Indeks telesne mase (BMI) je jedna od najprisutnijih, ali najkontroverznijih metrika u medicini.

Gruba mera težine u odnosu na visinu, BMI se obično koristi za dijagnozu gojaznosti – iako su mnogi stručnjaci i profesionalci saglasni da je to nesavršeno sredstvo koje samo po sebi otkriva vrlo malo o nečijem zdravlju. Između ostalog, BMI ne pravi razliku između težine od masnih naslaga u odnosu na mišićnu masu i nije adekvatan za procenu različitih tipova telesne građe.

Pročitajte i ovo: Šta bubrezi govore o našim emocijama

Vreme je da se uvedu bolji parametri od indeksa telesne mase – tvrdi grupa od 58 međunarodnih stručnjaka iz oblasti medicine gojaznosti, endokrinologije, barijatrijske hirurgije, kardiovaskularne medicine, gastroenterologije i primarne nege – u predlogu objavljenom 14. januara u The Lancet Diabetes & Endocrinology.

Image by valuavitaly on Freepik

U većini slučajeva, pišu stručnjaci, kliničari koji dijagnostikuju gojaznost treba, ili da dopune, ili zamene očitavanje BMI drugim telesnim merenjima, kao što je obim struka, ili testovima koji mogu objektivno da izmere telesnu masnoću. (Testovi koji precizno mere telesnu masnoću već su dostupni u nekim klinikama, ali se koriste mnogo ređe od BMI jer su skuplji.)

Pročitajte i ovo: Sve bolesti su i bolesti našeg imunog sistema

Predlog takođe poziva na podelu gojaznosti u dve kategorije: kliničku i pretkliničku. Prema definicijama pomenute grupe specijalista, kliničku gojaznost prate zdravstveni problemi povezani sa viškom telesne masti, kao što su oštećena funkcija organa, smanjena pokretljivost ili poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Pročitajte i ovo: Uzroci hroničnog bola za koje vaš lekar ne zna

Ljudi sa pretkliničkom gojaznošću, nemaju neposredne zdravstvene probleme vezane za težinu. Prvo predstavlja bolest, dok ovo drugo predstavlja zdravstveni rizik koji zahteva praćenje, kaže dr Frančesko Rubino, šef katedre metaboličke i barijatrijske hirurgije na londonskom Kraljevskom koledžu i predsednik stručne komisije.

Image by Anastasia Kazakova on Freepik

Radikalna promena u dijagnozi gojaznosti

Profesor Rubino predlog pomenute grupe stručnjaka naziva „najradikalnijom promenom koja je predložena za dijagnozu gojaznosti“. Dodaje da to predstavlja „novu dijagnostičku proceduru… koja treba da bude dovoljno objektivna i pragmatična da bude univerzalno relevantna“.

Pročitajte i ovo: Ukoliko morate da uzimate antibiotike, vodite računa o sledećem

Višak telesne masti ne znači da smo bolesni

Kliničari nisu u obavezi da prate predlog ove grupe, ali 76 medicinskih organizacija širom sveta – uključujući Američko udruženje za srce, Američko udruženje za dijabetes i Svetsku federaciju za gojaznost – podržalo je pomenuti izveštaj.

Pročitajte i ovo: Kako da se zaštitimo od toksina iz kućne hemije

„Ovaj novi pristup zahteva fundamentalnu promenu u načinu na koji lečimo gojaznost“, navodi dr Sahar Takuš, specijalista za gojaznost u Medicinskom centru Univerziteta Vanderbilt, koji nije bio deo ekspertskog panela. Sprovođenje njegovih preporuka neće biti tako lako primenjivo, napominje dr Takuš. Uređaji koje precizno mere sastav tela, na primer, nisu dostupni u svakoj lekarskoj ordinaciji, a polise osiguranja često zaostaju za razvojem medicinske prakse. Ali pristup naveden u predlogu nudi „novu nadu za efikasniju negu“.

Image by Freepik

Da li su neophodni tretmani gojaznosti

Predloženi kriterijumi bi, na primer, mogli da pomognu da se razjasni koji pacijenti će verovatno imati koristi od tretmana kao što su lekovi i operacija, ističe dr Rubino. Iako ovo mogu biti dobre opcije za neke ljude sa kliničkom gojaznošću, dodaje doktor, ljudima sa pretkliničkom gojaznošću možda neće biti potrebni intenzivni tretmani, kao što su ultra popularni lekovi protiv gojaznosti, poput Vegovija i Zepbounda. Za neke pretkliničke pacijente, dovoljno bi bilo samo praćenje.

Pročitajte i ovo: Zašto ishrana još uvek nije osnov lečenja?

„Gojaznost ima više nijansi. To je čitav spektar, a ne samo jedna stvar”, napominje dr Rubino.

Samo ta razlika zahteva promenu načina razmišljanja, kaže dr Tirisa Rid, endokrinolog, specijalista medicine gojaznosti i vanredni profesor na Medicinskom centru Irving Univerziteta Kolumbija koja nije bila uključena u predlog objavljen u Lansetu.

Pročitajte i ovo: Kako da izlečite predijabetes i dijabetes

Doktorka Rid navodi da ona i većina drugih specijalista za gojaznost već rade veliki deo testiranja i analiza koje se predlažu u ovom izveštaju. Ali za stručnjake je „velika stvar“ da promovišu ideju da „višak telesne masti ne mora da se automatski izjednačava sa bolešću“. Ta poruka bi mogla i da „preoblikuje“ razumevanje šire javnosti o gojaznosti, a takođe i da pomogne kliničarima da odluče da li, kada i kako da leče pacijente.

Da li je gojaznost bolest

U medicinskoj zajednici dugo se vodi debata o tome da li gojaznost treba tretirati kao bolest.

Pročitajte i ovo: Da li su nam potrebni antioksidansi?

Američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti i Američko medicinsko udruženje nazivaju gojaznost bolešću, ali neki lekari tvrde da je ta oznaka pogrešna – ili barem previše pojednostavljena. Dok su mnoge studije pokazale da je gojaznost povezana sa hroničnim zdravstvenim problemima, uključujući dijabetes tipa 2 i bolesti srca, manje je istraživanja koja bi konkretno dokazala da ona uzrokuje ova stanja, kaže dr Liza Erlanger, profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Vašingtonu.

Pročitajte i ovo: Šta gluten može da učini vašoj štitastoj žlezdi?

Neki ljudi sa gojaznošću ne pokazuju znake hroničnih stanja, otkrile su studije, a druga istraživanja ukazuju da su stigma težine i neadekvatna zdravstvena nega povezani sa brojnim istim problemima koji se često pripisuju gojaznosti.

Da li je prekomerna težina uzrok svih bolesti

Profesorka Erlanger kaže da novi predlog – čiji autori su, kako primećuje, mnogi stručnjaci povezani sa industrijom mršavljenja – na prvi pogled deluje kao napredak, ali je utisak pogrešan. I dalje se polazi od pretpostavke da se „svako oštećenje koje se javlja dok ste debeli“ računa kao bolest i ohrabruje kliničare da koriste metriku, kao što je obim struka, što nije pokazatelj „koliko je simptoma kod neke osobe zapravo uzrokovano brojem njenih masnih ćelija“, smatra Erlangerova.

Pročitajte i ovo: Greške u ishrani koje vas goje, a da i ne znate da ih pravite

Generalno, velika većina medicinske zajednice „nije naročito radoznala“ da ustanovi da li gojaznost zapravo uzrokuje mnoge komplikacije sa kojima je povezana, i da li je gubitak težine zaista najbolji tretman za neke od ovih problema.

Pročitajte i ovo: Šta da jedete, a da se ne ugojite ako kasno večerate

Navike kao što su adekvatna vežba, ishrana i san mogu imati značajne pozitivne efekte na celokupno zdravlje bez obzira da li utiču na težinu ili ne, ističe prof. Erlanger. Nedavno istraživanje, na primer, pokazalo je da je kardiorespiratorna kondicija bolji prediktor dugovečnosti od težine.

Pročitajte i ovo: Psihološki trikovi koji mogu da vam pomognu da zavarate glad i zaista smršate

Delimično zbog takvih debata u stručnoj zajednici, navodi prof. Frančesko Rubino, postoji potreba za nijansiranim, ali tačnim metodama procene gojaznosti i njenih zdravstvenih efekata – koje je, kako kaže, predložila njegova grupa. „Bolest ne bi trebalo da bude stvar mišljenja“, napominje Rubino. „To bi trebalo da bude dokazana činjenica.“