Voleo bih da podignete ruku ako ste ikada čuli heteroseksualni par prilikom seksa.

To mogu da budu komšije, hotelska soba, vaši roditelji. Uglavnom svi, zar ne?! Sada podignite ruku ako je muškarac bio glasniji od žene. Vidim jednog čoveka tamo. Ne računa se ako ste to bili vi, gospodine. Spustio je ruku.

Šta nam ovo govori? Govori nam da su ljudska bića glasna kada imaju seksualni odnos i uglavnom je žena glasnija. Ovo je poznato kao ženska kopulatorna vokalizacija. Čak nisam hteo ni da pomenem ovo, a li rekli su mi da je Meg Rajan možda ovde, a ona je najpoznatiji ženski kopulativni vokalizator na svetu. Pa sam pomislio da moram da govorim o tome. 

Dozvolite mi da počnem time što ću reći da ljudska bića nisu postala od majmuna, uprkos onome što ste čuli. Mi jesmo majmuni. Bliže smo povezani sa šimpanzom i bonobo šimpanzom nego afrički slon sa indijskim slonom, kao što je Džered Dajmond istakao u jednoj od svojih prvih knjiga.

Bliže smo povezani sa šimpanzama i bonobo šimpanzama nego što su šimpanze i bonoboi povezani sa bilo kojim drugim primatom – gorilom, orangutanom ili bilo kojim drugim. Izuzetno blisko smo povezani sa njima i kao što ćete videti, u smislu ponašanja imamo takođe neki odnos.

Koja smo mi vrsta majmuna što se tiče seksualnosti?

Od Darvinovih dana, postoji ono što Kasilda i ja zovemo standardna priča o ljudskoj seksualnoj evoluciji i ona vam je svima poznata, čak i ako niste čitali ovo. Ideja je da su, kao deo ljudske prirode, od početka naše vrste, muškarci iznajmljivali reproduktivni potencijal žena tako što su ih snabdevali određenom robom i uslugama. Uopšteno mislimo na meso, sklonište, status, zaštitu, takve stvari. A u zamenu, žene su često nudile vernost ili barem obećanje vernosti.

Ovo stavlja muškarce i žene u suprotstavljen odnos. Prema ovom viđenju, rat između polova je ugrađen u naš DNK. Ono što smo Kasilda i ja razmatrali je to da li je ovaj ekonomski odnos, ovaj suprotstavljen odnos, u stvari proizvod poljoprivrede koja je nastala najranije pre 10.000 godina.

Anatomski moderna ljudska bića postoje od pre, otprilike, 200.000 godina, tako da se radi o najviše 5% vremena u kojem postojimo kao moderna, posebna vrsta. Pre poljoprivrede, pre poljoprivredne revolucije, važno je shvatiti da su ljudska bića živela u grupama lovaca sakupljača koje antropolozi, gde god da su se nalazile u svetu, karakterišu kao žestoki egalitarizam. Oni ne samo da dele stvari, već zahtevaju da se one dele.

Meso, sklonište, zaštita, sve ove stvari koje bi trebalo davati u zamenu ženama za njihovu seksualnu vernost, po svemu sudeći su se široko delile u ovim društvima. Ne kažem da su naši preci bili plemeniti divljaci i ne kažem ni da su to moderni lovci sakupljači. Ono što kažem je da je ovo jednostavno najbolji način da se umanji rizik u kontekstu lova.

Među antropolozima oko ovoga nema spora.

Ljudska seksualnost, do pojave poljoprivrede, u osnovi je evoluirala kao način za uspostavljanje i održavanje složenih, fleksibilnih društvenih sistema, mreža, u čemu su naši preci bili veoma dobri i zato je naša vrsta tako uspešno opstala.

Ovo je nekim ljudima neprijatno, tako da uvek u ovim govorima kažem: čujte, kažem da su naši preci bili promiskuitetni, ali ne kažem da su imali seks sa nepoznatima. Nile bilo nepoznatih. Zar ne? U lovačko-sakupljačkoj grupi nema stranaca.

Poznajete te ljude čitav život. I kažem: da, bilo je seksualnih veza koje su se preklapale, naši preci su verovatno imali nekoliko različitih seksualnih veza u svakom momentu njihovih života kao odraslih. Ali ne kažem da su imali seks sa nepoznatima. Ne kažem da nisu voleli ljude sa kojima su imali seks. I ne kažem da tu nije bilo vezivanja. Samo kažem da nisu isključivali i druge seksualne odnose.

A oni među nama koji su odabrali da budu monogamni – moji roditelji, na primer, u monogamnom su braku 52 godine, a ako nije bio monogaman: mama i tata, neću da znam za to – ne kritikujem i ne kažem da ima nešto loše u tome.

Ono što hoću da kažem je da mišljenje da su naši preci bili seksualni svaštojedi nije ništa više kritika monogamije, nego što je mišljenje da su naši preci bili svaštojedi u smislu ishrane kritika vegetarijanizma.

Možete izabrati da budete vegetarijanac, ali mislim da zbog te odluke slanina ne prestane odjednom da vam miriše dobro.

To je moja poenta. Trebalo je malo vremena da se ovo shvati, zar ne?

Pored toga što je bio veliki genije, divan čovek, divan muž, divan otac, Čarls Darvin je takođe bio prvoklasni viktorijanski puritanac. Bio je zbunjen seksualnim naduvavanjem određenih primata, uklučujući šimpanze i bonobo šimpanze, jer ova seksualna naduvavanja teže da isprovociraju mnoge mužjake da se pare sa ženkama.

On nije mogao da shvati zašto su, za ime sveta, ženke razvile ovo, ako bi samo trebalo da nađu svoj par. Darvin nije znao da se šimpanze i bonobo šimpanze pare jednom do četiri puta na sata do 12 mužjaka na dan kada imaju seksualno naduvavanje.

Interesantno je da šimpanze imaju seksualno naduvavanje tokom, otprilike, 40 posto svog menstrualnog ciklusa, bonobo šimpanze – 90 posto, a ljudi su skoro jedina vrsta na planeti gde su ženke spremne za seks tokom celog menstrualnog ciklusa, bilo da imaju menstruaciju, bilo da su u menopauzi, bilo da su već trudne. Ovo je izuzetno retko među sisarima. To je vrlo zanimljiv aspekt ljudske seksualnosti. Darvin je ignorisao uticaje seksualnog naduvavanja, u svoje vreme, kao što naučnici ponekad znaju da urade.

Ovde se radi o nadmetanju spermatozoida.

Prosečni ljudski ejakulat ima oko 300 miliona spermatozoida, tako da je to već kompetitivno okruženje. Pitanje je da li se oni takmiče protiv spermatozoida drugog muškarca ili samo između sebe. Ima mnogo da se kaže u vezi sa ovim dijagramom. Jedna stvar na koju ću vam odmah skrenuti pažnju je mala muzička nota iznad ženke šimpanze, bonoboa i čoveka. To označava žensku kopulatornu vokalizaciju. Samo pogledajte brojeve.

Prosečan čovek ima seks oko 1000 puta po jednom rođenju.

Ako taj broj izgleda visok nekome od vas, uveravam vas da nekima u sali izgleda nizak. Kod šimpanzi i bonoboa ovaj odnos je isti kao kod nas. Kod druge tri vrste, nije. Gorile, orangutani i giboni, koji su tipičniji sisari, imaju seks samo oko 12 puta po jednom rođenju. Ljudi i bonoboi su jedine životinje koje se gledaju dok imaju seks kad su oboje živi. I primetićete da ljudi, šimpanze i bonoboi imaju eksterne testise koje mi izjednačavamo sa posebnim frižiderom koji imamo u garaži samo za pivo.

Ako ste osoba koja ima frižider za pivo u garaži, onda očekujete žurku u svakom momentu i morate da budete spremni. To su eksterni testisi. Oni hlade spermatozoide da biste imali česte ejakulacije. Žao mi je, ali to je tačno. Čovek, neki od vas će biti srećni da to čuju, ima najveći i najdeblji penis od svih primata.

Ova činjenica izlazi iz okvira anatomije. Ona ulazi i u antropologiju. Istorijski podaci su puni svedočenja ljudi širom sveta, koji upražnjavaju seks koji bi trebalo da bude nemoguć s obzirom na pretpostavke o ljudskoj seksualnoj evoluciji. Ove žene su iz naroda Mosuo sa jugozapada Kine. U njihovom društvu su svi, i muškarci i žene, potpuno seksualno autonomni. Nema stida u vezi sa seksualnim ponašanjem. Žene imaju na stotine partnera. Nije važno. Nikog nije briga. Niko ne tračari. To nije tema. Kad žena zatrudni,dete čuvaju ona, njene sestre i njena braća. Biološki otac je bez značaja.

S druge strane planete, u Amazoniji, imamo mnoga plemena koja praktikuju ono što antropolozi nazivaju podeljeno očinstvo. Ovi ljudi veruju – a među njima nema kontakta, ni zajedničkog jezika, niti bilo čega drugog, tako da nije ideja koja je proširena, već ideja koja se pojavila širom sveta – oni veruju da je fetus bukvalno sastavljen od skupa sperme.

Tako žena koja hoće da ima dete koje je pametno, duhovito i snažno ima mnogo seksa sa pametnim muškarcem, duhovitim muškarcem i snažnim muškarcem da bi beba imala osobine svakoga od njih i kada se dete rodi, ovi različiti ljudi se jave i priznaju očinstvo nad detetom.

Tako da je očinstvo timski poduhvat u ovom društvu. Ima raznih primera kao što je ovaj koje pominjemo u knjizi.

Zašto je ovo važno?

Mislim da je to tačno. Ovo je važno jer je naša evoluirana seksualnost u direktnom konfliktu sa mnogim aspektima modernog sveta. Kontradikcije između onoga što su nam rekli da bi trebalo da osećamo i onoga što stvarno osećamo stvaraju veliku količinu nepotrebne patnje.

Ja se nadam da će nas tačnije, novije razumevanje ljudske seksualnosti dovesti do veće tolerancije prema sebi, jednih prema drugima, do većeg poštovanja za nekonvencionalne forme odnosa kao što su istopolni brakovi ili poliamorijalne zajednice i do toga da konačno napustimo ideju da muškarci imaju neko urođeno, instinktivno pravo da nadgledaju i kontrolišu seksualno ponašanje žena.

I kada izađemo iz tih ormana, prepoznaćemo da naša borba nije borba jednih s drugima, već sa zastarelim viktorijanskim pogledom na ljudsku seksualnost koja spaja želju sa pravom na svojinu, proizvodi stid i konfuziju umesto razumevanja i empatije. Vreme je da se preselimo sa Marsa i Venere jer istina je da su muškarci iz Afrike i da su žene iz Afrike.

Šopenhauer je rekao da osoba može da uradi ono što želi, ali ne može da želi ono što želi.

Tako da sam ja protiv stida koji je povezan sa željama. To je ideja da ako volite svog muža ili ženu, ali vas i dalje privlače drugi ljudi, onda nešto nije u redu sa vama, nešto nije u redu u vašem braku, sa vašim partnerom. Mislim da su se mnoge porodice raspale zbog nerealnih očekivanja koja su zasnovana na ovoj pogrešnoj viziji ljudske seksualnosti. 

***

Autor teksta Kristofer Rajan za TED.Talk