Devičanstvo, kao fenomen, predstavlja društvenu praksu određivanja vrednosti žene na osnovu toga da li je imala penetrativan vaginalni seks ili ne, i to kroz dokazivanje postojanja himena, tanke membrane koju čak ni nemaju sve žene.

Devičanstvo je društveni konstrukt, u svojoj biti seksistički, jer ne važi podjednako za muškarce i za žene. Dok je merilo vrednosti žene nemanje seksa sa muškarcima, za muškarce važi obrnuto – što više seksa, i to najbolje sa što više žena, smatra se dokazom prave muškosti, kako piše Neposlušna.

Istovremeno, ni biologija ni medicina ne daju definiciju devičanstva, na prvom mestu zato što se neke žene rode bez himena, a zatim i što penis nije jedina stvar koja ga može pokidati – on može pući prilikom upotrebe tampona, vožnje bicikla ili intenzivne fizičke aktivnosti.

Winter photo created by lookstudio - www.freepik.com
Foto Freepik.com

Takođe je i moguće imati vaginalni penetrativni seks godinama, pa čak i zatrudneti i poroditi se carskim rezom, a da himen, zbog svoje elastičnosti i položaja, ostane netaknut, ili se može desiti da već pokidan himen tokom trudnoće ponovo sraste.

Ipak, iako ovo sve znamo, jer ne živimo u srednjem veku i u stanju smo da sekvenciramo ljudski genom, i dalje verujemo ne samo u to da seks mora biti isključivo (vaginalna) penetracija penisom, već i da nemanje seksa (ili imanje pod određenim uslovima) određuje vrednost žene.

I ovo uverenje opstaje, iako smo vrlo svesni koliko je, kroz vreme i prostor, ovaj izmišljeni koncept devičanstva ozbiljno ugrožavao živote žena, čak i u meri da se i dan danas, zbog “izgubljenog” devičanstva koje je osramotilo porodicu žene, dešavaju i “ubistva iz časti”.

Zato nas je obradovala vest da je u Lahoru (Pakistan), početkom januara, sud ukinuo praksu “testiranja devičanstva” u slučajevima silovanja. Do tada, svaka silovana žena koja nije “prošla” “test dva prsta” se nije smatrala žrtvom silovanja jer nije devica.

Opravdanje za postojanje ove ponižavajuće, re/traumatizujuće i nasilne prakse počiva na stavu da žena koja nema himen i može biti vaginalno pregledana sa dva prsta (bez obzira da li je udata, ima decu ili je, jelte, silovana) je “nečista” pa nema pravo na telesnu autonomiju.

Iako je “test dva prsta” zabranjen u Bangladešu, Indiji i Avganistanu, i dalje je legitiman metod dokazivanja krivice na sudu u Pakistanu, s izuzetkom Lahora. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, on se i dalje koristi u najmanje 20 zemalja, i to ne samo na sudu.

Možda najpoznatija žena koja je morala da “položi” ovaj test, i to javno, je Princeza Dajana, 1981. godine, što je bio uslov da može da se uda za Princa Čarlsa. Koliko je normalnizovan ovaj “test”, najbolje govori to što su mediji o ovom događaju vrlo posvećeno izveštavali.

U Ujedinjenom Kraljevstvu je testiranje devičanstva sve do 1979. godine bio legalan uslov dobijanja “bračne vize” – žene koje bi imigrirale u UK radi braka su morale na ovaj način da dokažu bona fides da bi ušle u zemlju. “Padanje” testa, prema Parlamentu, značilo je da lažu.

U Indoneziji je “polaganje” “testa dva prsta” preduslov za žene koje žele da postanu policajke ili se zaposle u vojsci, bilo kao vojnikinje ili sekretarice, a takođe je i uslov za upis devojaka u neke srednje škole ili za učestvovanje na nekim sportskim takmičenjima.

Pattern photo created by Kireyonok_Yuliya - www.freepik.com
Foto Freepik.com

U Indiji je, sve do 2009. godine, “polaganje” ovog “testa” bio uslov za udaju, a u nekim delovima Afrike se i dalje praktikuje, čak i u meri ženskog genitalnog sakaćenja (FGM) kako bi se osiguralo da devojčice, dok ne dođe vreme za udaju, neće “izgubiti” na svojoj “vrednosti”.

Međutim, čak i onim zemljama koje ne praktikuju “test dva prsta”, devičnastvo se, najčešće dokazivano kroz običaj krvave plahte prve bračne noći, u većini sveta i dalje smatra dokazom vrednosti žene – bez obzira na to da li govorimo o UK, Gruziji, Srbiji ili Pakistanu.

Ne postoji istorijski dokaz kada praksa devičanstva nastaje, ali se veruje da nastaje prelaskom na privatnu svojinu, jer se, patrijarhalno, sama žena smatrala prvo očevom, a onda i muževljevom svojinom. Na ovaj način se obezbeđivala patrilinearnost (srodstvo po muškoj liniji).

Ipak, od tad je civilizacija napredovala, pa dok šaljemo ljude na Mesec, razvijamo veštačku inteligenciju ili pronalazimo Higsov bozon, ne postoji logično objašnjenje da i dalje verujemo da nemanje ili imanje seksa određuje nečiju vrednost, bilo na pozitivan ili na negativan način.