Postoji jedna mudra izreka u engleskom jeziku „bigger the front, bigger the back“, odnosno „što je veće lice, veće je naličje“, koje se često setim u kontaktu sa ljudima.

Bojana Glušac, osnivač PED metode i psihodramska psihoterapeutkinja
Bojana Glušac, osnivač PED metode i psihodramska psihoterapeutkinja

Šta ona zapravo znači?

Govori o tome da što je neki manir u govoru ili ponašanju više izražen (recimo, snaga ili hrabrost), to u nesvesnom, u njegovom „naličju“ možemo očekivati upravo suprotan, isto tako izražen kvalitet, snažnu emocionalnu fragilnosti ili jake strahova.

Pročitajte i ovo: Loše navike koje mogu da unište vaš odnos

Naravno, imamo i suprotne situacije, kod osoba koje izgledaju veoma krhko, nemoćno, bude u nama potrebu da ih štitimo i da im pomažemo, u suštini imaju jasne stavove, snagu da ono što požele i dostignu, i vrlo često hrabrost koja nas iznenadi.

I zato, kada slušam ljude, u njihovom govoru uglavnom pratim dva toka.

Pročitajte i ovo: Zašto je važno da provodimo vreme sami sa sobom

Jedan je, naravno, sadržaj onoga što pričaju. I taj sadržaj, te informacije koje se gomilaju, više ili manje su mi inspiratvne, nove ili stare, pokretačke ili ne, bude u meni emocije ili me ostavljaju ravnodušnom.

Pročitajte i ovo: Kako da završimo nezavršemo u bivšoj ljubavi i otvorimo vrata novom odnosu

A drugi tok, ono što me uvek dotakne i gane, jeste uloga priče u datom trenutku, razumevanje čemu zapravo taj govor služi. I često shvatim da se reči nižu samo da bi ućutkale emocije, sakrile neprijatnost, odagnale strah, pokrile stid, popunile prazninu koja krije opasnost potpunog obnaživanja ili, pak, prikrile pravi sadržaj.

Pročitajte i ovo: Nađi snage da se izvučeš iz svoje slomljenosti

Zašto to radimo?

Da li su ljudi zapravo skloni manipulaciji ili je, ipak, o nečemu drugom reč?

Manipulacija podrazumeva svesno izvrtanje istine, korišćenje poluinformacija, sakrivanje nepoželjnog. I ne kažem da nema i toga u odnosima, ali neuporedivno češće se radi o našim nesvesnim „default“ programima, koji nam ne ostavljaju mnogo izbora. Uključe se i mi ih pratimo, a da nismo ni svesni šta činimo.

Pročitajte i ovo: Sloboda u vezi i zašto je brkaš sa narcisoidnošću

Odakle nam ti programi?

Rodimo se kao skoro potpuno neispisana knjiga, sa mnoštvom potencijala, osetljivi, nežni i sa spontanom otvorenošću ka svetu i ljudima. I onda krenu da se nižu iskustva. Razna. Ako će moje suze uznemiriti mamu, ja ću vremenom, polako, naučiti da ih sakrivam.

Pročitajte i ovo: Rast počinje kad napustimo zonu komfora

Ukoliko vidim da moji strahovi mogu da naljute i razočaraju tatu, praviću se da sam jača nego što jesam.

Pored roditelja, tu su iskustva sa raznim drugim osobama u našem najranijem okruženju, kulturološki uticaji, sudbinski događaji, bolesti, selidbe i razni, razni drugi.

I tako, sto puta ponovljena situacija, vremenom postaje istina.

Vrlo često, i mi sami zaboravimo te svoje suptilne delove i počinjemo da se identifikujemo samo sa onim što smo spremni drugima da pokažemo.

Pročitajte i ovo: Ljubavni trougao sa prijateljem ili prijateljicom

Naravno, postavlja se pitanje, zašto čačkati i istraživati te delove sebe? Zar nije bolje biti jak, hrabar, „svoj“?

Nemam ništa protiv tog stava. Nekada je to bezbolnije. Ipak, vrlo često neke stresne sitacije naruše tu masku koju nosimo i kroz te pukotine počinju da se naziru upravo ovi delovi. I uobičajena reakcija u tom trenutku je strah od onoga što vidimo, osećaj gubitka kontrole, razočaranje u sebe. Hteli, ne hteli, moramo se pozabaviti njima.

Pročitajte i ovo: Kako prevazići preljubu

Kako ćemo to uraditi, zavisi od naših sklonosti, navika, verovanja. Na raspolaganju su nam terapije, meditacije, molitve, razgovori sa prijateljima, razgovori sa sobom, čitanje psiholoških, duhovnih ili filozofskih knjiga koje pokreću osvešćivanje i samoposmatranje i razne druge metode. I nema tu boljeg ili lošijeg načina, dobar je onaj koji donosi rezultate.

Praksa mi je mnogo puta pokazala da tek upoznavanjem, pa zatim i prihvatanjem ovih delova sebe postajemo integrisani i autentično snažni, hrabri, osetljivi, svoji. Lakše nosimo život i život lakše nosi nas.

Pročitajte i ovo: Prava procena donosi pravi odnos prema partnerskoj vezi

Nekada me pitaju, „a šta ako pronađemo nešto jako loše u svom nesvesnom, nešto za šta je bolje da nismo znali da postoji“. Onda im kažem da sigurno nismo stigli do kraja, jer i to što nam je neprijatno je samo reakcija na neko iskustvo, nije početak našeg putovanja. Javilo se zbog straha od novih povreda i potrebno je ići dalje, pre tog iskustva.

Pročitajte i ovo: Šta da radiš kad sretneš ljubav svog života u pogrešno vreme

Zamislimo psihu kao tri koncentrična kruga, jedan u drugom.

Spoljni krug je ono što je najdostupnije i nama i drugima, ono čega smo najsvesniji i što najviše pokazujemo. Srednji krug bi zauzelo sve ovo o čemu sam do sada pisala, naši potisnuti „nepoželjni“ delovi. Ako nastavimo dalje, dolazimo do centralnog kruga. On je najvažniji, to je mesto naše istinske radosti, kapaciteta da volimo, čisto biće, Sopstvo. Ako dotle stignemo, dajemo sebi šansu da živimo ispunjen i smislen život.

Pročitajte i ovo: Šta bi muškarci voleli da znaju

Ne mogu, a da se ne zapitam, kakve su šanse da do njega stignemo ako preskočimo deo putovanja?

Čini mi se, male. I to je možda najvažniji razlog i motiv da krenemo u ovakvu vrstu avanture. Može na trenutke delovati „trnovito“, ali je nagrada koja nas čeka na kraju dostojna svakog uloženog napora.

Pročitajte i ovo: Kako narodnjaci utiču na potisnute emocije

I ma kako naslov ovog teksta šaljiv i simpatičan bio, moram da dodam još nešto. Prvo, nikada nije kasno. Drugo, kada se sebi vraćamo, uvek imamo kome.

Zaslužujemo živote vredne življenja.