Udruženje građana Atina objavilo je publikaciju Iza ekrana: Analiza zloupotreba žrtava trgovine ljudima u digitalnom okruženju

Prikaz je zasnovan na iskustvu 178 devojaka i žena, koje su u periodu od 2015. do 2020. godine u Srbiji, koristile programe podrške i zaštite Udruženja građana Atina.

Ova analiza je jedinstvena i retka na polju borbe protiv trgovine ljudima jer pokazuje korelaciju između trgovine ljudima i digitalnog zlostavljanja. Ona pokazuje kontinuitet nasilja kojim su žrtve trgovine ljudima pogođene, a s druge strane, govori i o novim oblicima trgovine ljudima.

Rezultati analize pokazuju da u pogledu počinilaca zloupotreba u digitalnom okruženju, dominira nasilje koje je počinjeno od nepoznate osobe sa 40%, na drugom mestu počinioci su bile osobe poznate žrtvi, odnosno partner (20%), zatim šira društvena grupa (8%), članovi porodice (8%), a prepoznati su i pomagači (službena lica policajci, njih 4%).

Kao jedan od najčešćih vidova zloupotreba u digitalnom okruženju, kod većine ispitanica, prepoznato je proganjanje. Od ukupnog uzorka osoba koje su preživele zloupotrebe u digitalnom okruženju u kontekstu trgovine ljudima, njih 55% je iskusilo i proganjanje.

U odnosu na počinioce, proganjanja su najčešće vršili poznanici, potom članovi porodica (23%), a zatim partneri (18%). Dalji nalazi govore da su nepoznate osobe u 9% uzoraka vršile proganjanje, odnosno da su to bili pomagači u 5% od ukupnog uzorka.

Od ukupnog broja žrtava trgovine ljudima, koje su preživele neku vrstu zloupotreba u digitalnom okruženju, 65% njih je primilo i digitalne pretnje.

Pretnje su najčešće imale za cilj zastrašivanje u svrhu promene/povlačenja prijave/iskaza ili izjave žrtve u krivično-pravnom postupku (59%), potom se pretnja odnosila na to da će neki sadržaj nastao u privatnom kontekstu biti objavljen (29%), na trećem mestu u digitalnom okruženju su upućivane direktne pretnje po život i zdravlje, u cilju ugrožavanja bezbednosti (12%).

Od ukupnog posmatranog uzorka, 63% korisnica pretrpelo je snimanje i distribucija digitalnog sadržaja bez saglasnosti ovu vrstu zloupotrebe u kontekstu trgovine ljudima.

U pogledu sadržaja koji je distribuiran, u najvećem broju slučajeva (64%) radilo se o sadržaju sa elementima pornografije, potom u 20% slučajeva distribuirane su informacije i sadržaj kojim se otkriva lokacija i/ili identitet žrtve na način da joj se time ugrožava bezbednost.

U 16% slučajeva neovlašćeno je distribuiran privatni sadržaj, poput fotografija i poruka, ali bez elementa eksplicitnosti.

Analiza je pokazala da je 30% žrtava trgovine ljudima bilo vrbovano preko interneta. Od ovog procenta, 70% devojaka i žena je vrbovano u svrhu dalje eksploatacije (trgovina ljudima), dok je 30% vrbovano da bi se nad njima izvršio neki drugi oblik nasilja (silovanje, razbojništvo, fizičko nasilje…).

U pogledu počinilaca vrbovanja u svrhu dalje eksploatacije, to su u većini slučajeva bile osobe poznate žrtvi (51%), dok su na drugom mestu to bile nepoznate osobe (42%). U daleko manjem udelu navedeni su bliski prijatelji (5%), kao i partneri (2%).

Od ukupno posmatranog uzorka, 40% žrtava trgovine ljudima tokom eksploatacije bilo izloženo oglašavanju na internetu.

Od navedenog procenta, 46% je eksploatisano u pornografske svrhe, 50% je eksploatisano u seksualne svrhe, dok je 4% imalo iskustvo da je njihov rad bio oglašavan tokom trajanja radne eksploatacije.

Od ukupnog uzorka, 50% žrtava trgovine ljudima navodi da je, dok su bile u situaciji eksploatacije, osoba koja ih je trafikovala imala u posedu sadržaj kojim ih je ucenjivala i primoravala na različite vrste eksploatacije.

Čak 29% od ukupnog broja ispitanica navodi da su bile ucenjivane tako što im je rečeno kako će eksplicitni sadržaj na kojem se nalaze ili informacija o njima biti upućena članovima porodice, a 21% je doživelo pretnju da će sadržaj biti objavljen i na javnim portalima.

Tipovi zloupotreba u digitalnom okruženju koji su prikazani  u analizi, ispitivani su u ukupnom uzorku ispitanica, bez njihove nužne veze sa situacijom trgovine ljudima. Od ukupnog broja, 15% devojaka i žena navelo je da su bile i žrtve impersonacije (imitiranje druge osobe), dok je catfishing (namamljivanje) prisutan u 5% slučajeva, a targetiranje (doxxing) u 3%.

Dalje, cyberbullying (sajberzlostavljanje) je iskusilo 32% ispitanica, dok je cyberbombing (sajberproganjanje) doživelo 57% ispitanih žrtava trgovine ljudima. Kada se radi o hakovanju (neovlašćenom pristupu tuđim podacima), 42% njih se susrelo sa ovom pojavom.

Digitalnu zloupotrebu prepoznatu kao osvetničko objavljivanje eksplicitnog sadržaja, poput snimaka i fotografija s pornografskim elementima (revenge porn), ali i poruka (sextortion), iskusilo je 31% ispitanica.