Oni koji su  u prilici da vide tek rođenu bebu i da kasnije prate njen razvoj, odrastanje i sazrevanje, mogu da uoče jedan dragoceni trenutak.

To je trenutak u kome nam se pogled susretne sa pogledom novorođenčeta. Pogled bića koje je tek došlo na ovaj svet zrači njegovu suštinu, bit. Tu bit možemo uočiti u pogledu tog istog bića i u njegovoj starosti.

Danijela Stojanović, klinički psiholog i psihoterapeut, PS Kontrapunkt
Danijela Stojanović, klinički psiholog i psihoterapeut, PS Kontrapunkt

Tokom života dolazi do mnogih promena na telesnom, emocionalnom i intelektualnom planu, ali ta bit ostaje ista.

Imamo telo, misli i osećanja, ali nismo te misli, telo i osećanja, već nešto više od njihovog prostog zbira, jedna nova celina, i to čini našu suštinu, bit.

Ako imamo neku fizičku ili psihičku bolest, naša bit je ista; ako imamo neka neprijatna osećanja ili ako imamo neadekvatna ponašanja, naša bit je ista. Ako smo u nekim lošim okolnostima, naša bit je ista. Sve smo to mi, ma šta da nam se dešava, ma šta da mislimo ili osećamo.

Naša bit je povezana  sa širim životnim poljem, kao i sa sa sveukupnom stvarnošću. U svojoj biti čovek je energetsko biće, i energija je svuda oko nas.

Sveukupna stvarnost ima sve ono što nam je potrebno i mi, kao deo nje, možemo doći do toga. Kontakt sa svojom suštinomi i kontakt sa sveukupnom stvarnošću preko nje je blagotvoran i isceljujuć. Taj kontakt nam omogućava usklađivanje i održavanje balansa potrebnog za kvalitetan život. Omogućava nam da se prilagođavamo promenama putem svojih misli, osećanja, ponašanja.To ne bi trebalo biti teško, ali se dešava da ne uspevamo u tome.

Zašto dolazi do ovoga možemo videti kroz sledeći primer.

Ako bebu sa početka članka na njenom uzrastu od šest meseci stavimo pred “švedski sto”, ona će savršeno znati koja vrsta hrane joj je potrebna i uzeće je. Ako počnemo da je hranimo onako kako bi po našoj zamisli trebalo da se hrani, u početku neće hteti da jede to, ali će onda početi. Uglavnom da bi udovoljila željama roditelja (u ovom uzrastu ljubav i prihvatanje roditelja su bukvalno od životne važnosti). Vremenom će početi da jede i ono što joj ne odgovara, potpuno nesvesna toga da joj to ne odgovara.

Takav je slučaj i sa osećanjima. Svako osećanje je naša reakcija, odgovor na život i stvarnost – kada smo u opasnosti koju ne možemo da savladamo, osećamo strah, kada ostanemo bez nekoga ili nečega što nam je važno, tužni smo. Ali tokom života i procesa socijalizacije mi i učimo nešto o osećanjima. Mogu nas naučiti da nije lepo ljutiti se, na primer.

Dakle, može se desiti da se udaljimo od svojih potreba i želja i da naša osećanja ne budu adekvatna.

Psihosomatske bolesti takođe imaju  svoj smisao i poruku. Ako imamo probleme sa kožom, možda se osećamo ugroženo. Koža je mesto kontakta i razdvajanja sa fizičkom sredinom. Ako je doživljavamo ugrožavajućom na bilo koji način po nas, izbegavaćemo kontakt sa njom, a to se može manifestovati kroz kožna oboljenja. Ako imamo bolove u leđima možda osećamo da se “ceo svet svalio na naša ramena”, da svoju životnu situaciju doživljavamo teškom jer preuzimamo odgovornost ne samo za svoj život, već i život drugih. Ako imamo probleme sa vidom i sluhom, možemo ispitati da li postoji nešto sa čime izbegavamo da se suočimo. Artritis je povezan sa preteranim kriticizmom i nefleksibilnošću u odnosima sa drugima. Ako imamo stomačne probleme, možemo se zapitati šta to ne možemo da “svarimo” u psihološkom smislu. Možemo patiti od zatvora ako se teško rešavamo da se odreknemo nečega što nam više nije potrebno.

Ako se desi da imamo neku fizičku, psihičku ili psihosomatsku bolest, potrebno je da postanemo svesni toga šta je to što ne radimo kako nam odgovara, gde grešimo. Bolesti nam mogu biti važni učitelji i prijatelji.

Kada smo u kontaktu sa svojom biti, sa samima sobom, stvaramo uslove za zdravlje. Adekvatnim negovanjem i vaspitavanjem deteta ovo se može postići. Ako nije postignuto, kasnije pojedinac može sam da radi na tome. Može da nauči da oseti šta mu je potrebno, a šta ne, šta su njegove želje, a šta ispunjavanje očekivanja drugih. Može da nauči da razlikuje svoju bit od svoga tela, osećanja i misli.

Poenta ovog članka je sledeća:

Život je kao “švedski sto”. Ako smo dovoljno mudri, možemo se uskladiti sa sobom i sveukupnom stvarnošću, pratiti svoje potrebe i želje, nalaziti najbolje i najadekvatnije načine za njihovo ostvarivanje, biti svestan životnih ciklusa kroz koje prolazimo, kao i ciklusa prirode čiji smo deo, i usklađivati sve ovo.