Kad dođu deca živećemo kao i ranije, jer sve je stvar dobre organizacije!

Mi, žene, smo u stvari velike lažljivice. Lažemo jedna drugu sve u šesnaest. Lažemo da nismo radile botoks, koliko imamo godina, lažemo da je svaki seks svemirski i da završi orgazmom. I lažemo jedna drugu, ali momački, o tome kako izgleda život kada se imaju deca.

Biljana Ždrale, supruga, majka&sales consultant
Biljana Ždrale, supruga, majka&sales consultant

Neki dan sam srela jednu moju mladu poznanicu. Izmamilo me ovo zimsko sunce da prošetam po savskom keju, kad eto ti nje, ide mi u susret i gega se. Stomačić, koji sam poslednji put videla pre par meseci se pretvorio u stomačinu, pa ti sve nešto čudno kako ova ogromna lopta može da nestane i da žena posle svega normalno izgleda.

Izljubismo se nekako bočno, jer od tog stomaka drukčije ne bi ni moglo, pa krenu neka ženska priča, tipa – otiču li ti noge, piški li ti se često, kad reč po reč dođosmo i do razgovora o budućnosti. Kaže ona kako će, kad se porodi, da ubrzo ovo, pa će onda ono, pa će da putuje, da ide na neki sajam…a ja je slušam i mislim – evo je, još jedna nasela na laž o tome kako izgleda život nakon što se pojave deca. Čitala je, garantovano, interviju sa nekom od manekenki koja je četiri meseca posle porođaja izašla na pistu, pa će sad i ona tako.

“A da sednemo na jedan čajić?”, upitah je pažljivo, da je ne prepadnem. Da ne nasluti, šta je čeka.

Srčući mirišljavu vrelu tečnost postavim joj nekoliko pitanja i shvatim u jednom trenutku da ona stvarno predstavu nema kako izgleda život sa decom. Nagledala se, definitivno, slika one manekenke, a sve je zasolila neka lažljivica sa početka ovog teksta.

I krenem pažljivo i polako da joj pričam moju priču.

baby-17343_1280

 

O, da. I ja sam bila jedna od onih, koja je mislila, da je sve samo stvar dobre organizacije. Dakle – kad tu rečenicu danas čujem – sve je stvar dobre organizacije – bukvalno mi se sve prevrne. Sestro – aj’ baš da te vidim da se organizuješ kad rodiš dvoje odjednom, i to po dva kila svako. Pa treba da jedu na tri sata. Najpre podojiš jedno – pola sata. Onda podojiš drugo – još toliko. Nakon toga se izmuzeš – računaj 20 min po sisi. Dakle – ode skoro dva sata. Onda dremneš ceo sat, pa ponovo. I tako jedno 2-3 meseca, dok klinci ne ojačaju. I noću i danju!

Ne kažem – ima beba koje se rode i odmah spavaju celu noć, jedu kraće, kulturno podriguju zatvorenih usta i verovatno kad dođu rođaci da ih vide citiraju latinske poslovice.

Njihove mame mogu da se organizuju. A sve ostale idu sa prljavom kosom, dlakave i neispavane. Te mame nisu kul, one dugo posle porođaja ne mogu da imaju ravan stomak i uopšte su – mis’im – neorganizovane!

I sada dolazimo do suštine – to je, ženo, normalno!

Tako i treba da bude! Nemoj sebi da stvaraš tenziju da nešto sa tobom nije u redu i da se nisi dobro organizovala, pa si zato sva zarozana. Ne! Ljubim te, ne nasedaj na priče da je sve stvar organizacije, jer nema te organizacije koja detetu može da zameni tebe. Ako si sa detetom, nisi na nekom drugom mestu. I tačka. Ne može te adekvatno zameniti ni jedna dadilja, baba ili komšinica. Zato uživaj u tom procesu i ne muči se više, eto, kad te molim.

Znam, strašan je pritisak da odmah povratiš staru kilažu, da se uvučeš u farmerke iz srednje škole, da budeš sređena i da se što pre vratiš na posao. I strašan je pritisak da živiš kao ranije. Žene, koje to rade, su kul. Svi im se dive, o njima se piše u časopisima. O takvoj se ženi piše gde je sve bila tri meseca nakon što se porodila, šta je sve uradila i postigla u životu. Objavljuju se njene retuširane fotke i retuširana priča o njenim podvizima…a ja se, ovako nakrivo nasađena, uvek pitam – a šta su za to vreme radila njena deca? Verovatno ih je dobro organizovala.