Jesi ti za to da odemo u Evropsku Uniju? – pita teta Mande babu

Dada Batinić
Dada Batinić

-Ja ne bi! Ostaću radije doma i gledat televiziju. Rekli su da će to bit u sedmi misec, a ko će po vrućini odit.

-Puno judi isto govori da ne bi išlo, ali ko ih pita?! Ovi su odlučili da nan vaja uć i sad ti izvoli!

-Nema ko šta za mene odlučivat – ja san rekla da neću i neću! Uostalon, ta unija itako dođe liti k nami, mimoićemo se ako krenemo istovremeno.

-Dobro kažeš! Baš čitan danas da su nan noćenja porasla za 2% – informativno će teta Mande.

-Nije se čudit, krešila je struja i biće judi iđu ranije ligat. Srića, odužio dan pa čin sunce zađe, mogu u posteju noćit.

-Tih dva posto oće reć da je za toliko više turista ove godine nego lani! – iznervirano će ćaća.

-Vidiš ti kako se to potrefi, krešije gorivo, krešiju turisti! Skoči struja al skoče i noćenja. Čudo jedno šta sve ne skače po našin statistikama – primjeti teta Mande.

-Meni na statistikan najčešće skoči tlak! Plus, jesi vidila na teve onu ćunku koja sebi postavi pitanje i da odgovor o šta ćemo kad uđemo u Evropu? Da li će se mirovine rezati nakon ulasku u Uniju? Pa samoj sebi reče – Ne, mirovine se neće rizat kad uđemo u Uniju pa nasere još neke razloge zašto neće a niti ona znade oće li, niti znade di je Unija ni ušta će uć. Važno da ona ima očale na tintari i da pari ko da ima pojma o čemu govori – fitilji se baba.

-A šta si ti toliko protiv Unije? Ima to i dobrih stvari, fermat će korupciju i huligane, bit će država malo tolerantnija – nabraja teta Mande prednosti ulaska.

-A zašto bi oni nama pomagali ako nemaju koristi od nas? – zapita se baba.

-Pa i ti dadeš sirotinji da ima za kruv!

-Jok ja! – reče baba – Da dajen sirotinji došla bi i sama taka.

Teta Mande se pinku zamisli.

-Zašto nas unda ubjeđuju da će nan u Uniji bit lipo?

-Malo je šta su nas naši ubijedili zadnjih dvadeset godina, još nek nas narednih dvadeset godina u bijedi drži i Unija! – žesti se baba – Šta će meni bit boje negoli je bilo prije? Dok se sve ovo ne očisti i zemja ne vrati na svoje izumrit će baremko pet generacija. A štaš kad je u našen stadu najvažnije pravilo kako zajebat drugu ovcu i podmetnit je pod nož.

-Kako moš tako govorit? lspada da smo svi ovce i da svak svakome radi iza leđa.

-Radimo mi jedni drugima i odsprida ali i to malo seksa šta radimo sigurno ima neku pozadinu.

-Onda ispada da je važnije ko će koga ozada neko odsprida – zaključi teta Mande.

-Aha! Pogotovo kad si ovca! Jer ako i ne intraš na nož sigurno ćeš intrat na neki kurac.

-Glavu ćete mi satrat od vaših dvosmislenih budalaščina!!! – viče ćaća – E, ova bi u Uniju, e ova ne bi, ko da će od vaše odluke išta zavisit! Oni iz Vlade nama reču da ćemo u Uniju isto ko šta su i njima rekli da će u Uniju. To se mora, a ne oćeš il nećeš!

-Naši su nas ionako prodali Evropi, praktički smo već u Uniji, šta je važno da smo i službeno tamo? – čudi se baba.

-Kad je službeno onda te i zakonski mogu izrabljivat a dosad su to radili na crno – objasni ćaća.

-Ja ne znan da me iko od njih izrabljiva – čudi se baba – biće i ne mogu još doć na red od ovih naših. Nisu domaći ludi primolat vlast strancima.

-Kako neće primolat kad se naši i zalažu da uđemo u Evropu? – čudi se teta Mande.

-Je, moš mislit! Zalažu ti se oni za to ka i usidilica za onu stvar!

-Kako?!

-Bi, ali da ne uđe!