samim sobom i partnerom, koja nas udaljava od prave bliskosti.

Kad jednom prihvatimo sebe, bez uslovljavanja, onda ćemo moći da se lakše razotkrijemo pred partnerom i trasiramo put do prave intimnosti. Svaki razvoj zahteva strpljenje zbog kriza koje se javljaju, ali upravo nam to strpljenje nedostaje.

Photo by Jon Asato on Unsplash

Nestrpljive osobe ne umeju da čekaju, žele sve sada i odmah. Nisu ni one same krive, ceo zapadni svet tako funkcioniše, zato je teško odupreti se. Teško je zbog saznanja da imamo samo jedan život, pa pokušavamo da sve uhvatimo sada i odmah. Problem je upravo u strahu da će nam proći život, a mnogo toga nismo probali. Ali, zapamtite, kvantitet retko kada odražava kvalitet. Možete pojesti mnogo, možete popiti puno, imati puno orgazama, ali to ne znači da ste više uživali.

Možda bi to najbolje opisao na jednom primeru – kad sam jednom izašao sa jednim prijateljem, bili smo u nekom kafiću. Bila je fina muzika, raspoložena raja, ali moj prijatelj je posle 20 minuta rekao da idemo na drugo mesto, jer navodno tu nema mnogo lepih devojaka. Pošto je bio prilično napadan, poslušao sam ga, pa smo otišli u neki klub. Tamo su bile neke “poznate” face, ali zbog različite vrste muzike, koja njemu nije bila baš najprijatnija, poželeo je da odemo do kluba pored ovog u kom smo bili. Opet sam ga poslušao, pa smo otišli da vidimo kakav je “život” na tom mestu. Ubrzo, posle 15-tak minuta, bilo mu je i tamo dosadno, pa je predložio novi klub gde ima više zabave. Samo sam se pitao kad će da se umori i da stane. Otišli smo i u taj lokal, ali ni tamo nismo previše dugo ostali. Možda nekih pola sata, kad mi je rekao, ajde, idemo. Pitao sam ga gde ćemo, jer smo maltene svuda bili, a on mi uzvratio da je umoran i da želi da idemo kući.

Ja sam bio raspoložen te večeri, meni je svako mesto bilo prijatno na svoj način, ali mom prijatelju nije. Hteo je da dobije više, da ode negde gde bi mogao da “dobije” više provoda, zabave i slično, ali glavno pitanje je koliko je njemu bilo do provoda i šta je on, u stvari, želeo?!

Nemojte da igrate tu glupu igru, da stalno menjate nešto u spoljnoj sredini, da stalno odlazite na druga mesta, da menjate boju kose, frizuru, partnera i slično. Na početku će vam biti interesantno, ali vam to neće pomoći. Nikada nećete stići do intimnosti. Za sve je potrebno vreme, a vama se žuri. Paradoks je u tome što nikada nećete stići na to rajsko mesto, nikada nećete naći partnera koji vas ispunjava.

I vi ćete, kao i moj prijatelj, da želite više, negde tamo daleko. Puni ste nepoverenja u sebe i druge, pa imate preveliku želju da nađete osobu koja je dostojna vaše pažnje i ljubavi. Za divno čudo, nikada ne dođete do te osobe. Nije problem što takve osobe ne postoje, već je problem u vama što ne uspevate da uvidite suštinu, jer se bojite da ćete možda opet biti povređeni. Taj strah vas udaljava od bliskosti. On vam ne dozvoljava da preduzmete rizik, rizik da ćete možda opet biti odbačeni ili ostavljeni.

Da biste postali intimni sa nekom osobom, potrebno je da budete pametni, da čekate. Da date i sebi i partneru šansu za rast i razvoj. Samo tako ćete biti blizu onoga što potajno želite. Čovek mora da nauči da ceka, da osluškuje sebe i partnera. Da krene sa poverenjem u sebe, da veruje da će stvari ići dobrim tokom, bez lažne idealizacije, sa mirnoćom u sebi, bez neke posebne euforije. Samo tako mu svest može biti čistija, kako ne bi pogrešno protumačio i sebe i partnera u ljubavnim odnosima.

Za pocetak je dovoljno da ne budete smetnja onom drugom. Time ste mnogo učinili za sebe, svog partnera i vašu vezu. Bilo bi dobro da više rizikujemo i razotkrivamo sebe, jer je to jedini put ka ljubavi.