Umor je osećanje koje se manifestuje kroz otežanu koncentraciju, glavobolje, nesanicu, bolove u mišićima.

Ovi pokazatelji imaju ulogu da nam signalizuju da treba da prestanemo sa aktivnošću, pa ih zato ne treba smatrati negativnom pojavom. Kada ih osetimo, poželjno je da napravimo pauzu i da se odmorimo. Ako ignorišemo ono što nam naše telo poručuje, može doći do hroničnog umora.

Danijela Stojanović, klinički psiholog i psihoterapeut, PS Kontrapunkt

Danas se često ističe da “ne treba gubiti vreme”, odnosno, da je neophodno naporno raditi, po mogućnosti, bez pauza, odmora, slobodnih dana.

Zanemaruje se da je odmor tokom rada neophodan da bismo obnovili iscrpljene zalihe energije, kao i da bismo razmislili o daljoj aktivnosti, reorganizovali se i pristupili stvarima na drugi nacin. Izbegavanje odmora dovodi i do osećanja dosade, upadanja u rutinu, što za posledicu ima hronični umor.

Dakle, da bi se izbegao hronični umor, potrebno je u startu imati drugačiji pristup poslu. Uspešno se baviti nekim poslom ne znači raditi sve vreme, već raditi sa pauzama, koje omogućavaju fizički i psihički oporavak.

Do hroničnog umora može doći i usled potiskivanja nekih osećanja.

Naime, ako usvojimo shvatanje da su neka osećanja “negativna”, kao, na primer, ljutnja, onda ćemo se truditi da to osećanje potisnemo kada se pojavi, i na to potiskivanje ćemo utrošiti određenu količinu energije, koja će ostati zablokirana.

Foto Noah Hinton

Onda organizam za sledeće poslove nema na raspolaganju svu svoju energiju i potencijale i ulazi u njih osiromašen, postaje manje efikasan. Ako ovakvo stanje duže traje može doći i do pojave depresije.

Rešenje za ovu vrstu hroničnog umora je svesnost o osećanjima. To znači osetiti telesne simptome osećanja, kao i biti svestan misli koje nam u datom trenutku padaju na pamet.

Kada smo svesni osećanja, možemo naći prihvatljive načine da ih ispoljimo.

Na primer, ljutnja ima za cilj da utiče na promenu nečijeg ponašanja koje nam smeta. Efikasan način za njeno izražavanje je verbalno izražavanje koje ne sadrži uvrede, već predloge za poželjne oblike ponašanja. Ako procenimo da nije poželjno izraziti ljutnju, najvažnije je da je mi budemo svesni, i da eventualno na neki način oslobodimo telesnu napetost (npr,rekracija, sport, opuštanje i sl.).

Umor nije negativno stanje samo po sebi, čak nam šalje korisne informacije o potrebi za prekidom ili usporavanjem aktivnosti. Problem nastaje ako traje produženo ili ako nemamo mogućnost da se odmorimo.