Iz evolucijske perspektive, ljudska bića su motivisana da traže osobu sa kojom će imati seksualni odnos, dobijati decu i uspešno podizati tu decu (Bernard et al., 2005). Koje osobine potencijalnog partnera omogućuju postizanje ovog cilja?

Vrednost partnera. Vrednost partnera jedne osobe podrazumeva posedovanje osobina poželjnih kod suprotnog pola. Što je veća vrednost partnera, to je veća njegova privlačnost drugima.

U tabeli 3.2. navode se karakteristike partnera koje određuju partnersku vrednost jedne osobe (Kirsner et al., 2003). Ono što je poželjno kod partnera obuhvata fizičke odlike (privlačnost) i psihološke osobine (ambicija, smisao za humor, odanost), ali i sistem vrednosti.

Atraktivno lice i telo se odmah primećuju, ali oni s vremenom blede i druga osoba se na njih navikava. Psihološke karakteristike se otkrivaju tokom vremena i postepeno, i manja je mogućnost da izblede. Na kraju, kada se interesovanja i vrednosti dele, to povećava međusobnu privlačnost dve osobe. Osobine navedene u tabeli 3.2. podrazumevaju dobre gene, dobro partnerstvo i dobro roditeljstvo.

MOTIVACIJA, Lambert Dekers, PSIHOPOLIS

Treba napomenuti da i muškarci i žene preferiraju atraktivne partnere, koji imaju visoku partnersku vrednost. Ali šta je razlog ovog odabira? Jedan od mogućih odgovora jeste da je privlačnost univerzalno cenjen podsticaj, koji je kao rezultat seksualne selekcije nastao tokom našeg evolucijskog razvoja. Ovaj izbor se zasniva na pretpostavci da navedene osobine odražavaju gene za zdravlje, plodnost i inteligenciju, prema hipotezi dobrih gena.

Tabela 3.2. Inventar partnerskih vrednosti

Opišite sebe što je moguće tačnije prema navedenim osobinama. Koristite sledeću skalu: izuzetno malo izražena osobina = –3 –2 –1  0  +1 +2 +3 = izuzetno mnogo izražena osobina
Ambiciozan*  ͟

Atraktivno lice*  ͟

Atraktivno telo*  ͟

Brižan i pun razumevanja   ͟

Emocionalno stabilan   ͟

Finansijski obezbeđen*  ͟

Darežljiv   ͟

Deli moj sistem vrednosti   ͟

Dobar smisao za humor   ͟

Društven   ͟

Nezavisan   ͟

Odan   ͟

Odgovoran   ͟

Raspoložen za seks   ͟

Veran partneru   ͟

Zajednička interesovanja   ͟

Zdrav   ͟

Želja za decom   ͟

 

Napomene:

* Označava da su slične osobine navedene u Basovom (Buss, 1989) istraživanju u 37 različitih kultura. Za izračunavanje vaše partnerske vrednosti saberite ocenu svake osobine. Ukupan broj označava partnersku vrednost osobe. Izvor: Prilagođeno iz B. R. Kirsner et al., „Self, Friends, and Lovers: Structural Relations among Beck Depression Inventory Scores And Perceived Mate Values“, Journal of Affective Disorders, 75, 2003, str. 135, 147.

Privlačnost za partnera

Atraktivno lice povećava partnersku vrednost osobe, ali šta je to što lice čini privlačnim drugom polu? Jedna od osobina jeste da su privlačna lica simetričnija, što znači da se leva i desna strana lica podudaraju.

Druga osobina jeste seksualni dimorfizam, što označava razlike u obliku strukture između muškaraca i žena. Atraktivnija muška lica pokazuju izraženiju muževnost, dok su privlačnija ženska lica ženstvenija. Treća osobina jeste da privlačnije lice predstavlja prosek mnogih različitih konfiguracija lica prisutnih u populaciji.

To je lice s prosečnom veličinom usana, očiju i nosa, na primer (Rhodes, 2006). Međutim, prosek nam ne govori celokupnu priču. Privlačno žensko lice, u poređenju s prosečnim, ima crvenije usne, tamnije ivice oka i manje mase oko gornjeg dela vrata i u obrazima. Atraktivno muško lice, u poređenju s prosečnim, ima tamnije obrve, ivice oka i ten, a isto tako i jaču bradu i manje telesne mase oko gornjeg dela vrata i obraza (Said & Todorov, 2011).

Da li privlačno lice i telo pomažu prilikom nalaženja partnera? Ako su fizička privlačnost i atraktivno lice determinante partnerske vrednosti, onda je očigledno pitanje da li veća privlačnost povećava šanse osobe da privuče partnera.

Rouds i saradnici (Rhodes, 2005) bavili su se ovim pitanjem na uzorku australijskih muškaraca i žena. Mereći uspeh u privlačenju partnera, istraživači su postavili pitanje ispitanicima da navedu broj seksualnih partnera, starost kada su imali prvi seksualni odnos, kao i dužinu trajanja svake veze.

Fotografije učesnika odvojene grupe ljudi ocenjivale su prema privlačnosti, seksualnom dimorfizmu, prosečnosti i simetriji. Da li su ovi pokazatelji fizičke atraktivnosti u korelaciji sa seksualnim iskustvom? Rezultati su pokazali da jesu. Osobe sa višim fizičkim partnerskim vrednostima imale su više partnerskih veza.

Muškarci s privlačnim licem i atraktivnim i muževnim telom imali su više seksualnih partnera, a takođe su postali seksualno aktivni u ranijem uzrastu. Žene sa atraktivnim licem postale su seksualno aktivne u mlađem uzrastu i imale su više partnerskih veza dužih od 12 meseci.

Rezultati daju određeni dokaz o tome da se s povećanjem partnerske vrednosti osobe povećava i verovatnoća privlačenja partnera.

Privlačnost i reproduktivni uspeh

Da li privlačnost pomaže u određivanju našeg reproduktivnog uspeha – to jest, koliko ćemo dece imati? Jedan način za odgovaranje na ovo pitanje jeste da najpre treba oceniti koliko je žena atraktivna, a njeno lice privlačno u mladosti, u uzrastu kada ulazi u dugotrajne veze.

Zatim, kada je žena starija, utvrđuje se koliko dece ima. Ovim pristupom Fliger i saradnici (Pflüger et al., 2012) sproveli su istraživanje u kojem je grupa muških studenata ocenjivala koliko su dvadesetogodišnje žene na fotografijama seksi i privlačne. Skala je bila od 1 = nije privlačna, do 100 = veoma privlačna. Kada su te žene postale znatno starije, istraživači su utvrđivali broj njihove dece.

Žene koje su dobile više ocene za privlačnost u mladosti imale su više trudnoća i rađale više dece. Ovo je važilo samo u slučaju žena koje nisu koristile kontraceptivna sredstva. I drugi istraživači su došli do dokaza da su privlačnost i broj dece u direktnoj srazmeri. Jokela (2009) u svom istraživanju tražio je od učesnika da ocene privlačnost lica 1.000 muškaraca i 1.000 žena na osnovu maturskih fotografija u školskom godišnjaku.

Na osnovu ovih ocena lica su razvrstana u četiri kategorije privlačnosti: neprivlačna, umereno privlačna, privlačna, veoma privlačna. Prema stepenu privlačnosti u 18. godini života mogao se predvideti broj dece tih osoba 35–38 godina kasnije.

Žene u kategoriji privlačnih imale su 16% više dece nego žene u kategoriji neprivlačnih ili umereno privlačnih, dok su veoma privlačne žene imale 6% veći broj dece. Samo je kod muškaraca u kategoriji neprivlačnih uočena razlika u broju dece. Ovi muškarci su imali 13% manje dece od ostalih. Evolucijska interpretacija jeste da lepota utiče na reproduktivni kapacitet – to jest, na sposobnost za rađanje zdrave dece.

Obrnuto od hipoteze dobrih gena jeste pretpostavka da ljudi odbacuju one osobe čiji fizički izgled nagoveštava mogućnost loših gena, tj. gena koji signaliziraju potencijalnu bolest i nizak stepen inteligencije (Zebrowitz & Rhodes, 2004).

Prema ovoj hipotezi loših gena, naglasak je na odbijanju ljudi, a ne na njihovom privlačenju. Zebrovic i Rouds (Zebrowitz, Rhodes, 2004) proverili su ovu hipotezu longitudinalnim podacima dobijenim od osoba čijim su fotografijama lica, rezultatima testa inteligencije i podacima o zdravlju u 10, 11–15, 17 i 30–40 godina života raspolagali.

Fotografije su ocenjivane prema karakteristikama lica kao što su privlačnost, simetrija, prosečnost i seksualni dimorfizam. Da bi ispitali da li su ljudi sa neprivlačnim licem odbacivani, istraživači su fotografije koje su dobile srednju ocenu za privlačnost podelili u dve grupe.

Osobe svrstane u kategoriju ispod srednje ocene (ispod 50 procenata) smatrane su manje privlačnim u svim uzrastima i imale su manje simetrično lice, a muška lica bila su i manje muževna. Istraživači su zaključili da ako se privlačnost lica dovodi u korelaciju sa zdravljem i inteligencijom, onda je ova korelacija evidentna samo kod lica ispod srednje vrednosti atraktivnosti, budući da su sva lica iznad ove vrednosti imala prihvatljiv nivo privlačnosti.

Drugim rečima, da bi osoba bila izabrana za partnera, mora da ima lice sa minimalnim stepenom privlačnosti, što nagoveštava bar minimalni stepen zdravlja i inteligencije. Rezultati su pokazali direktnu srazmeru između privlačnosti lica, inteligencije i zdravlja, ali samo kod osoba čija su lica bila ispod srednje vrednosti.

U slučaju ovih lica, kako se ocena privlačnosti smanjivala, srazmerno su se smanjivale i ocene za zdravlje i inteligenciju tih osoba. Ovaj odnos je važio i kada su se koristili realni indikatori zdravlja i inteligencije: manje privlačna lica dovođena su u vezu sa slabijim zdravljem i nižom inteligencijom.

Dakle, prema hipotezi loših gena, ljudi izbegavaju da za partnera biraju osobe koje imaju izuzetno nedopadljiv fizički izgled ili nizak stepen privlačnosti lica. Što se tiče seksualne selekcije, dakle, ljude ne privlači lice s visokom partnerskom vrednošću, već se radi o tome da ih odbija lice sa niskom partnerskom vrednošću – to jest, lice koje odražava slabo zdravlje i nizak stepen inteligencije.

Univerzalnost lepote i zdravlja

Privlačnost lica razvijala se seksualnom selekcijom. Shodno tome, osnova privlačnosti i njena povezanost sa zdravljem smatraju se univerzalnim i nisu kulturološki specifične. Ova tvrdnja se zasniva na istraživanju koje je dalo nekoliko uverljivih zaključaka (Langlois et al., 2000).

Kao prvo, ljudi su u okviru jedne kulture saglasni u tome ko je lep, a ko nije. Kao drugo, ljudi su saglasni u vezi sa standardima lepote lica i u kulturama izvan njihove. Kao treće, ljudi su saglasni o stepenu privlačnosti kod dece.

Zaključuje se, stoga, da bi povezanost evoluiranog skupa karakteristika i fizičkog zdravlja ili inteligencije trebalo da bude slična svugde. Na primer, nos koji curi i oči suzne zbog prehlade smatrali bi se neprivlačnim u poređenju sa istim licem kada osoba nije prehlađena.

Međutim, postoje primeri kulturoloških standarda lepote koji nisu vezani za zdravlje. Na primer, mršavost kod žena asocira na lepotu i zdravlje iako se ekstremna mršavost dovodi u vezu sa lošim zdravljem (Weeden & Sabini, 2005).

Vrednost smisla za humor

U Inventaru partnerskih vrednosti u tabeli 3.2. navode se i psihološke karakteristike koje ljudi cene, na primer dobar smisao za humor, darežljivost, ljubaznost, odanost i odgovornost. Duhovitost je jedinstven pokazatelj partnerske vrednosti. Koji je njegov evolucijski značaj za partnersku vrednost?

Smisao za humor, ljubaznost, odanost i odgovornost jesu kognitivne osobine, koje signaliziraju da je osoba genetski podobna i inteligentna (Klasios, 2013). Zapravo, inteligencija je jedna od najpoželjnijih osobina koje se traže u partneru (Lippa, 2007).

Drugim rečima, ako poseduje ove osobine, osoba signalizira svoju inteligenciju i potencijal dobrog i brižnog roditelja. Ako smisao za humor doprinosi partnerskoj vrednosti osobe, onda je ta osobina u korelaciji sa seksualnim iskustvom i uspehom u kratkoročnim partnerskim vezama.

Proveravajući ovu hipotezu, Gringros i Miler (Greengross, Miller, 2011) merili su smisao za humor kod studenata i studentkinja na osnovu njihove sposobnosti da izmisle naslove za karikature.

Smešniji naslovi ukazali su na veći smisao za humor. Učesnici su takođe popunili upitnik kojim je meren njihov uspeh u kratkoročnim vezama, s pitanjima kao što su učestalost seksualnih odnosa i broj seksualnih partnera. Rezultati su pokazali da je smisao za humor u korelaciji sa uspehom u kratkoročnim seksualnim vezama.

Osobe sa boljim smislom za humor imale su više seksualnih iskustava. Dakle, pored fizičke privlačnosti, i duhovitost doprinosi privlačenju partnera.