Spavanje nam pomaže da iz mnoštva informacija dobijenih u toku dana, obavimo selekciju tema i korisnih podataka, tvrde neurolozi. Takođe, rezultati istraživanja pokazuju da emocije pomažu mozgu da odluči koja će sećanja trajno arhivirati.

Naučnici već dugo pokušavaju da otkriju tajne koje krije ljudski mozak. Samo neke od brojnih nepoznanica su moždane aktivnosti tokom sna, kao i koje informacije pamtimo bolje i od čega to zavisi.

Čini se da osim toga što pojačava našu memoriju, spavanje nam pomaže da od brojnih informacija dobijenih u toku dana, izdvojimo važne teme i korisne podatke.

Neurolog Bob Stikgold sa Medicinskog fakulteta na Harvardu u SAD otkrio je da su se ljudi bolje sećali liste srodnih reči posle noćnog sna nego nakon istog vremena provedenog u budnom stanju u toku dana.

Woman photo created by cookie_studio - www.freepik.com
Foto by cookie_studio – www.freepik.com

Ekipa naučnika koju je predvodio Stikgold takođe je ustanovila da je lakše setiti se tema i događaja koje sadrže zajedničke ili slične reči dok smo pritom zaboravili najmanje 25 odsto događaja i tema nakon buđenja.

„Mi, zapravo, ne samo da u toku spavanja stabilizujemo memoriju već i izdvajamo, vršimo selekciju informacija i značenja po važnosti”, rekao je Stikgold za časopis „Nju sajentist” (New scientist).

U sličnom eksperimentu, ljudima su istraživači pokazali karte sa simbolima koji su predstavljali različite vremenske uslove – tako je, na primer, oblik dijamanta simbolizovao kišu koja je padala 70 odsto vremena.

Dvanaest sati posle uvežbavanja i ogleda, ljudi su smatrali da su u stanju da iz simbola pogode kakvo će vreme biti, trudeći se da formulišu svoja „pravila” kojih se drže u pogađanju.

Međutim, posle dobrog noćnog sna, njihova sposobnost predviđanja bila je za 10 odsto bolja. Izvodeći ovaj eksperiment neurolozi su zaključili da nam spavanje pomaže da mozak „sistematizuje” informacije i tako nam omogući da izvlačimo zaključke i pravila iz našeg iskustva.

Hand photo created by wayhomestudio - www.freepik.com
Foto by wayhomestudio – www.freepik.com

Emocije i pamćenje

Nedavno su objavljeni i rezultati istraživanja tokom kojeg je analiziran način na koji mozak vrši selekciju podataka koje će „uskladištiti”.

Američki neurolozi utvrdili su da mozak mnogo duže, skoro neprekidno, od prijatnih doživljaja pamti stresne situacije.

Najnovija istraživanja na miševima dala su objašnjenja zašto se celog života sećamo gotovo svih detalja raskida ljubavne veze, ali se često ne možemo setiti šta je bilo na nekom nedavnom poslovnom sastanku.

People photo created by svetlanasokolova - www.freepik.com
Foto by svetlanasokolova, Freepik.com

Imamo li na umu da različite informacije neprekidno bombarduju naša čula, naš mozak vrlo brzo postaje „prepunjen”. To je razlog zašto regioni mozga za memorisanje brzo odbacuju trivijalne, a prednost daju značajnim događajima koji se zatim pretvaraju u dugoročno pamćenje.

Rezultati najnovijeg istraživanja, nedavno objavljeni u američkom stručnom časopisu „Ćelija” (Cell), otkrivaju da bi emocije mogle da pomognu mozgu da odluči koja će sećanja trajno arhivirati, a koja jednostavno odbaciti.

Neurolozi smatraju da se sećanje stvara jačanjem veza između neurona. Te veze oslanjaju se na receptore za slanje i prijem moždanih podataka. Neka dosadašnja istraživanja ukazivala su na to da je emocionalni stres tesno povezan sa povećanjem nivoa hormona norepinfrina u mozgu.

Couple eating photo created by Drazen Zigic - www.freepik.com
foto by Drazen Zigic – www.freepik.com

Formiranje sećanja i dalje misterija

Ipak, kako hormon stresa utiče na proces uključen u povezivanju neurona, pa tako i u formiranju sećanja još uvek je naučna misterija.

Neurolog Hajlan Hu tvrdi da je sa grupom kolega otkrio bar delić tajne. Stručni tim je u toku laboratorijskih testova na miševima otkrio da norepinfrin, kao i emocionalni stres, izazivaju hemijske promene i nekim moždanim receptorima.

Promene jačaju veze u regionima mozga miševa „zaduženih” za memoriju, smatraju autori studije.

„Nadražaji koji nisu bili dovoljni za formiranje sećanja, sada, sa promenama veza, mogu da stvore čvrsta sećanja”, objasnio je član naučne ekipe Roberto Malinov.

Woman photo created by freepik - www.freepik.com
Foto Freepik.com

Budući da mozak miševa poseduje mnoge regione koje ima i ljudski mozak, neurolozi očekuju da se slični mehanizmi u stvaranju sećanja mogu primeniti i na čoveku.

Dok životni uspesi i padovi mogu aktivirati supstance koje jačaju memoriju, Malinov primećuje da previše hormona stresa može izazvati neku vrstu destimulacije u mozgu pa samim tim i stvoriti „gubitke” u pamćenju.

„Ako imate previše norepinfrina, on onda deluje na suprotan način. Zato je, po svoj prilici, moguće da optimalan nivo ovog hormona, ako ste previše emotivni, može usloviti i da se ne sećate nekih životnih situacija”, rekao je Malinov.

Prema njegovim rečima, najnovija otkrića samo su „jedan delić naučne sklapalice koja povezuje emocije i memoriju”.