Iako je sezona odmora, ipak mislim da čitateljke portala Sito&Rešeto, dame 35+, zanimaju i teže teme. Eto, na primer Grčka!

 

Ovih dana, svi pišu o Grčkoj i pregovorima o dugu koji ne mogu da plate, što nije iznenadilo čak ni one koji su im dali novac, na prvom mestu. Često se piše o njihovom ministru finansija ili mađioničaru finansija, bolje rečeno, o kome mnogi misle da je veoma kompetentan, dok neki bez sposobnosti dubljeg uvida, isključivo komentarišu njegov, navodno, dobar izgled.

Tja, ukusi su različiti ali činjenica je da je on zaista mađioničar, s obzirom na to da zahvaljujući njemu Grčka pluta ka novom letu, novoj sezoni i novom prilivu svežeg kapitala od glavne industrijske grane – turizma.

I eto, čuli smo da Grci nemaju novca da plate dospele rate kredita u junu mesecu 2015. godine. Nekih, tričavih 1.6 milijardi evra. Grci prete izlaskom iz Eurozone. Južni, siromašni susedi veselo trljaju ruke i raduju se tuđoj nesreći, kao i već dugo iščekivanom raspadu EU, zaboravljajući istorijske primere da kada veliki padaju, mali najviše stradaju.

Šta se, u stvari, desilo sa Grčkom?

Grčka vladajuća elita vodila je ekonomsku politiku kako je najbolje smatrala da može. U želji da ubrza razvoj zemlje, ulazila je u ozbiljna zaduženja i, naravno, trošila novac nenamenski, a onda su došla teška vremena i kriza. Zaduženja su naveliko prevazilazila prihode države. Ali dobro, ni prvi ni poslednji put. Kao što znamo, sve države vraćaju svoje dugove, samo je pitanje vremena.

Da problem bude veći, kada je počela kriza, Grčka se obratila svojim saveznicima, prema propisima Evropske Unije, i dodatno se zadužila novim pozajmicama.

Sve zajedno, Grčka duguje EUR 27 milijardi ECB-u, EUR 20 milijardi MMF-u, individualnim članicama EU oko EUR 53 milijarde bilateralnih kredita (koje su dale sve zemlje EU, osim Slovačke) i EUR 144 milijarde, iz programa pomoći EU, koji podržava sadašnje programe.

Realno, ovaj kredit sada ne može da se otplati. Pored zahteva za smanjenjem kamata, Grci zahtevaju i produženje roka otplate na 100 godina. Ne, ne, nisam se zabrojala kao sadašnji ambasador Srbije u Kini, Milan Bačević – 100 godina.

Pored toga, prema novom planu restrukturiranja, Grčka traži dodatnih EUR 27 milijardi kredita, koje bi platili nakon isplate obveznica Evropske Centralne banke.

Problem Grčke je daleko jednostavniji nego što novinari pokušavaju da ga predstave. Grčka može da izađe iz Eurozone i time će imati više štete nego koristi, a ceh će, uglavnom, pasti na njihov račun. Euro i EU će, naravno, opstati dokle god veći broj članica ima zajednički interes. Sve je to lepo predstavila i Kristin Lagard iz MMF-a.

Dugovi moraju da se vraćaju. Krediti moraju da se otplate. Istorijski primeri su nebrojeni, jer dati novac pripada nekome.

Navešću primer iz istorije. Da li se iko seća šta je dovelo do kraha velikog Egipatskog carstva?

Klepoatrin brat i muž, Ptolomej XIV, uzimao je kredite od Rimskog carstva, da bi se borio protiv svoje sestre i neprijatelja na svim stranama carstva. Uskoro, krediti su progutali Egipat, iako je bio dovoljno veliki da hrani tada poznati svet, sa svoje dve žetve godišnje. Uz sve pokušaje Kleopatre VII, da odbrani Egipat i poznatih saveza sa Cezarem i Markom Antonijem, posle njene smrti Egipat i zvanično postaje provincija Rimskog carstva. I tako još mnogo puta kroz istoriju, na drugim meridijanima.

No, šalu na stranu, Egipat je bio pritisnut unutrašnjim problemima, mnogo vekova pre raspada, kao što je i danas Evropska Unija.

Grčki problem upalio je još jedan alarm, a to je da EU ne funkcioniše kako treba, kao i da se ruše unutrašnja pravila. Na primer, pravila iz Mastrihta, koja nalažu da spoljni dug zemlje ne prelazi 60% BNP. I pored kršenja ovih pravila, EU je davala dodatne kredite Grčkoj, koje ona sada ne može da vrati, iako su svi unapred znali da nema odakle da ih vrati i da može da se desi da Grčka bankrotira i uđe u dugoročni period krize.

Dešavalo se i to često u istoriji.

Sa druge strane, sasvim je moguće da odluči da izađe iz Eurozone i EU. To bi moglo da inspiriše Veliku Britaniju da glasa za izlazak iz EU 2017. godine, što može dovesti do mnogo drugih posledica.

Ali jedno je sigurno, mi ćemo nastaviti da idemo na prelepo grčko more i da uzivamo uz sirtaki i uzo. Tako ćemo, čak, da pomognemo Grčkoj, da bolje živi.

Nego, zašto ja sad pišem o toj Grčkoj i njihovim problemima, kad je ovako lepo vreme?!

Grčka je primer kako nije bitno samo doneti novac u zemlju, bitno je kako se troši unutar zemlje i kako se investira.

Pored primera Grčke i starog Egipta, daću vam suprotan primer Španije, koja je u istim problemima, ali čini se, sa više karata u rukama, da se izbori sa njima.

Još bolji primer je posleratna Nemačka, koja je uspešno uspela da stane na noge, vrati sve pozajmice i postane motor Evrope, pravo nemačko čudo.

Zato, kad sledeći put budu raspisani izbori u Srbiji, molim vas, ali najlepše vas molim, zapitajte se ko će uspeti nešto da uradi sa parama, koje dođu u zemlju ili već postoje u zemlji, a ne samo ko će uspeti da privuče novac i ko zastupa vašu nacionalnu ideju jer to je ključna razlika između uspešnih zemalja i onih manje uspešnih.

Korupcija, problemi institucija i emotivan odnos ka nacionalnom postoje svugde u svetu, ali oni koji domaćinski raspolažu bogatstvom jedne zemlje, njih je malo. takvi ljudi su dragoceni jer čine razliku.

Autorka teksta: Jo Baker, ekonomska savetnica i specijalna dopisnica iz Londona.