Budući da su žene koje previše vole ovisnice o ljubavi, oskudevaju u ljubavi, imaju strahove iz detinjstva, užasavaju se samoće, napuštanja i odbijanja.
Irena Jurjević, savetnica iz Geštalt psihoterapije i osnivač Centra uspeha
Irena Jurjević, savetnica iz Geštalt psihoterapije i osnivač Centra uspeha

– Veruju da je život vredan življenja samo kad su u vezi

– Užasavaju se da budu same

– Suicidalne su kad se veza prekine

– Kad su u vezi boje se da kažu šta misle, postaviti granice ili učiniti išta što bi moglo uzburkati sigurnost veze

– Veruju da ne mogu opstati samostalno

– Vrlo su nestrpljive oko toga kako se veza razvija, hoće li ostati s tom osobom „do kraja života srećni“

– Mogu da trpe puno toga u vezi, samo da ne budu napuštene

– Ignorišu i umanjuju negativne osobine i ponašanja partnera

Zavaravaju se izjavama poput „Lagao mi je da me ne povredi, jer me voli“, „Ovo je uradio prvi put nakon dugo, dugo vremena“.

– Svako razočaranje, neuspeh ili izdaja u vezi ili se ignorišu ili se racionalizacijom odbacuju:

„Nije baš tako strašno.“
„Ne razumeš kakav je on zapravo.“
„Nije hteo.“
„Nije on kriv.“

Istovremeno, kad je muškarac razočarava i izdaje, ona postaje emotivno sve ovisnija o njemu, zato što se već potpuno usredsredila na njega, njegove probleme, njegovu dobrobit, i možda, najvažnije, njegova osećanja prema njoj. Dok se ona i dalje trudi da ga promeni, on upija većinu njene energije. Uskoro on postaje izvor svega dobrog u njenom životu. On postaje njezin barometar, njeno emotivno merilo.

Sigurna je da će se i on bolje ponašati prema njoj ako može da ga usreći.

Svaki put kad se on uznemiri, ona njegovu reakciju smatra svojim neuspehom i oseća se krivom. Ako on previše pije, moli ga da joj kaže zašto je nesrećan. Ako je vara, pita ga zašto mu ona nije dovoljna, prihvatajući svoju krivicu za tu situaciju, ne kriveći njega. Njen osećaj krivice raste, dok se pita šta je uzrok svom tom besu i zašto je ne voli toliko da bi hteo da se promeni zbog nje, zbog njihove veze.

Kako sve više tone u taj svoj bezdan, odlučuje da mu više neće prigovarati i biće još bolja i poslušnija. Istovremeno, pomalo počinje uviđati da je izgubila nadzor – ne samo nad njim, nego i nad sobom. Njeno samopoštovanje naglo se ruši.

Carrie-2

Preslikavanje obrazaca iz detinjstva, roditeljskog doma u sadašnji partnerski odnos

Stari je kliše u svetu psihoterapije da se ljudi zaljubljuju u nekog ko je sličan njegovoj majci ili ocu, s kojim su odrastajući imali problema. To nije sasvim tačno. Ne radi se toliko o tome da je naš izabranik isti kao mama ili tata, nego da s tim partnerom možemo osećati one iste osećaje i suočiti se s istim izazovima koje smo nailazili odrastajući. Možemo ponovo da stvorimo dobro nam poznato okruženje iz detinjstva i koristimo poteze koje smo davno uvežbali. To za mnoge ljude znači ljubav.

Na primer, odrastajući uz hladnog i distanciranog oca kojeg, ma koliko god poslušne i dobre curice bile, nikada nismo uspele da pretvorimo u toplog, brižnog i saosećajnog tatu, sada opet biramo hladnog i distanciranog muškarca s kojim ćemo stalno iznova proigravati traumatični odnos iz detinjstva (biti poslušne i dobre), i tako nesvesno nastaviti u jalovim pokušajima da ga promenimo.

Što je teže prekinuti lošu vezu, to ona sadrži više elemenata našeg djetinjstva

Evo zašto je to istina. Ako je dete doživelo neku traumu, na primer, bilo je na operaciji, ona će se pojavljivati uvek iznova kao tema u detetovoj igri (glumiće lekara i davati lutki injekciju), dok se ne pojavi osećaj da je to iskustvo napokon savladano.

U vezama i brakovima radimo isto – oživljavamo i ponovo proživljavamo nesrećne veze, pokušavajući da utičemo na njih i savladavamo ih. Zapravo, nekog potpunog slučajnog prolaznika, muškarca kojeg smo upravo upoznale, tražimo da reši naš problem iz detinjstva, o kojem on ne zna ništa i ne poseduje gotovo nikakvo umeće da ga ispravi. Sve vreme i celokupna energija koju trošimo na taj međusobni kontakt skreću nas s prvog dijela našeg zadatka – popravka sopstvenih života.

Ako vas zanima kakav vas partner nesvesno privlači, uradite sledeću vežbu

Opišite kakva je bila atmosfera vašeg doma i kako ste se vi osećali, kao dete, pored svog oca ili majke.

Potom odgovorite na sledeća pitanja:

– Ko je vodio glavnu reč u porodici?
– Je li jedan od roditelja više voleo/slušao/ brinuo se za drugog roditelja?
– Kako su roditelji jedan od drugoga i od vas postizali ono što su želeli?
– Jeste li osećali da vas oba roditelja vole?
– Koji je od roditelja u vama pobuđivao osećaj samozadovoljstva?
– Koji je od roditelja budio u vama osećaj nezadovoljstva samom sobom?
– Kako ste pokušavali da zadobijete ljubav, pažnju, emocionalnu podršku?
– Kako ste izbegavali ljutnju jednog ili oba roditelja?

Kad odgovorite na ova pitanja možete da primetite koje ste obrasce ponašanja i „strategije“ preživljavanja zadržali i danas u odnosu s partnerom i drugim ljudima. Ono što ste napisali je upravo ono što nesvesno tražite u vezi s muškarcem.

Pored njega se osećam „kao kod kuće“, kao da se poznajemo čitav život!

Od majke i oca, njihovih obrazaca ponašanja, naučili smo šta znači biti žena ili muškarac, šta da očekujemo od braka, šta je ljubav i kako se iskazuje – bilo da su naši modeli bili pozitivni ili negativni.

[pull_quote_center]Kakav god tip osobe svesno izabrala, žena koja previše voli na nesvesnom nivou uvek bira osobu pored koje se oseća jednako jadno, loše, besno ili uplašeno, kao što se (ponekad ili uvek) osećala pored roditelja kad je bila dete. Zapravo, što se više boli iz detinjstva nosi u sebi, to će snažniji biti poriv za oživljavanjem i savladavanjem te boli u odrasloj dobi.[/pull_quote_center]

fatal-attraction

Razmislite…

– Jesu li vam vaši roditelji poklanjali pažnju barem jednaku onoj koju su posvećivali televizijskom programu?

– Je li vaš otac primećivao i brinuo o vašim osećanjima jednakom snagom kao što je brinuo o svom automobilu?

– Je li se ikad na vas koncentrisao bar onoliko koliko se koncentrisao na utakmicu?

Mnogi ljudi sposobni su da budu mnogo srećniji i ispunjeniji kao osobe više nego što to misle.

Često ne ostvarimo tu sreću jer smatramo da nas ponašanje nekog drugog u tome sprečava. Zanemarujemo obavezu da razvijamo sami sebe, dok smišljamo, manevrišemo i manipulišemo kako bismo promenili nekog drugog.

Uzrok tome su životni obrasci iz detinjstva, ali da bi proces ozdravljenja započeo, ona mora prvo da reši takvo ponašanje u sadašnjosti. Bez obzira na to koliko njen partner bio bolestan, okrutan ili bespomoćan, ona mora da razume da je svaki pokušaj menjanja njega, pomaganja njemu, krivljenja njega, samo odraz njene bolesti i da mora da prestane s takvim ponašanjem, pre nego što mogu da se poboljšaju druga područja njenog života. Jedini ispravan rad koji mora da čini je rad na sebi.

***

Sa zadovoljstvom vas pozivamo da dođete na prvo Sito&Rešeto predavanje ŽENE KOJE PREVIŠE VOLE, naše saradnice Irene Jurjević, savetnice Geštalt psihoterapije, u četvrtak, 4. februara, u 18 sati.

Više informacija o predavanju možete saznati OVDE.