Od Timoteja Šalameta i Kianua Rivsa, do Džefa Goldbluma i Donalda Glovera – otkrivajući uspon izuzetno onlajn fenomena.

Vratite se mislima na filmove koje ste gledali i voleli 2017. i vrlo je verovatno da će Zovi me svojim imenom (Call Me By Your Name) biti pri vrhu liste. Pričajući priču o nežnoj, istraživačkoj vezi Elia i Olivera koja se odigravala tokom jednog dugog, vrelog leta u severnoj Italiji, priča o punoletstvu Luke Gvadanjana ne samo da je uvela novu eru erotike sa temom breskve, već je i napravio zvezdu tada malo poznatog glumca po imenu Timote Šamale.

Od tih mirnih dana, Timijeva zvezda je poletela u nebo. Sa svoje 24 godine stekao je spisak priznanja, uključujući nominacije za Baftu i Oskara, i preuzeo je različite uloge u svemu, od adaptacije Male žene iz 2019. do rimejka kultne naučno – fantastičnog spektakla Dune. Međutim, možda njegova najtrajnija uloga do sada ostaje uloga „Internet dečka“. Ali šta je tačno Internet Dečko i kakva je to opojna mešavina feromona, dobrog izgleda i talenta potrebna da bi se inspirisala takva digitalna predanost?

Prema uglednom tumaču lingvistike Urban Dictionary, termin kruži od 2005. godine, nastao iz ere MSN simpatija i evoluirao je tokom decenije koja je usledila u više kolektivnu onlajn zaljubljenost. Nakon Timijeve uloge u filmu Zovi me svojim imenom, fotografije na kojima se zeza sa kolegom Armijem Hamerom i otkriveni video u kojem repuje o statistici doveli su do trenda heštega #internetboifriend na Tviteru. Od tada, obožavanje se pretvorilo u memove, bezbroj Instagram naloga, pa čak i u knjigu, Chalamania, koju blur opisuje kao „šik ljubavno pismo čupavoj kosi, anđeoskih jagodica“ (još uvek je na zalihama na Amazonu).

Timote je možda najdalekosežniji primer internet obožavanja koji sada poznajemo kao #internetboifriend, ali on nikako nije poslednji (mada, ni prvi – nekada se to zvalo celebrity crush).

Dugačka i još uvek rastuća lista drugih muških slavnih ličnosti od tada je nagrađena ovim imenom, uključujući Kianua Rivsa, Ramija Maleka, Riza Ahmeda, Donalda Glovera, Noa Cetina i samog Gospodara pterodaktila, Džefa Goldbluma.

Na papiru izgledaju kao šarolika ekipa, Džef Goldblum je ipak 67-godišnji muškarac koji je jednom rekao za GK da redovno pije toliko soka od šargarepe da mu fekalije postaju narandžaste, ali, kako se ispostavilo, mladost i trbušnjaci su naizgled više nisu preduslovi za seksualni simbol u ovom milenijumu.

Dr Ronan Mekivor, konsultant psihijatar u londonskoj bolnici Nightingale, sugeriše da je došlo do evolucije onoga što društvo smatra privlačnim. „Mislim da je to verovatno velikim delom vođeno internetom i slikama koje vidimo“, objašnjava on. „Žene ne moraju nužno biti privučene mačo muškarcima, one žele nešto više od svojih slavnih virtuelnih frajera. Neko sa inteligencijom, karakterom, možda pomalo ekscentričan.”

„Žene ne moraju nužno biti privučene mačo muškarcima, one žele nešto više od svojih zaljubljenih u slavne ličnosti. Neko sa inteligencijom, karakterom, možda pomalo ekscentričan” – dr Ronan Mekivor

Nije slučajno da se naša želja za većim emotivnim rasponom od naših idola poklapa sa prevlašću društvenih medija. Ovo nikada nije bilo istinitije nego u našoj trenutnoj klimi: svet se okreće tehnologiji da bi ostao povezan, a poznate ličnosti nam se otvaraju više nego ikad, ali sa svakim novim Instagram lajvom ili storijem njihov furnir mističnosti erodira.

Kao voajeri možemo da reagujemo na banalnost njihovih rutina. I oni su dugo gledali Kralja Tigrova, ispekli svoju petu veknu od kiselog testa, a ove nedelje su samo jednom oprali kosu.

Zaintrigiran da vidim da li se novi prototip pin-apa ogleda u mom društvenom krugu, objavio sam priču na Instagramu tražeći od ljudi da otkriju svoje zaljubljenosti u slavne ličnosti i šta smatraju tako privlačnim kod njih. Moje sanduče je ubrzo bilo preplavljeno odgovorima, gotovo isključivo od žena, a rezultati su bili iznenađujući. Najpopularniji izbor, koji je nadmašio sve tipične srcolomce iz 00-ih poput Bena Afleka, Metjua Mekonahija i Leonarda Di Kaprija, bio je Adam Drajver, zvezda Bračne priče. Činilo se da niko nije mogao da odredi određenu osobinu koja ga je učinila tako poželjnim: jedna osoba je jednostavno napisala „Ne znam zašto, ali on je to upravo dobio“.

Internet momci su otelotvorenje našeg željenog partnera na ekranu, a njihove nesavršenosti u stvarnom životu, daleko od toga da nas odvraćaju, čine ih pristupačnijim.

Kijanu Rivs je sredovečan i biološki je prevazišao svoju fizičku snagu, lice Adama Drajvera je nekada opisano kao „ljudski origami“, a Džef Goldblum je, pa, Džef Goldblum. Ali ono što im nedostaje u savršenstvu nalik Adonisu, oni nadoknađuju neposrednošću.

Možda ih onda ne samo njihova ekscentričnost, smisao za humor ili uočena ljubaznost čini poželjnijim, već osećanja koja nam ovi kvaliteti usađuju koja stvaraju osećaj intimnosti, da u pravo vreme, na pravom mestu možemo da budemo na TI sa njima.

Melani K Tong, stilista iz Londona, tvrdi da je deo Timotijeve privlačnosti njegova percipirana dostupnost. „On je idealan dečak u susedstvu zbog čega izgleda pristupačnije, privlačnije i na neki način dostižnije. On dobro govori, pametan je, izuzetno talentovan i neverovatno dobro obučen – šta tu ima da se ne voli?!” Ovo je osećanje koje je ponovila stilistkinja Florens Armstrong: „Timi deluje fino, možda je zato on nova vrsta seks simbola, mogao bi da bude pravi momak sa kojim ste se viđali, a ne tako holivudski nedostižan.

Fenomen Internet Boyfriend takođe se poklapa sa meteorskim porastom upotrebe aplikacija za upoznavanje na mreži kao što su Tinder, Hinge i Bumble. U 2017. godini, prvi put ikada, više parova se upoznalo na mreži nego u stvarnom životu, a nova tehnologija nije samo promenila način na koji izlazimo, već je promenila i sa kim izlazimo. Sposobnost povezivanja sa ljudima izvan naših društvenih grupa i geografskog okruženja obezbedila je mnoštvo potencijalnih udvarača i trajno modifikovala naše percipirane standarde.

Prema istraživanju Univerziteta u Mičigenu, mnogo je veća verovatnoća da će i muškarci i žene poslati početni gambit ljudima „poželjnijim“ od njih samih na mreži. Analizirajući poruke razmenjene između 200.000 heteroseksualnih samaca, studija je otkrila da izlazak iz vaše lige više nije čin želje; to je norma. Oni sa najvećom „poželjnošću“ nisu uvek bili ni estetski najlepši, već su posedovali kombinaciju statusnih markera kao što su profesionalni uspeh, daleka putovanja i drugi atributi zbog kojih su se izdvajali od svojih vršnjaka.

„Timi izgleda fino, možda je zato on nova vrsta seks simbola, mogao bi da bude pravi momak sa kojim ste se viđali, ne tako holivudski nedostižan“ – Florens Armstrong

Iako su onlajn aplikacije pružile obilje mogućnosti ljudima da se upoznaju, one su takođe stvorile novi krajolik za upoznavanje kojim može biti teško navigirati. Internet je prepun članaka u kojima se ocrtavaju opasnosti privida, benčinga, preklapanja i novih i jezivijih načina da nekome date nogu (savet: Google egzo-skeletiranje). Kako postaje jasno da upoznavanje na mreži donosi isto toliko, ako ne i više komplikacija kao upoznavanje IRL-a, nije iznenađenje da želja za bekstvom može navesti mnoge da se dalje zadube u bajke i neverovatne fantazije na ekranu. Većina nas neće odgovarati Adamu Drajveru na Tinderu, ali opojna mešavina romantičnog cinizma i aspirativnog razmišljanja može dovesti do zamagljene linije između toga gde naša osećanja prema slavnim ličnostima počinju i gde je moguće da prestanu. Na kraju krajeva, neki su udaljeni samo na DM.

Nije iznenađujuće, kaže dr Mekivor, da se ova lažna intimnost može pretvoriti u opsesiju i osećaj vlasništva. „Ljudi su oduvek bili fascinirani slavnim ličnostima, ali društveni mediji su izazvali opsesivno ponašanje“, objašnjava dr Mekivor, koji je primetio porast slučajeva uhođenja pacijenata od pojave Fejsbuka. „To podstiče osećaj da poznajemo ovu osobu. Većina ljudi će ovo shvatiti kao nominalnu vrednost, ali će biti mali broj ljudi koji imaju karakteristike koje ih čine upečatljivijim i idu predaleko.”

Iako je maštanje o slavnim ličnostima potpuno normalno i retko patološko, dr Mekivor objašnjava da postoje faktori koji određene ljude mogu učiniti podložnijim zabludnim fantazijama i ekstremnom ponašanju. Postoji veza između nezdravog obožavanja slavnih i ljudi koji imaju više ili manje intimnih prijatelja, onih koji su zabrinuti za sliku svog tela i koji su imali ili razmišljaju o estetskoj hirurgiji. U ekstremnim slučajevima ova opsesija može dovesti do erotomanije u kojoj osoba razvije obmanjujuće uverenje da je slavna ličnost zaljubljena u njih.

Za ogromnu većinu nas, zaljubljenost u slavne ličnosti je savršeno bezopasna i često motivisana željom da se uklopimo ili budemo deo kolektivne grupe. Od lorda Bajrona u 19. veku do Bitlsa 60-ih, fanovi su dugo pokušavali da komuniciraju sa svojim idolima, od vrištanja na koncertima, traženja autograma ili, u Bajronovom slučaju, slanja ošišanih stidnih dlačica. Društveni mediji su upravo pružili novi izvor za izražavanje tog divljenja: „To je rezultiralo upornijim i raširenijim izražavanjem tog histeričnog ponašanja“, objašnjava dr Mekivor.

Ali šta je sa ženskim seksualnim simbolima? Da li oni mogu postojati u svetu posle MeToo i postoji li ekvivalentna Internet devojka?

Daleko manje muškaraca je odgovorilo na moju objavu na Instagramu i kada su to uradili, borili su se da pomisle na neku slavnu ličnost koja ih je više nego mnogo privlačila.

Čini se čudnim, međutim, da se čini da je mnogo manje verovatno da će muškarci razviti ljubavna osećanja prema slavnim ličnostima: na kraju krajeva, naši mozgovi su čvrsto povezani na isti način. Dr Mekivor sugeriše da bi ovo moglo biti društveno, a ne biološko, neslaganje. „Tokom decenija postoji upoznatost sa mladim devojkama koje postaju opsednute muškim slavnim ličnostima, dok se kod dečaka može smatrati slabošću ili manje muževnošću da imaju ovakve preokupacije“, potvrđuje on.

Jedno je sigurno: nesmetan pristup informacijama, aplikacijama za upoznavanje i društvenim medijima promenio je našu percepciju poznatih ličnosti i njihovu dostupnost.

Fenomen internet dečka je produžetak naše drevne opsesije lepotom, romantikom i statusom, samo upakovan u autentičnije pakovanje.

U svetu u kome ljudi pate, ali savršenstvo je i dalje komodifikovano, naizgled, sve što zaista želimo da vidimo je slika unutrašnjosti boje šargarepe Džefa Goldbluma.