Psihoterapijski rad na bajkama ima sličnu funkciju kao i rad na snovima.

Njime se može postići bolja integrisanost ličnosti tako što se dolazi u kontakt sa delovima ličnosti, osećanjima, kojih nismo dovoljno svesni, ili smo ih potpuno nesvesni.

Danijela Stojanović, klinički psiholog i psihoterapeut, PS Kontrapunkt
Danijela Stojanović, klinički psiholog i psihoterapeut, PS Kontrapunkt

Rad na bajci počinjem tako što dam instrukcija klijentu da odabere bili koju bajku.

Znači, ne omiljenu, što bi ukazivalo na životni skript, već onu koja mu SADA pada na pamet.

Ovo radim na tipičan geštalt način. Klijent ne priča o tome, već, zatvorenih očiju i kada je postigao određeni stepen opuštenosti i svesnosti, odabere jednu scenu iz bajke i zamišlja da se ta scena odvija SADA.

Odabere neki lik, bilo koji, ili figuru koja bi on mogao da bude, a koji se pojavljuje u toj sceni. Zatim, vidi ko je tu od ostalih likova iz bajke, u kakvim je odnosima sa njima. Sve vreme prati kako se oseća. Na kraju te scene može da je završi na način ili kako se i u bajci završava ili na način kako mu to SADA odgovara.

A onda ga uputim da vidi da li je ta bajka, scena, lik koji je odabrao, imaju neke sličnosti sa njegovom realnom životnom situacijom, kao i da vidi, ako je tako, ko bi mogli da budu nosioci ostalih likova od osoba koje su relevantne u njegovom životu.

Po završetku ove vežbe, klijent ispriča kako je protekla. To ne radi tokom vežbe da bi što više mogao da doživi osećanja koja se pojave,a ne da samo priča o njima. I ponovo ga upućujem na to da bude svestan kako se oseća SADA dok priča.

Ovo SADA je važno jer pokazuje kako klijent doživljava svoju sadašnju realnu životnu situaciju. Naravno, treba uzeti u obzir i da su bajke sačinjene od simbola koji su odraz kolektivnog nesvesnog i da predstavljaju neku vrstu snevanja celog čovečanstva. Ipak, terapeut ne interpretira klijentu šta znači njegov izbor, već mu omogućava da postane svestan toga štanjemu znači ta bajka.

Inače, odabir bajke se može menjati tokom psihoterapije, kao i tokom života. Ovo može ukazivati na promene unutar ličnosti klijenta, na promenu životne situacije, kao i na promene u odnosu kljijenta prema životnoj situaciji.

Pratila sam ove promene i kod sebe radeći sa klijentima. Nekada sam, recimo, kada bi neka žena- klijent odabrala bajku “Snežana i sedam patuljaka”, i kao lik sa kojim bi se identifikovala birala Snežanu, mogla sebe da zamislim kao Snežanu. Naravno, treba voditi računa tokom rada da se terapeut ne isprojektuje, pa uvek nastojim da budem svesna onoga što je moje, a šta klijentovo.

U jednom trenutku, posle ko zna koliko puta kako sam sebe mogla da zamislim kao Snežanu, iznenadila sam se kada mi se posle instrukcije klijentkinji da odabere neku scenu iz bajke, pred očima stvorila slika maćehe pred ogledalom, koja pita čarobno ogledalo na zidu ko je najlepši na svetu.

Interesantno je da se nekada pomak u rešavanju intrapsihičkih konflikata može videti u odabiru da se promeni kraj scene.

Jedna klijentkinja je odabrala scenu iz bajke “Crvenkapa” u kojoj razgovara sa prerušenim vukom, ali uspeva da prepozna da to nije njena baka i onda odjuri po pomoć pre nego što je on pojede!

Za geštalt terapiju je karakteristično i odsustvo interpretacije od strane terapeuta – klijent sam interpretira neko svoje ponašanje, terapeut mu samo pomaže da pomogne sebi, odnosno, da postane svestan nečega.