Zašto imate snažnu potrebu da budete u vezi?

Jeste li se zapitale zašto On može da bude sam sebi dovoljan i zadovoljan svojim životom da jednostavno uživa, bavi se samim sobom, svojom karijerom, hobijima – bez prevelike „potrebnosti“ za ženom, vezivanjem, romantikom i seksom?

Irena Jurjević, savetnica iz Gestalt psihoterapije i osnivač Centra uspeha

I zašto vi to isto ne možete postići?! Pa kad ste u vezi nastojite da je pošto poto zadržite, a kad ste single nastojite da što pre pronađete partnera?

U ovom tekstu obraćam se isključivo ženama, i to onima koje su ovisne o vezi, ljubavi ili romantici, jer je u društvu više ovisnih žena, nego ovisnih muškaraca (iako sve napisano vredi i obrnuto, kao i za homo i heteroseksualne veze).

Moji članci na ovu tematiku prvenstveno se zasnivaju na knjizi „Žene koje previše vole“, Robin Norwood. Ako se prepoznate u tematici, predlažem vam svakako da se bacite na literaturu, vredno je i pomaže.

Carrie & Mr. Big sindrom – voleti muškarca koji ne uzvraća ljubav

Mr. Big je šarmantan, zavodljiv, samopouzdan, uspešan, zabavan, povremeno brižan. Ali, on je, takođe, distanciran, često i hladan, ne može/želi da se (oba)veže, ne može da izusti „You are the one“, u vezi vidi ponajviše „sebe“, a ne „njih dvoje“, tu je, ali istovremeno je stalno jednom nogom izvan veze. Njega u vezi ne drži ljubav, već ugađanje vlastitom ja, a istovremeno Carrie hrani otrovnim nežnostima.

Carrie je arhetip svega ženskog i ženstvenog –  to je razlog zbog kojeg sve možemo da se poistovjetimo s njom. Međutim, ona je i žena koja „previše voli“. Žudi za ljubavlju i bliskošću, potpunoj predanosti u vezi – i kad to dobije (utelovljeno u liku Adiana) ne zaljubljuje se u njega potpuno. Oseća da joj je previše njegove pažnje, pomalo joj je dosadan, voli ga, ali nekako nije sigurna da želi da ostane s njim. Duboko u sebi sve vreme žudi za Big-om; čovekom za čiju ljubav i pažnju mora da se grebe i trudi, te pristaje na mrvice.

Svaka od nas najverojatnije je barem jednom u životu iskusila kako je to zaljubiti se u muškarca koji ne uzvraća ljubav, pažnju i bliskost na način na koji nam je potrebno. Žena sa zdravom dozom samopoštovanja i ljubavi prema sebi takvog će muškarca vrlo brzo ostaviti. Ona koja je u detinjstvu trpela od manjka osećaja sigurnosti, bezuslovne roditeljske ljubavi, brige, pažnje i nežnosti – zaljubljivaće se u muškarce koji će je svojim ponašanjem dovoditi do istog stanja i osećaja deficita i manjka sopstvene vrednosti koje je doživela u detinjstvu.

Muškarac u kakvog se zaljubljuje žena koja previše voli ne mora da bude ekstreman u svom ponašanju, kao na primer zlostavljač.

On može da bude hladan i distanciran, neodgovoran, depresivan i neraspoložen, „Petar Pan – večni dečak“, neprijatan, zajedljiv i kritičan, nesposoban za odrasli život, ovisnik koji ženu vara s alkoholom, preteranim radom, ženama, kompjuterskim igricama, drogama, kockanjem, „Don Huan“. Kakav god tip muškarca bio, žena od njega ne dobija zdravu količinu poštovanja, ljubavi, pažnje i bliskosti.

Carrie

Što znači preterana ljubav?

Sedite s prijateljicama na kavf i uživate u društvu. Ali zapravo ne uživate potpuno, jer vam oko stalno beži na mobilni „Zašto se on još ne javlja?“ Ili idete u shopping i vodite njega sa sobom, iako znate da se zapravo dosađuje dok vi razgledavate ženske krpice. Nekako vam je prazno bez njega, potrebno vam je da on bude pored vas u svakom trenutku.

Pretjeranu ljubav opisuje i ovaj razgovor između klijentkinje i psihoterapeutkinje:

–    Ne mogu da zamislim život bez njega. Stvarno ne bih mogla bez njega.
–    Zamislite da ga ostavljate. Kako je biti ponovo sama?
–    Ajoj, strašno, nepodnošljivo. Osećam ogromnu prazninu u sebi, gotovo, mučninu. Grozno, grozno. Ne mogu ni da zamislim.

Ne moći bez njega, znači učiniti sve i trpeti svašta da ne dođe do raskida. Ono što nazivamo ludom ljubavlju i strašću, izgaranjem od zaljubljenosti, gubljenjem glave – zapravo je patologija, a ne ljubav i predanost.

Virujen u te, s tobom živin lipo
Sve dok me bude volit ću te slipo
Virujen u te, ispovidan grije
I kad me varaš s tobom lipo mi je…

Severina

Niko od nas nije toliko samodovoljan da mu uopšte nije potrebna druga osoba. Odnos postaje ovisnost onda kada se svi sitni elementi ovisnosti „potreban si mi“ toliko prošire da postaju sila koja upravlja vašom privrženošću. To stvara unutarnju prisilu koja nas lišava slobode da volimo drugu osobu na temelju slobodnog izbora i slobode između održavanja ili raskidanja odnosa.

Stepen gladi za privrženošću koji ćete osećati i u odraslom dobu, i koji će uticati na vaše odnose, uveliko zavisi o vašem ranom detinjstvu i tome koliko su vaši roditelj zadovoljili vašu potrebu za privrženošću, a kasnije i potrebu za nezavisnošću

Evo kako, u odrasloj dobi, zvuči glad za privrženošću:

–    Osećam da potpuno živim samo kad sam u ljubavnom odnosu.
–    Osećam se nepotpunom bez njega. On me upotpunjava.
–    Kad bih ga izgubila, ne bi bilo vredno živeti. On je moja sreća.

Ovisni ste o drugoj osobi onda kada vaši osećaji za privrženošću i bliskošću nadjačaju glas razuma kad je potrebno napustiti lošu vezu, tj. kad vaša potreba za privrženošću nadvladava vašu sposobnost da postupate u svoju korist.

Ako se držite lošeg odnosa, između ostalog i zato što se nečega bojite (na primer, da budete sami), upitajte se čega se zapravo bojite i odakle potiče taj strah?

Kad pitam svoje klijente (ovde je najčešće reč o ženama) šta ih sve drži u lošoj vezi, jedan od prvih odgovora je: strah od samoće. Kad opisuju svoju fantaziju o tome kako izgleda samački život najčešće shvate kako i nije tako loše kao što su zamišljale. Zapravo, bude im uzbudljivo da razmišljaju o tome. Ono što navode kao zastrašujuće je osećaj duboke praznine, za koju misle da bi osećale bez muškarca. A taj osećaj nema puno veze sa samostalnim životom, on je njihovo sećanje na osećaj napuštenosti i praznine koji su osećale dok su bile deca.

What you see is what you get

Kad se zaljubimo i vidimo potencijal onoga što bi muškarac mogao da postane, a ne stvarnog muškarca – upravo onakvog kakav je, postoji velika šansa da ćemo da se razočaramo kad „progledamo“ i upoznamo tog istog muškarca sa svim onim karakteristikama pred kojima smo zatvarale oči u početku.

Žene koje previše vole zaljubljuju se u muškarce koji su na neki način nedostupni, delomično dostupni ili hladni, te ga one svojom ljubavlju pokušavaju otopiti i pridobiti njihovu pažnju.

Često žive u zabludi: „Ispod njegove hladne spoljašnjosti postoji divan, topao, brižan muškarac. Ako mu budem davala dovoljno ljubavi, pažnje, ako budem zadovoljavala njegove potrebe, otopiću ga i proniknuti do tog neiskorišćenog potencijala.“

Ljubavni trokut 500

 

Žene koje previše vole gaje nadu da će one same uspeti jednog dana da se dovoljno promene i time podstaći promenu u njemu.

One zapravo ne vide muškarca onakvog kakav on stvarno jeste i šta stvarno nudi, već isključivo gledaju (fantaziraju) njegove potencijale, tj. ono što bi on mogao da postane. Sve njihove aktivnosti i nastojanja usmerena su na kontrolisanje njegovog ponašanja i osećaja, menjanje i prilagođavanje sebe njegovim potrebama i željama. I to sve u nastojanju da će se on promeniti i postati njihov princ iz bajke (brižni roditelj kakvog nikada nisu imale).

Što se on lošije ponaša prema njima, to one jače pokušavaju da uspostave kontrolu nad njim i njegovim ponašanjem. Više se trude, popravljaju same sebe, verujući da s njima nešto nije u redu i da bi još više trebalo da se poprave. Postaju prilagodljivije, mršavije, zavodljivije, bolje domaćice… sve kako bi u njemu podstakle željenu promenu.

„Ako ja kažem/napravim/budem… onda će on…“

Na psihoterapiji ili na kafi s prijateljicama non-stop pričaju o njemu – dok svoje osećaje, potrebe i interese ni ne spominju (najčešće ih uopšte nisu ni svesne).

Žive u fantaziji da svojim ponašanjem mogu da utiču na njega „Samo kad bih još probala malo više da komuniciram, budem zavodljivija, strpljivija, manje zahtevna, veselija…“ Što se žena više trudi oko njega, što više krivice preuzima na sebe, što se više ponižava – on oostaje sve više onakav kakav je. Da bi mogle da podnesu da budu u lošoj vezi, potrebna im je velika količina iskrivljavanja i ulepšavanja istine, okretanja glave, pokrivanja ušiju i zabijanja glave duboko u pesak.

Osnovna iluzija, koja je sama po sebi iskrivljenje stvarnosti glasi: „Ako mogu da uspostavim odnos s tom osobom i pobrinem se da bude dobar, život će mi biti divan; ako ne mogu, život će mi biti užasan, prazan i nesretan.“ Iluzija se temelji na nesvesnoj želji za ponovnim doživljavanjem blažene veze (osećaj jedinstva, celovitosti, ispunjenosti) s majkom iz prvih godina detinjstva i/ili posebne i uzbudljive veze s ocem nešto kasnije.

Neka od samozavaravanja kojima se služimo kako bismo ostali u svojim nezadovoljavajućim vezama:

–    Da me stvarno ne voli, ne bi i dalje izlazio sa mnom.
–    Kaže da se nikad neće ženiti i da mu brak nije važan, ali to su govorili i drugi, danas oženjeni muškarci.
–    Ponekad on prizna da me muči i da je težak, ali to priznanje mi daje nadu da će prestati.
–    On kaže da će da prestane da pije (vara, kocka se, viče, flertuje, odlazi od kuće…) i, premda je to rekao već više puta, ovaj put stvarno znam i osećam da zaista misli ozbiljno.

Ono što se sigurno NEĆE dogoditi je da će se on radi vas promeniti, postati onakav kakvim ga priželjkujete: topao, brižan, pun razumevanja.

Ako čekate da on postane bolja osoba, to je kao da pokušavate da zagrejete i ganete kamen, uporno očekujete od žabe da se pretvori u princa, zaljubljeni ste u mogućnost onoga što bi on mogao jednog dana da postane, ali sada nije.

Ljudi, zapravo, mogu da se menjaju i menjaju se. Ali, samo onda kada oni to žele i radi sebe, a ne zato što drugi to žele i potrebno im je od njih. Verojatno će vam obećati da će se promeniti, možda i hoće.

Kako ćete razlikovati opravdanu od neosnovane nade?

Tako što ćete pažljivo i hladnokrvno razmotriti činjenice:

–    Preduzima li partner nešto konkretno da se promeni?
–    Primećujete li stvarne i značajne promene u željenom pravcu?
–    Da li vi i on zaista želite isto?

„Ginem za tobom ljubavi ginem…“ – Magazin

Predlažem vam da iskreno sebi odgovorite na sledeća pitanja:

–    Šta mislite o ženi koja je u četrdesetima ili pedesetima i single?
–    Šta vaša majka misli o tome da imate 30, 35 godina, a još se niste udale?
–    Je li bolje biti u podnošljivoj vezi ili živeti zadovoljna i sama?
–    Vredimo li kao celovite osobe bez muškarca?
–    Šta sve i koliko trpite da biste sačuvale vezu?

Svi smo, barem malo, deo ovog našeg kulturološkog točka. Setite se svih onih ljubavnih pesama u kojima se režu vene zbog nesretne ljubavi, mudrih izreka poput „Ljubav je bol“, saveta majki i prijateljica „Jesi li pokušala…?“

Srećom, vremena i način života se, ipak, menjaju, a promenu radimo mi sami.

***

Očekujte predavanje Irene Jurjević na temu ”Žene koje previše vole” već početkom februara u Beogradu! Više o tome uskoro na portalu Sito&Rešeto i našoj Facebook stranici.

***

Literatura:

Robin Norwood „Žene koje previše vole“
„Kako ćete prekinuti ovisnost o drugoj osobi“ Howard M. Halpern
„Beg od intimnosti“ Anne Wilson Schaef
„Addiction to love“Susan Peabody