Biti terapeut/coach/duhovni učitelj/hipnotizer izuzetno je odgovoran posao.
Njemu otvarate najskrivenije kutke svog nesvesnog uma, s njim delite svoja osećanja, traume i sve ono o čemu nikad ne biste pričali s drugima.

U terapijskom procesu vi ste u ulozi deteta, prepušteni i opušteni. U takvoj situaciji terapeut je taj koji mora da zna šta radi. U nekom trenutku možda i ne zna šta da učini, ali je važno da zna šta da NE čini.
Sećam se samih početka svog rada i koliko sam važnih fakata znala prevideti jednostavno zbog manjka znanja i iskustva te koliko sam slepih pega imala u radu s klijentima. Iskustvo, a pogotovo znanje je važno.
Je li vam prijatno pored njega/nje?
Nekad se dogodi da terapeut može biti super kvalifikovan i s ogromnim iskustvom, ali, zbog nekih nesvesnih procesa između vas i njega, nije dobar za vas. To je ono kad vam neka osoba, jednostavno, „ne legne“. Razlog tome može biti više faktora, najčešće su to nesvesne projekcije. Možda vas podseća na neku osobu iz vaše prošlosti na koju imate neprijatna sećanja ili obrnuto: možda vi terapeuta podsećate na nekoga. Za vas su objašnjenja manje bitna, važno je da osvestite kako se osećate pored te osobe, bez obzira na to koliko on ili ona titula i znanja imala, koliko bila poznata. Jednostavno, nije svako za svakoga.
Gut feeling
Važno je da postanete svesni svog unutrašnjeg osećaja, šta vam intuicija kaže? Je li vam prijatno uz tu osobu ili imate potrebu da se maknute s tog mesta. Jednostavno i najvažnije pitanje „Je li mi ovde prijatno ili nije? Ako niste u kontaktu sa svojim intuitivnim delom, samo pratite kako vam je u telu. Šta bi vaše telo reklo: „Ostani ovde ili beži?“
Kratko vreme išla sam kod izuzetno poznate i cenjene psihoterapeutkinje. Sve je ukazivalo na ispravan izbor. Ima jako puno znanja, prakse, mudra žena širokih pogleda. Ali svih pet susreta sedela sam u fotelji zgrčena, držeći se čvrsto za rukohvate. Čak me u jednom trenutku pitala „Dišete li?“ Moj unutarnji, intuitivni gas govorio mi je vrlo jednostavnu poruku „Beži!“ I ona je sama nakon tih pet susreta rekla da bi bilo dobro da odem kod nekog drugog. U više navrata sam analizirala naš odnos te shvatila da bez obzira na razloge zašto „nismo legle“ jedna drugoj, moj telesni impuls bio je ispravan, kao i uvek. Ja sam se nje zapravo prestrašila, iako tada nisam mogla da shvatim šta me je u njoj podstaklo na takvu reakciju. Ona nije bila dobar izbor za mene.
Opasne projekcije
Po meni, najvažnija stavka kvalitetnog savetodavnog/terapijskog rada je kontratransfer – a to su svesni i nesvesni psihološki elementi koji se javljaju u terapeutu. To su osećaji i asocijacije koje terapeut ima prema vama i koje utiču na vaš proces promene. Ako ih terapeut nije svestan automatski će ih projektovati na vas. Možda će nesvesno da oseća ljutnju prema vama, jer ga podsećate na njegovu majku ili će se prema vama ponašati preterano zaštitnički i time usporavati vaš proces promene. Ovo su samo dva od bezbroj primera ovog fenomena.
Drugim rečima, terapeut bi trebalo da bude što objektivniji, ali mu ovi nesvesni mehanizmi to onemogućavaju. Naravno da smo svi ljudi i da ovo postoji u svakom savetodavnom/psihoterapijskom/duhovnom radu. Ali, što manje to bolje. Zato smatram da je najvažnije da je vaš terapeut/coach prošao veliki broj sati psihoterapijskog rada na sebi, kod svog psihoterapeuta.
Evo primer iz moje poslovne prakse šta to znači
Sedim i slušam klijentkinju šta priča o svom ocu. Opisuje situacije kako je često bio neprijatan, čak i agresivan prema njoj. Dok sam koncentrisana na njene reči, počinjem da osećam blagi grč u svom desnom ramenu. Zamišljam sliku koju mi opisuje vezanu uz njenog oca. Počinjem da se ljutim na njega „Kako je mogao…?“ Javlja mi se impuls da klijentkinju zaštitim od lošeg oca, kao da je još uvek malo dete, umesto da joj dopustim da oseti svoju ljutnju prema njemu i da u terapijskom prostoru nauči da se štiti sama. U tom trenutku postajem svesna kako ulazim u ljutnju prema svom ocu koji je bio takav i kako imam potrebu sebe da zaštitim, te kako te svoja osećanja projektujem na klijentkinju. Svesnost o svom telu, grč u desnom ramenu, pomaže mi u tome.
Ovu sposobnost paralelne svesnosti klijenta i sebe stekla sam kroz brojne sate svoje psihoterapije i supervizije na kojima sam radila, radila i radila na svojim kontratransfernim osećanjima. Da nije tako, velika je šansa da bi svoju klijentkinju povela u pogrešnom smeru, nesvesna onog što radim.
Terapeut bi trebalo u svakom trenutku rada s klijentom da bude svestan, osim onoga što se s njegovim klijentom događa, sebe i svojih kontratransfernih osećanja. To je ono što ovaj posao čini zahtevnim, a ne laganim kao što izgleda dok gledate američke filmove u kojem terapeut sedi i klima glavom, i novac mu samo kaplje na račun.
Posao psihoterapeuta nije samo sedenje, slušanje i parafraziranje, već vrlo složen proces koji zahteva, osim znanja, visoki stepen koncentracije, bivanja u miru s vlastitim osećanjima koji se neminovno javljaju tokom terapijskog procesa jer klijenti terapeuta stalno podsećaju na neke njegove životne priče. Ako terapeut nije „odradio“ svoje teme, probleme i neuroze, biće mu teško da radi ovaj posao. To je kombinacija znanja, trenutnog kontakta s klijentom, svesnosti o sopstvenim osećanjima te nesvesnim procesima koji se u tom trenutku odvijaju.
Placebo efekt
Neki ljudi su jako sugestibilni. Njima je dovoljno da im posvećena ličnost stavi ruku na rame, oni padaju u stanje transa i trenutna promena se dogodi. Dovoljno im je da misle/znaju kako će im iscjeljitelj/sveštenik/terapeut pomoći i da to na neki način pozitivno utiče na njih.
Nekima od nas je potrebno razumevanje o procesu promene, teorije, istraživanja – više su analitični tipovi s izraženijom potrebom za kontrolom. Njima magija ne pomaže tako lako.
To su oni ljudi koji kad me nazovu i pitaju za savetovanje ili psihoterapiju, do u tančine traže da im opišem škole i psihoterapijske pravce koje sam završila. I to je u redu. Zato nekim svojim klijentima ponekad objašnjavam teorijsku osnovu onoga što se s njima događa, jer njima je to važno. Nekima predlažem kvalitetnu psihološku literaturu za čitanje, a neki mi kažu “Ajme, nemojte mi davati knjige!”
Na tržištu ima za svakoga po nešto, važno je izabrati za sebe ono što vama odgovara.
Terapeut/terapeutkinja kao „Dobri tata ili Dobra mama“
Više od terapijskog pravca kojem pripada, važno je da osećate kako terapeut/terapeutkinja ima empatiju prema vama, da ima razumevanja prema onome što pričate ili osećate, a ne da vas osuđuje. Važno je da osećate da ste vi njoj ili njemu važni. Ponajviše je odnos između klijenta i terapeuta taj koji „leči“.
Nekad se znalo događati da tokom moje psihoterapije postanem svesna kako o nečemu znam više od moje terapeutkinje ili kako sam bolje shvatila u čemu je koren problema. No, osećaj koji mi je uvek davala „Ja sam tu za tebe i na tvojoj sam strani“ nezamjenjiv je. Taj njen stav je nešto što je najviše uticalo na moj proces promene. Nekad bi samo otišla po taj osećaj, teorije i znanja mi nije falilo.
Vaše je pravo i mudrost birati najbolje za sebe. Ni cipele ne kupujete bez da ih probate.
Psihoterapeut je osoba kojoj poveravate svoja najdublja osećanja, on/ona postaje važna osoba u vašem životu i zato dopustite sebi da promenite terapeuta ako se ne osećate prijatno pored njega/nje.