Ustala sam oko 6.30, sreća, bilo je sunčano, iako u zimskom periodu u Berlinu je baš teško videti Sunce, da odvezem važnog poslovnog saradnika na aerodrom. Sviđa mi se udah tog čistog, berlinskog vazduha…ah, najzad nije hladno, ne ledi mi se krv…prijatno se osećam.

Milica Stojanović

Sa leve strane je zdravi deli, sa desne strane, pekara. Na brzinu se odlučujem za kafu, kasnije ću svoj zdravi smoothie. Volim miris kafe.

Ulazim u kola, obožavam nove tehnologije, iste sekunde pušta se genijalna muzika, tek juče otkrivenog Ara Malikiana. Jedna sam od onih, kad nesto otkrije, danima slušam samo to…ništa drugo ne postoji.

Volim život. Dobar je. Kad se spoje tri čula, blistavi zrak Sunca, miris kafe i muzika koja budi emocije, koje vas prave boljom osobom, onda je život stvarno lep.

Završavam nemački, tačno na vreme svoj zadatak. Vraćam se i upijam svaki ton sa njegove violine. Duša se siri. Pokupim svog čoveka i kažem mu, ajmo u Set, jedno od omiljenih mesta u Charllotenburgu, za dorucak i kafu. Sve one preukusne, zdrave stvari, nemačka, tačno u minut skuvana jaja, avokada i još puno avokada, lososa, salata i raznih kolača.

Foto Milica Stojanović
Foto Milica Stojanović
Foto Milica Stojanović

Ako ne držiš telefon i hodaš, već razgledaš  i upijaš, onda na dohvat ruke, uvek, ali uvek otkriješ nešto novo, ma koliko god puta da si prošao baš tuda. Vidim primamljivu neon reklamu Superfood&Organic Liquids. Pomislim, kako zvuči seksi, inspirativno i nekako, ukusno. Bacim pogled kroz, izgled vrhunska estetika minimalizma, sve odiše zdravljem, nekako, čisto, kako treba i naše telo da bude. Ulazimo, biramo preukusni veganski birher musli, hleb bez brašna, veganski. Uzbuđenje raste kad otkrijem ta zdrava, sjajna mesta za duh i telo.

Foto Milica Stojanović

Taj tok energije koji me preplavljuje i širi moj duh i moj um mora da ide dalje, uzimam telefon, šaljem svojoj ljubičici: našla sam nam novo mesto :), mada, čista enegija želi još da se izliva, jer samo ako se deli, ona se udvostručava….bez te energjije nema zdravlja, nema ljubavi, nema srećnog života. Uzimam telefon, pišem Žani kako želim da dajem i da delim odavde te trenutke. Da pričam priče iz Berlina. Važno je da delimo. Onda se sve uvećava.