Razgovaram sa Lukom (16god).

Ranije je imao mnogo loših iskustava, i u školi, i sa roditeljima. Ali, sada je drugačije, značajno bolje, pa mi kaže da je čak počeo pomalo da zaboravlja koliko mu je ranije bilo teško.

Jelena Holcer, dipl. pedagoškinja, direktorka Škole za roditelje

Zato ga pitam:

– Imaš li utisak da je vreme nekako učinilo svoje, pa ti je zato sada lakše, zato sada pomalo zaboravljaš ono ranije?

– Ne baš vreme, više iskustva.

– Kako to misliš?

– Da vam nacrtam?

I nacrta nekoliko uspravnih linija. Objašnjava mi da su to njegova loša iskustva od ranije. Zatim, nacrta gomilu tačaka okolo.

Pitam ga: 

– Šta su ove tačke?

– To su nova iskustva, novi događaji, svakodnevica…

– I? U kakvoj su oni vezi sa ovim lošim događajima?

– Oni su kao pesak koji pada preko ovog trnja, ovih šiljaka. Ne moramo toga ni biti svesni, ne moraju ni ti događaji da budu ništa specijalno. Ali, oni postepeno popunjavaju praznine oko ovih šiljaka a jednom će ih i prekriti. To još uvek ne znači da loše stvari iz prošlosti ne postoje, ali nas zbog ovih novih događaja više neće baš toliko boleti.

Ne znam da li je Luka mislio da ćemo jednom hodati po pesku, a ne po trnju, ali sam zahvalna što me je naučio da vreme ne leči ništa, već pesak novih iskustava.