Kada dvoje reše da zasnuju bračnu zajednicu ili partnerski odnos, jedna od važnijih stvari na koju se jedno drugom zavetuju je da će biti zajedno “i u dobru i u zlu”.

Na početku veze nije teško pridržavati se ovoga. Dvoje ljudi, koji se toliko vole da žele da ovo i ozvaniče, spremni su da zaista i ostvaruju ono na šta su se zavetovali. Tada je osećanje emocionalne povezanosti tako jako da im to nije teško. Rade jedno za drugo ono što bi i za same sebe radili. Imaju i zajedničke ciljeve i njihovi putevi se kreću u istom smeru.

Danijela Stojanović, klinički psiholog i psihoterapeut, PS Kontrapunkt
Danijela Stojanović, klinički psiholog i psihoterapeut, PS Kontrapunkt

Kada prođe faza “medenog meseca” mnoge stvari se menjaju.

Pročitajte i ovo: Porodični programi koji koče razvoj ličnosti

Partneri uviđaju da, pored toga što imaju mnogo toga zajedničkog, imaju i nešto što je samo njihovo. Ovo je dobro, jer zdrav partnerski odnos podrazumeva da dvoje mogu da budu srećni i zadovoljni i kada su zajedno, ali i kada su odvojeni.
Svako ima svoju autonomiju, ali su ipak zajedno zato što je život lepši i kvalitetniji kada se sa nekim, koga doživljavamo bliskim i dragocenim, krećemo kroz njega.
Photo by Caroline Veronez on Unsplash
Pored razvojnih kriza (kriza roditeljstva, srednjih godina), postoje i egzistencijalne krize. Jedna od njih je besparica.
Možda zvuči apsurdno, ali ljudi uopšte, pa i supružnici ili partneri, na ovu vrstu krize reaguju približavanjem. Kada je ugrožen opstanak, potrebno je preduzeti zajedničke korake da bi se ovo omogućilo.

Parovi koji zaista žive u besparici nemaju taj “luksuz” da sa brinu o tome da li ih partner vara, da li im se interesovanja razlikuju, da li imaju različito viđenje budućnosti. Oni se brinu o tome kako da bukvalno prežive – oni i njihovo potomstvo.

Činjenica je da ekonomska kriza povećava stres i izoštrava neke druge probleme između partnera. Onda je besparica zapravo samo povod za aktuelizaciju drugih problema – odnosi sa rodbinom, seksualni odnosi, vaspitavanje dece.

Parovi koji nemaju probleme na materijalnom planu, zapravo, samo lakše i brže mogu da uvide suštinske međusobne probleme.

Ako sa svojim životnim saputnikom imamo probleme povezane sa besparicom dobro je da znamo da je to samo povod. Ukoliko su naši odnosi zadovoljavajući, u nekom trenutku ćemo, na ovaj ili onaj način, rešiti problem besparice. Nijedna besparica ne traje večito.
Ako su svakodnevne svađe oko novca i životnih izdataka postale naša svakodnevica, možemo se zapitati čime, zapravo, nismo zadovoljni u svom partnerskom odnosu.
Onda možemo probleme egzistencijalne prirode rešavati na najpraktičniji način (kao kada završavamo bilo koji posao). Probleme u vezi rešavamo van ovoga. Ako smo ljuti na partnera zato što mislimo da nam uskraćuje ljubav, nema potrebe da ovo mešamo sa time što mislimo da ne zarađuje dovoljno.
Takođe, ako zarađuje više od nas, to ne znači da želi da bude superioran u našem odnosu. Ako nemamo posla ni jedno ni drugo, možda možemo da razmislimo o tome koliko svako od nas preuzima odgovornost za svoj život na sebe, a koliko očekujemo od drugih da reše sve naše probleme.
Besparica je veoma teška, ali nije suštinski uzrok razmimoilaženja i sukoba u partnerskom odnosu.