Kad nađeš gospodina Savršenog i imaš i savršenu vezu (i brak)!

Moji blizanci imaju 12 godina. Iako se trudim da budem savremena mama i ne zadirem previše u njihovu privatnost, ponekad, ipak, ne mogu, a da ne čujem neki od razgovora koji moja ćerka vodi sa svojim drugaricama.
Ko god ima ili je imao ćerku ovog uzrasta već zna kako ovi razgovori zvuče: „Jesi li ga videla kako je zgodan? Mislim da me je pogledao. Bio je letos na Adi – znaš da ima čak i pločice na stomaku!“ i sve u tom stilu.
Već od tog uzrasta, dakle, devojčurci krenu da traže svog gospodina „savršenog“. Ova priča se nastavlja i sledećih deceniju ili dve, sve dok svaka od njih ne pronađe onoga, za koga misli da je (za nju) savršen ili se, nakon mnogih pokušaja, preda i pristane na samoću.
Ponekad, doduše, ovakvu vrstu razgovora čujem i od onih koje su odavno u braku – ali dobro – o tome ćemo neki drugi put.
Od tog ranog uzrasta, dakle, kad hormoni počnu da divljaju, a priroda krene da radi svoj posao i sprema nas za produžetak vrste, skoro svaka devojka počinje da mašta o NJEMU. Čini mi se, međutim, da je danas sve nekako komplikovanije i teže nego ranije (pogotovu u velikim gradovima i urbanim sredinama). I sve je više usamljenih ljudi u poznim tridesetim i četrdesetim godinama. Počinjalo je da biva drukčije još kada sam bila devojka (nekih 90-tih godina prošlog veka). Baš smo pretprošle godine slavili 25 godina mature i bila sam šokirana time koliko se devojaka iz mog odeljenja nije udalo. Ili se udalo, a onda ubrzo razvelo.
Znam da ću ovim što pišem da izazovem bujicu negodovanja u smislu: „Ko kaže da mi za sreću treba brak, muž i dečurlija?“ Ne znam – možda tebi i ne treba. Danas je jako moderno tako misliti, a ovakve kao ja se proglašavaju primitivnima. Svaki ženski časopis nas uči toj „istini“, svaka „cool“ junakinja na TV-u, na koju tako žele da liče današnje devojke, je samostalna, nezavisna i, naravno, bez privezaka u vidu balave dece, koja joj se motaju oko nogu. Izbor je, naravno, tvoj. A meni je za potpunu sreću ipak trebalo nekoliko ovakvih privezaka i jedan nesavršeni pored mene. Nastavak teksta je, dakle, namenjen samo primitivnim, konzervativnim i beznadežno zatucanim ženama, kao što sam i ja.
[quote_center]Hajde dakle, da se pozabavimo neospornom činjenicom odnosno pitanjem – zašto danas sve više žena ne nalazi svog životnog partnera?[/quote_center]
Današnja devojka, odnosno, mlada žena ima, definitivno, visoke kriterijume pri izboru muškarca. Mnogo više nego njena majka, a kamoli baka. Zarađuje dovoljno da ne mora da pravi kompromise. Ona se ovim kriterijumima diči, jer, to je proizvod njene emancipacije. Može da pristane na NJEGA samo ako je zgodan, situiran, obrazovan i duhovit i traži se samo takav ili ni jedan drugi. Pošto joj se može, ona želi i bira za sebe samo najbolje. Toliko najbolje, da se postavlja pitanje da li to u prirodi i postoji.
Da se ne lažemo – slično je i sa muškarcima – samo što ovde pišem o najvećim ženskim zabludama, pa ću se zadržati na nama.
I sada, konačno, dolazimo do naslova današnjeg teksta i čak dve zablude, koje sadrži:
Kao prvo – Savršeni ne postoji. Provereno. Još ga ni jedna nije srela. Svaka, koja je možda i mislila da je našla jednog takvog je kasnije priznala da je on veoma daleko od savršenstva. I još ni jednu nisam čula da je nakon par godina braka rekla: „Da, ja i dalje mislim da je on savršen.“ Ali moram ti i reći da opstaju brakovi gde je žena uspela da organizuje dobar i lep život i sa nekim tako nesavršenim i zavoli ga onakvog kakav je.
Možda ćeš se, dakle, ljutiti na mene kada ti kažem: spusti svoje kriterijume i ne traži više to čega nema. Jer, ako tražiš da on bude savršen, moraš takva biti i ti. A to nisi – priznaj. Nije ni jedna od nas. I ako želiš da budeš „primitivna i zaostala“ i živiš u braku, imaš decu i jednog dana unuke, pogledaj malo oko sebe – možda među svim onim nesavršenim mladićima, koji svakodnevno prolaze kroz tvoj život, postoji neki eto tako – normalan? Koji ne liči na Metju Mekonahija i nikada neće, ali će ti zato biti dobar muž i otac tvojoj deci.
Druga zabluda koju želim da prokomentarišem je ona o savršenom braku – takav brak se, kao, dobija. Veruj mi – kad god vidiš neki uspešan i dobar brak, znaj, da se ta žena dobro naradila da bi taj brak bio baš takav. Pitaj, ako mi ne veruješ, bilo koju od tih žena. Savršen brak se, draga, ne dobija. On se pravi. U početku ne znaš ništa – ni kako će izgledati, ni na šta će sve izaći, da li ćete za pet ili deset godina biti ponovo zajedno. Vašu priču gradiš, pažljivo i strpljivo, dan za danom. Dva koraka napred pa jedan nazad. A i sa brakom je kao i sa svakim drugim „projektom“ u životu – koliko vremena i energije mu posvetiš – to ćeš i da dobiješ.
Eto tako. Pa ti sad vidi.