Od nečega smo zavisni kada bez toga ne možemo opstati.

Ne možemo opstati bez vazduha, hrane, vode. Kada se rodimo, jedan period ne možemo opstati bez staranja roditelja, pogotovu majke, o nama.

Danijela Stojanović, klinički psiholog i psihoterapeut, PS Kontrapunkt
Danijela Stojanović, klinički psiholog i psihoterapeut, PS Kontrapunkt

Kako onda možemo biti zavisni od interneta i društvenih mreža?

Kao i kod drugih vrsta zavisnosti, radi se o nedovršenom procesu psihološkog razdvajanja na početku našeg života.

Zavisnost od roditeljskih figura se razvija, dostiže kulminaciju i onda opada. Ako ova potreba nije zadovoljena u odgovarajućem periodu i na adekvatan način, kasnije se nosimo sa posledicama toga.

Zavisnost od Facebook-a, Twitter-a i ostalih društvenih mreža je jedna od posledica, i o njoj ću govoriti u ovom članku.

Videla sam iz vaših komentara da mnogi od vas mogu prepoznati da su na neki način postali zavisni – provode sve više i više vremena na FB-u, ovo im postaje najvažniji oblik komunikacije. Naravno, ovde se treba ograditi od slučajeva kada je komunikacija posredna iz objektivnih razloga, kao što je npr. velika fizička udaljenost).

iphone-6-in-girls-hands-picjumbo-comŠta se tu zapravo dešava?

Na Facebook-u, ili bilo kojoj drugoj društvenoj mreži, veoma lako možemo zadovoljiti svoju potrebu za zavisnošću – možemo dobiti skoro sve ono što u realnom životu ne možemo, ili možemo ali na teži način.

Pošto dobijamo nerealnu sliku osobe sa kojom smo u ovakvoj komunikaciji, a to je neminovno jer nikako ne možemo imati informacije potrebne za sticanje realne slike, imamo mnogo prostora za idealizaciju i projekciju. Formiramo sliku o nekome na osnovu onoga što nam je potrebno da bismo dozvolili sebi da se emocionalno vežemo. Tako se može desiti da se jako vežemo za nekoga samo na osnovu posredne komunikacije.

Ovo može biti dobro. Ako zadovoljimo svoju potrebu za zavisnošću, možemo početi da težimo ka nezavisnosti i da završimo razvojni zadatak koji nismo završili u određenom periodu.

man-browsing-on-his-iphone-picjumbo-comAli ako se ovo ne dešava, već se zadržava na posrednoj komunikaciji (chat, poruke), onda znači da ne rešavamo dobro svoj problem.

Ako primetimo da nas FB komunikacija više ne zadovoljava i da želimo da pređemo na direktan kontakt sa nekim, to je dobar pokazatelj da smo spremni da razvijemo realan ljudski odnos. Problem može biti ako druga strana nije spremna za to. Moguće je da je njoj neposresredna komunikacija postala cilj sam po sebi. Ostajanje u takvoj komunikaciji onda vodi samo iscrpljivanju.

Dakle, zavisnost od komunikacije na društvenim mrežama nekada može biti od koristi. Ako ne dozvolite da postane potreba čije zadovoljavanje predstavlja održavanje potrebe za zavisnošću, onda je to taj slučaj.