Gledanje filmova sa roditeljima je lepa stvar, koja vam pomaže da rastete i negujete zajedničke strasti, ali postoje naslovi koje je, verujte mi, bolje ne gledati sa mamom i tatom.

Iako mnogim roditeljima možemo da zahvalimo na poznavanju pozadine naslova i vizija, kao i za poznavanje reditelja i žanrova, ima filmova koje ne bi trebalo da gledate sa roditeljima.

S druge strane, tokom dugog perioda svačijeg života, roditelji su ti koji kreiraju kulturni put koji kao odrasli nastavljamo da trasiramo sami, samostalno formirajući sopstvene ukuse.

Ali ono što se prikazuje u nekim filmovima je zaista neprijatno gledati na sofi sa roditeljima iz mnogo različitih razloga (uglavnom seksualnog: da li zaista želite da otvorite Pandorinu kutiju o seksualnosti u večernjim satima opuštajući se na sofi sa mamom i tatom? Da li vaši roditelji znaju da ste u godinama za to, čak i ako verujete-nadate se-molite se da oni ne znaju).

Dakle, pošto ima mnogo dobrih filmova na svetu, evo izbora filmova koje ne bi trebalo da gledate sa roditeljima.

American Pie

Najsvodnija i najtoplija saga viđena u bioskopu jedno je od najopornijih NE koje morate izgovoriti roditelju koji od vas traži da se zajedno nasmejete u društvu. Garantujemo: to se neće dogoditi. Dok će oni u šoku gledati u TV, vi ćete potonuti dok ih gledate u šoku.

50 nijansi sive (i naredna poglavlja)

Da li zaista postoji neko ko razmišlja o tome da gleda Džejmija Dornana (ili Dakotu Džonson, u zavisnosti od vaših interesovanja) kako se igra bičevima i raznim spravama, polugoli, sa mamom ili tatom? Jeza od neodobravanja.

Nimfomanka (i generalno, svi filmovi Larsa Von Triera)

Nimfomanka je šlag na torti u Fon Trirovoj filmografiji, ali čak ni Antihrist sa svojim neviđenim fizičkim nasiljem ili Dancer In The Dark sa svojim emocionalnim nasiljem nisu šala.

Nije misterija da je Fon Trir autor koji voli da šokira svoju publiku. Dakle, ako zaista želite da mu se predate, uradite to sami.

S druge strane, ako to gledate sa svojim roditeljima i ne budete šokirani kao oni, oni će početi da se pitaju za vaše zdravlje.

Call Me By Your Name / Zovi me svojim imenom

Pomalo nalik na tortu iz Američke pite, nakon što su gledali film Luka Gvadanjina sa Timotejem Šalametom, mama i tata više ne bi gledali na breskve na isti način. Uživajte u (nesvesnim) radostima letnjeg voća odvojeno.

Američka lepota / American Beauty

Sramotno od A do Š. Bilo da ste u godinama glavnog junaka, ili maloletnika u koga je zaljubljen ili onog koji možda ima prijatelja u koga je zaljubljen i vaš otac, ali i u vašu majku – i njegovu ženu – ko u svemu tome ispada kad pogledaš: nije gotovo, stani.

Gledajte ga za filmsku kulturu sami. A ako već niste posebno razočarani, ta Američka lepota je onaj film koji na kraju rezimira da je lepota sva u plastičnoj kesi koja se vrti na vetru. Kakav teret.

Eyes wide shut / Širom zatvorenih očiju

Teško je pronaći Kjubrikov film koji nije sramotan – iako izuzetno edukativan sa filmske tačke gledišta – za gledanje sa roditeljima.

Ali Eyes Wide Shut ih sve pobeđuje: pod jedan, zato što je kao da špijunirate par (a samim tim i vaš) kroz ključaonicu, i dva, zato što želje i fantazije njih dvoje (a samim tim i njihove?) oživljavaju na ekranu u svom svom čulnom i hipnotičkom naboju.

Gone Girl i Unfaithful Love

Šta je zajedničko filmu Bena Afleka-Rosamund Pajk i filmu Ričarda Gira-Dajan Lejna? Najstrašnije promene koje brak može da podnese.

Za noć posle večere izbegavajte sofu iz noćne more sa sentimentalnim armagedonima para koji vas je stvorio. Isto i za druge šokantne naslove kao što su Blue Valentine ili Marriage Story.

KIDS / KLINCI

Film Larija Klarka je duboko zaranjanje u svet grupe tinejdžera (devedesetih su u Njujorku, ali su mnogi aspekti još uvek aktuelni), u njihove opsesije i eksperimente. Postoje dva slučaja: ili su tvoji roditelji bili tamo, oni tačno znaju o čemu pričaju i zbog toga će te preplašeno gledati. Ili ih nisu uradili pa će se plašiti da ćete ih vi uraditi umesto toga. U oba slučaja: zašto izazivati potencijalne muke? Gledajte, ali sami.

Plava laguna

Od svih filmova koji na posebno intiman način govore o veoma dubokim ljubavima, Plava laguna je možda onaj koji nas, i posle mnogo godina, najprijatnije potrese tokom usamljenog gledanja (posebno kada smo veoma mladi).

Biće to hipnotička lepota njeno dvoje protagonista, njegove gaćice ili činjenica da od određenog trenutka pa nadalje njih dvoje istražuju jedno drugo i svoju seksualnost na tako senzualan način da bi to videti sa roditeljima zaista bilo previše neprijatno.

Već možemo da zamislimo jezivu scenu u kojoj, da biste ublažili erotsku napetost, svojoj majci govorite da je piletina koju ste jeli za večeru bila veoma dobra, dok  se njih dvoje na ekranu maze a vi  maštate o tome da radite odavde do večnosti.

American Psycho

Sam naslov bi trebalo nešto da sugeriše. Možete ga koristiti kao probni krevet: ako ga predložite i budete dočekani sa velikim uzbuđenjem, a ne motivisani barem „kako je lepo, da, film sa Kristijanom Bejlom“, počnite da sebi postavljate određena pitanja o ljudima sa kojima živete.

Američki psiho, s druge strane, poznat je – posebno generaciji koja je uživo čitala roman Breta Istona Elisa 90-ih godina – kao priča o ludilu, neopravdanom nasilju i krvarenjima na belom zidu. Šta još radiš u toj kući? Beži!