Dokaz da je ponekad bolje biti sam nego u lošem društvu!
Kada ste slobodni, ponekad skoro da razvijete neku vrstu opsesije idejom da uđete u vezu. Svakako tražimo nekoga sa kim bismo podelili svakodnevne živote, ponekad rizikujući da se uputimo ka ljudima koji nam ne odgovaraju nužno.
Zar ne kažemo da je bolje biti sam nego u lošem društvu? U svakom slučaju, ovo sugeriše naučna studija koju je objavila Nacionalna medicinska biblioteka i koju je preneo Paseport Sante, koja navodi najbolje razloge da se nastavi sam.

Koji su najbolji razlozi da ostanete samci prema nauci?
Prema naučnicima, biti samac prvenstveno podstiče kreativnost i produktivnost. Ometanja su zaista manja kada niste u vezi. Ono što nam efektivno omogućava da se lakše koncentrišemo kako bismo brže napredovali na našim projektima.
Još jedna prednost celibata i ne najmanje važna: to bi povećalo društvene veze. Kada smo u vezi, prirodno smo skloni da ograničimo naše društvene interakcije da bismo preferirali trenutke intimnosti sa našom drugom polovinom, dok kada smo slobodni, generalno smo otvoreniji za ideju da upoznamo nove ljude i da provodimo vreme sa porodicom i prijateljima.

Sa zdravstvene tačke gledišta, celibat bi nas takođe održao u boljoj fizičkoj formi. Manja je verovatnoća da ćemo se zabiti u kuću i veća je verovatnoća da ćemo više izlaziti kada smo slobodni nego kada nismo.
Ko kaže da izlazite više, kaže i da se više krećete, a naše telo je ono što nam zahvaljuje koliko i naša silueta! U studiji od 13.000 ljudi starosti između 18 i 64 godine, istraživači su otkrili da oni koji su sami vežbaju češće svake nedelje od onih koji su u braku ili u vezi.
Konačno, poslednji dobar razlog da se ne oslobodite ekipe prekaljenih neženja i udavača: biti sam omogućilo bi vam da sazrete, ali i da naučite da više negujete pozitivno.
Snaga je moći živeti bez osećaja potrebe za pratnjom.
Učimo da budemo samodovoljni i to nas uči da se suočimo sa usamljenošću, da je prihvatimo i to nam samo može pomoći da rastemo i postajemo zreliji.
Takođe učimo da rešavamo svoje probleme sami bez potrebe da se oslanjamo na druge i stoga razvijamo neku vrstu sposobnosti da stvarima pristupamo na pozitivniji način.